Prenosim kompletan tekst – komentar nove pjesme i opisa kako je nastala, koji je poslao otac Milice i Natalije Vujičić:
Objavljena je još jedna nova šahovska pesma – „Rokada“ (2026), ovoga puta namenjena pre svega roditeljima, trenerima i svim odraslima koji prate decu na njihovom šahovskom putu.
Pesma pokušava da prikaže šah iz jednog drugačijeg ugla – iz ugla deteta.
Kada dete počne da pokazuje talenat, sasvim je prirodno da roditelji požele da mu pomognu da taj talenat razvije. Dolaze treninzi, turniri, putovanja, rezultati, rejting, očekivanja… A što su rezultati bolji, očekivanja neretko postaju sve veća.
Negde na tom putu veoma lako se zaboravi jedno jednostavno pitanje: Kako sve to doživljava dete?
U velikoj želji da dete uspe, napreduje, osvaja turnire i postiže što bolje rezultate, odrasli ponekad zaborave koliko je dečija duša nežna i koliko drugačije dete doživljava pobedu, poraz i očekivanja koja se pred njega postavljaju.
Ideja za pesmu nije nastala slučajno. Moje ćerke su tokom godina provedenih na šahovskim takmičenjima i same počele da primećuju stvari o kojima odrasli možda mnogo ređe razgovaraju.
Viđali smo decu koja nakon izgubljene partije izlaze iz sale uplakana, dok ih ispred čeka roditelj nezadovoljan rezultatom. Viđali smo ljutnju, prekor, povišen ton, dugo analiziranje grešaka neposredno nakon partije, pa čak i situacije u kojima roditelj, razočaran jednim porazom, povuče dete sa turnira.
Naravno, nije svaka dečija suza posledica roditeljskog pritiska. Dete može zaplakati zato što mu je stalo, zato što je razočarano ili zato što teško podnosi poraz. Ali ono što smo vremenom počeli da primećujemo jeste koliko se različito deca ponašaju u zavisnosti od atmosfere koja ih prati na takmičenju.
Jedno dete izgubi partiju, izađe iz sale, posle nekoliko minuta se nasmeje i ode kod svojih drugara. Pričaju, igraju se, analiziraju neku zanimljivu poziciju, trče hodnikom ili zajedno čekaju sledeće kolo. Poraz je zaboleo, ali je ostao ono što bi u dečijem šahu možda i trebalo da bude – jedna izgubljena partija.
Kod neke druge dece poraz kao da ne završava pritiskom sata i pružanjem ruke protivniku.
Tek tada počinje ono čega se dete možda najviše plaši: izlazak iz sale i susret sa roditeljem.
Umesto druženja sa ostalom decom između dva kola, roditelj ga odvaja, odvodi negde sa strane, počinje analiza, razgovor o greškama i rezultatu ili priprema za sledeću partiju. I dok se druga deca ponovo smeju i druže, to dete kao da već igra sledeću partiju – samo što ovoga puta protivnik nije sa druge strane šahovske table.
Upravo iz tih slika nastala je „Rokada“.U pesmi rokada nije samo šahovski potez. Ona je metafora zaštite.
Kao što u šahu rokadom sklanjamo kralja – najvažniju figuru – na sigurnije mesto, tako ponekad treba zastati i zaštititi ono što je u dečijem šahu zaista najvažnije: samo dete.
Kralj u ovoj pesmi zato nije drvena figura.
Kralj je dete.
A kada napadi postanu prejaki, kada očekivanja počnu da guše zadovoljstvo u igri i kada rezultat postane važniji od osmeha sa kojim je dete nekada prilazilo šahovskoj tabli, možda je vreme za rokadu.
Ne da bi dete pobeglo od šaha, već da bi se sačuvala njegova ljubav prema njemu.
Jer postoji velika razlika između deteta koje želi da pobedi i deteta koje oseća da mora da pobedi. Prvo će tugovati zbog poraza, ali će sutra ponovo želeti da sedne za tablu. Kod drugog poraz može postati strah od onoga što dolazi nakon partije.
Zato je jedna od najvažnijih poruka pesme sadržana u stihovima: „Stariji da znaju iznad svakog boda
Je partija života i dečija sloboda.“
Šah može detetu dati mnogo toga: sposobnost razmišljanja, upornost, disciplinu, prijateljstva, putovanja, radost pobede i važnu lekciju kako se podnosi poraz. Ali možda je njegov najlepši deo upravo ono što se ne vidi na tabeli – prijateljstva koja nastaju između partija, razgovori dece iz različitih gradova i zemalja i ona iskrena dečija radost zbog ponovnog susreta na sledećem turniru.
Zbog toga se u pesmi pojavljuje i mali brat koji čeka da mu se seka vrati.
Dok svet odraslih od nje očekuje još jednu dobru partiju, još jedan poen, još jedan rezultat i još jedan uspeh, trogodišnji bata ne zna njen rejting, ne zna koliko je poena osvojila i verovatno ga uopšte ne zanima da li je poslednju partiju dobila ili izgubila.
On samo čeka svoju seku.
I možda upravo dete od tri godine u tom trenutku najbolje zna ono što mi odrasli ponekad zaboravimo – da vrednost jednog deteta nema nikakve veze sa rezultatom koji stoji pored njegovog imena na tabeli.
Zato „Rokada“ nije pesma protiv ambicije, treninga, takmičenja ili želje za uspehom. Bez rada i odricanja nema ni velikih rezultata. Ona je samo podsećanje da postoji granica iza koje želja odraslih za uspehom deteta može početi da potiskuje razlog zbog kojeg je dete uopšte zavolelo šah.
A kada se toj granici približimo, možda je najvažniji potez upravo onaj iz naslova pesme.
Napraviti rokadu. Zaštititi najvažniju figuru. Sačuvati dete.
Jer turnira će biti još. Biće novih partija, pobeda, poraza, pehara i rejting-lista.
Detinjstvo se, međutim, igra samo jednom.
Rokada (2026)
Kada je baš teško, kad’ napadi prete
Kada sam u centru, a samo sam dete
Kada me svi traže, da letim do svoda
U meni se lomi, mala mi sloboda
Kada rokada? Kada rokada?
Kada napad krene i kad’ ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad’ ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura
Stariji da znaju iznad svakog boda
Je partija života i dečija sloboda
Jer to nije igra od danas do sutra
Zato sklanjam sebe za ta bolja jutra
Kada rokada? Kada rokada?
Kada napad krene i kad’ ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad’ ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura
Kad’ svi samo traže kad pritisak peče
A mali bata čeka da se završi veče
Da se vrati seka negde izdaleka
Iz sveta odraslih gde niko je ne čeka
Kada rokada? Kada rokada?
Kada napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad’ ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura
Kada rokada? Kada rokada?
Kada napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad’ ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura
Kad’ napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
(Nastaviće se novom pjesmom Milice i Natalije Vujičić)