Piše: Radovan Jazić
Nekada davno, šezdesetih, sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, osvojiti bilo koju šahovsku titulu bilo je ravno podvigu. To je moje duboko uvjerenje i nepobitna istina o vremenu kada je šah imao dušu.
U to doba nije bilo otvorenih turnira na svakom ćošku kao danas. Bilo je izuzetno teško doći u priliku da vas neko pošalje na takmičenje gdje biste, tek tako, mogli da „prošetate“ do titule. Po mom mišljenju, nekada je bilo neuporedivo teže postati majstorski kandidat, majstor ili internacionalni majstor, nego što je danas postati velemajstor (GM). Svjedoci smo totalne rasprodaje titula, kupovine rejting poena, zakulisnih dogovora i sličnih manipulacija koje nemaju veze sa sportskim viteštvom. Nekada se igralo sa par knjiga u rukama, bez novca, bez bjesomučnih turnirskih putovanja i, ono najvažnije – bez kompjutera. Odlučivali su isključivo čist talenat, rad i ljubav prema igri.
Danas je sve drugačije. Ako imate novac, imate i kompjutere. Na raspolaganju vam je na hiljade računarskih mašina koje istovremeno služe kao trener, analitičar i skener tuđe igre. Mladi šahisti danas, čim počnu da se takmiče, odmah sjedaju za kompjuter. Biraju na desetine turnira po sopstvenoj želji i šetaju tamo-amo – negdje dobiju, negdje izgube, a ako zatreba, poneki ELO bod za titulu se i kupi. Vrijeme pravog, romantičnog šaha je prošlo. Ova poplava „kompjuterskih velemajstora“ ubrzo će dovesti do toga da šah doživi sudbinu tenisa, što se već uveliko dešava u Kini.
Fudbal je još jedan očigledan primjer ovog posrnuća. Nekada je fudbal u svijetu bio praznik za oči i prelijep za gledanje. Danas više ne gledamo majstore i umjetnike, već isključivo trkače i atletičare.
Sve to uzima svoj danak. Kako šahisti, koji stalno vise pred kompjuterima, u kasnijim godinama rizikuju ozbiljne probleme sa vidom i psihom, tako i ove moderne trkače na fudbalskim terenima pogađaju proširenja srca i kardiopatije, nakon čega spasa nema.
Tehnologija nam jeste potrebna, ali priroda je za čovjeka preča i važnija. Danas živimo u sistemu u kojem se sve vrti oko profita. Zato vas sve otvoreno pitam i pozivam da ostavite komentar: da li je konačno došlo vrijeme za korjenite promjene – ne samo u sportu, već i u cijelom sistemu u kojem danas živimo za novac, a umiremo kao bjednici?
Radovan Jazić