
Moskva 2022
Glava 2
Rejkjavik 1987.

U kriketu, kao što je poznato, čak i najbolje bacače često uklanjaju zbog loših rezultata. Zato je važno, kada udarate loptu, postići dobar rezultat – barem 50, a još bolje -čitavu stotku.
Ali najveći bacači su još ambiciozniji. Grejem Guč, koji je dugo držao apsolutni rekord po broju poena među svim engleskim kriketistima, govorio je o važnosti postizanja „tate stotine“ – tj. stvarno velikog broja poena. Nikada ne znate kada će se opet pružiti takva prilika, ili da li će se uopšte pružiti. Dakle, kada se igra zaista odvija, iskoristite prilike do maksimuma. Jurite po terenu dok vam cipele ne postanu mokre od znoja. A onda još toliko.
Rejkjavik – 1987. za mene je istovremeno povod za ponos i žaljenje. To je, nesumnjivo, jedna od mojih najboljih turnirskih pobjeda. Ali znam da sam mogao još bolje nastupiti, možda +7, ili čak više, protiv protivnika svjetske klase. Mogu kriviti samo sebe što sam izgubio koncentraciju, toliko se odvojivši od rivala.
Par riječi o zemlji: Island je osamdesetih bio potpuno drugačiji. Bio je daleko od utabanih puteva, a letovi tada ga još nisu učinili popularnim odredištem za odmor za one koji su voljeli da umorni leže na suncu na plaži.
Tamo je sve bilo prilično skupo, a alkohol je bio apsurdno skup. Volio sam da se šalim, da prije nego što kupite piće za sve u baru, morate izračunati hoće li vam trebati hipoteka. Smijeh je malo ublažio oštru bol u novčaniku. Međutim, čak ni otvoreno pljačkaške cijene nisu spriječile lokalno stanovništvo da se redovno opija do besvjesti. Čudno, pivo je tada bilo zabranjeno, ali vino je slobodno prodavano – posljedica starog trgovinskog sporazuma sa Španijom. A jedan dan u sedmici, televizija bi bila potpuno isključena.
Ipak, bilo je sjajno igrati šah tamo. Igru često spominju u islandskim sagama, i – da, shvatam da bih mogao pokrenuti pravu kulturnu bitku preko prepiske između Islanda i Norveške – možda su tamo zapravo izrađene poznate šahovske figure s otoka Lewisa – raskošne rezbarije epohe vikinga od morževe kljove i kitovog zuba, koje se sada izlažu u Britanskom muzeju i Nacionalnom muzeju Škotske.
Godine 1958. Fridrik Olafson se kvalifikovao za turnir kandidata, osvojio titulu velemajstora i postao nacionalni heroj. I, naravno, Svjetsko prvenstvo u šahu 1972. između Roberta Fišera i Borisa Spaskog, održano u Rejkjaviku, vjerojatno je bilo najvažnije šahovsko takmičenje u istoriji. Izazvalo je ogroman šahovski uzlet u zemlji. Islandski tim, koji je postigao izvanredno peto mjesto na Olimpijadi u Dubaiju 1986. godine – i koji je kompletno prisustvovao meču u Rejkjaviku – mnogo duguje tom epohalnom meču.

Najdžel Šort, Ljubomir Ljubojević, Jan Timman, Lev Polugajevski i prelijepa dama




Zaključak
Uskoro nakon toga, moj prijatelj Majkl Stin mi je rekao da više nikada neću imati tako dobar start na velikom turniru. Ćutao sam, ali njegove riječi su mi se činile blago uvredljivim. Kao i rekorderu u skoku, koji uvijek smatra da može poboljšati svoj rezultat još nekoliko centimetara, iskreno nisam shvatao zašto u budućnosti ne bih mogao nastupiti jednako dobro, pa čak i bolje. Nažalost, bio je u pravu – više mi to nije pošlo za rukom. Kada se popnete na ogromnu visinu, ne smijete isključiti motor.
(Nastaviće se)