Šahovski velikani rođeni prvog decembra: Emil Sutovsky o Rubinštajnu i Furmanu

Piše: GM Emil Sutovski

Zadivljujućom koincidencijom, danas, na prvi dan decembra, rođena su dva stuba šahovske misli – Akiba Kivelevič Rubinštajn i Semjon Abramovič Furman poznati po svojoj temeljitosti, želji za dubokom analizom i fundamentalnim pristupom šahu.

Rubinštajn je dostigao maksimum kao praktičar – nekoliko godina je bio drugi ili treći igrač svijeta, a na svom vrhuncu nije bio inferioran nikome, a šteta je što se njegov meč sa Laskerom nikada nije odigrao.

Furman je bio jak velemajstor, pobjednik šampionata Sovjetskog Saveza, bio je među 30 najboljih na svijetu, ali njegova glavna dostignuća bila su u analitici. Nije bilo autoritativnijeg teoretičara 50-70-ih, nije bilo uspješnijeg trenera (svi znaju da je trenirao Karpova, ali je šezdesetih nekoliko godina pomagao Korčnoju, a nešto kasnije i mladoj Levitinoj, koja je kasnije stigla do meča za titulu svjetske šampionke).

Rubinstein i dalje blista – on drži rekord po broju sistema otvaranja nazvanih po njemu, njegova tehnika u topovskim završnicama i dalje se smatra standardom. On se, uz Korčnoja i Keresa, smatra najvećim šahistom koji nije postao svjetski šampion.

Furman se postepeno zaboravlja – iako je njegov doprinos razvoju šahovske misli veoma veliki.

Obojica su bili mislioci, ali se u isto vrijeme nisu mogli nazvati intelektualcima – to se, inače, odnosi i na još jednog velikana – Efima Gellera – i ta činjenica zahtijeva posebno proučavanje. Malo je tako temeljitih ljudi danas. Vrijeme teče potpuno drugačije. I iako se to zove napredak, nešto važno je otišlo – i to ne samo iz svijeta šaha…

-Preneseno sa fejsbuka-

***************

Komentar urednika Šah-mat liste

Emil Sutovsky nas danas podsjeća na dva neosporna stuba šahovske misli, Akibu Kiveleviča Rubinštajna i Semjona Abramoviča Furmana, koji su rođeni upravo prvog decembra. Ovi velikani su poznati po svojoj temeljitosti, želji za dubokom analizom i fundamentalnim pristupu šahu.

Sutovsky se s pravom pita o promjenama u vremenu i ističe da, iako se to naziva napretkom, nešto važno je izgubljeno. Nostalgija za vremenima kad su mislioci poput Rubinštajna, Furmana i Gellera krojili šahovsku scenu postavlja pitanje o evoluciji šahovske kulture i intelektualnog doprinosa šahu. Sutovsky naglašava da je danas malo takvih temeljitih ličnosti, čime nas poziva na razmišljanje o suštinskim promjenama u svetu šaha i izvan njega.