Radije bi dao prst nego pješaka.
Ruben Fajn
U svim igrama postoje oni koji su zauvijek ostali na domaku svjetlosti.
Taj jedan jedini korak, korak volje ili nevolje, neki nikad ne požele preći, znajući da iza njega nema umjetnosti. Jer i umjetnost, ta slika stvarnosti u razbijenom ogledalu, sa vrha koji je za neke dno, okrećući se za svojom patuljastom sjenkom gubi budućnost, kao što je gube i svi oni kojima je jedino ostalo da gledaju iza sebe.
Mnogo je vjerovatnije da je nekakav takav mozaik misli spriječio velikog majstora Rubena Fajna (1914-1993) da 1948. godine igra turnir šestorice za upražnjeno mjesto nasljednika Aleksandra Velikog (Aljehina) nego Evansovo tumačenje da Fajn nije želio tri mjeseca života beskorisno potrošiti na posmatranje ruskih igara bez granica koje su trebale da iznjedere baćušku svjetskog šampiona.

Jer…
Jer je Ruben Fajn prije svega bio šahovski umjetnik, a takvi se kad tad okrenu svojoj drugoj ljubavi.
Njegova druga ljubav bila je psihoanaliza i u tom novijem naučnom čudu se kretao utabanim Frojdovim stazama koje mnoge dovedu do toga da od promatrača postanu objekt promatranja.
Dr Ruben Fajn, doduše, nikada nije došao u tu fazu, ali je došao u fazu da kroz svoju psihoanalitičku prizmu promatra vrhunski šah, što je opet neodvojivo od promatranja samog sebe.
Šahisti, pogotovo oni vrhunski, za vrijeme partije vrlo često potonu u prašumu sjećanja, koje kod onih najvećih podrazumijeva još i pojednako razumijevanje onog što se vidi i onog što se sanja.
Zalud pamćenje bez tog shvatanja, i zalud snovi, koji su u šahu poput maslačka pred nadolazećim vjetrom.
Zato su šampioni igre bogom dani za “pod lupu” koja bi pokazala da su svi redom od Štajnica do Kasparova bili u jednu ruku genijalci, ali u drugu ruku…
Ruben Fajn, doduše, nije baš išao do Garija, ali je i bez njega imao dovoljno dobrih “uzoraka” da izvede precizan zaključak.
A kad je neko rođen da izvede tačan zaključak i kad je vrhunski majstor kombinatorike, i još kad govori sedam jezika i još kad je školovan da pretpostavlja šta se nekom tamo, recimo neprijatelju, mota po mahnitoj glavi, onda ga treba iskoristiti, pogotovo kad je otadžbina do grla u problemima.

Ruben Fajn i glumica Džejn Naj
U to ime tokom Drugog rata Ruben Fajn je “prisluškivao” njemačku komunikaciju i na osnovu šturih informacija razvijao složene matematičke modele čija su rješenja “predviđala” kretanja neprijateljskih podmornica u zonama smrti.
Uspješnost?
Kad smo kod uspješnosti odvajkada je poznato da veliki šahisti rijetko griješe.
Kad su došle zone života polako je ulazio u Sigmundove staze i napuštao igru, tako da ga nije vidjela ni dubrovačka olimpijada.
Da tako nije bilo suđeno možda bi igra dobila novog šampiona, ali bi šah ostao siromašniji za briljantnu “Psihologiju šahiste” koja otkriva sve ono što se u ime genijalnosti prikrivalo.

Istražujući pamćenje i njegovu vezu sa drevnom igrom kroz bezbroj primjera Fajn dolazi do neravnoteže, odnosno do poremećaja pozicije, koja stiže kad-tad, a ponajprije kad se zauzme vrh.
Tek, čitajući Fajna na kraju shvatamo da šah nije samo šah, kao što mi nismo samo mi, nego kompleksnost sastavljena od realnog i imaginarnog dijela koji nikad nisu nula, ali jesu ponekad beskonačnost.
Fajn – Botvinik (Amsterdam, 1938)
1.e4 e6 2. d4 d5 3. Sc3 Lb4 4. e5 c5 5. dc5 Se7 6. Sf3 Sbc6 7. Ld3 d4 8. a3 La5 9. b4 Sb4 10. ab4 Lb4 11. Lb5 Sc6? 12. Lc6 bc6 13. Ta4 Lc3 14. Ld2 f6 15. O-O O-O 16. Lc3 dc3 17. De1 a5 18. Dc3 La6 19. Tfa1 Lb5 20. Td4! De721. Td6 a4 22. De3! Ta7 23. Sd2! a3 24. c4 La4 25. ef6 Df6 26. Ta3 Te8 27. h3 Taa8 28. Sf3 Db2 29. Se5 Db1 30. Kh2 Df5 31. Dg3 1:0
Tekst iz knjige Miladina Berića: Vatreni gambit III