Obraćam se javnosti povodom nedavnog teksta gospodina Ivanovića pod naslovom “ Šahovske i druge igre“.
Naime, sa početka teksta se može izvući zaključak da bi šahisti poslije četrdesete godine trebali da napuste aktivno igranje. Šah nije kao fudbal, košarka, tenis…tako da postoji pregršt primjera dugovječnosti kvalitetnog igranja. Da pomenem samo dva: Botvinik je bio svjetski šampion sa preko 50 godina, Korčnoj je u svojoj 80. godini pobijedio Karuanu!
Što se tiče dobijanja posla, želim da kažem sledeće. Pokojni Goran Mirjačić je jedno vrijeme bio u Upravnom odboru našeg kluba Budućnost. Nekih godinu dana prije dobijanja posla smo se intezivno družili. Završavao sam mu privatne poslove, išli smo zajedno na ručkove, igrali prijateljske mečeve i često mojim kolima i na turnire. Kada mi je rekao da njegov prijatelj traži pravnika radi registracije firme u Crnoj Gori, rado sam se odazvao. Od 2007. do današnjeg dana sam u istoj firmi. Gospodin Ivanović kaže da sam jedan od najboljih crnogorskih šahista u dužem periodu i da mi je mjesto u A timu?! Meni je to nelogično jer je u A timu 5 vrlo jakih velemajstora. Dalje navodi: „da sledeću priliku „B“ tim i njegov selektor mogu očekivati samo u zamislima“. Sve je to lijepo što gospodin Ivanović vidi mene u A timu, ali ja sam izbačen i iz B ekipe, pa me trenutno nema nigdje?!
Što se tiče perioda kada je gospodin Ivanović bio predsjednik kluba Budućnost, želim da kažem sledeće. Pune dvije godine prvotimci kluba su igrali bez plaćenog honorara. Napustili su nas skoro svi prvotimci kluba uključujući i predsjednika gospodina Ivanovića! Ostali smo samo VM Đukić i ja. Ne sviđa mi se što je gospodin Ivanović otkazao svima nama (koji su mi pružili podršku) prijateljstvo. Sve se to moglo spriječiti, da je od starta formiranja B reprezentacije bilo više komunikacije.
IM Blažo Kalezić