INTERVJU SA DRAGOLJUBOM VELIMIROVIĆEM (2.dio)

G.T: Bili ste trener nekim od nasih najpoznatijih sahista i pomagali u njihovim pripremamam za vazne turnire i meceve. Koliki je znacaj i odgovornost sekundanta za sahovske uspjehe?

Dragoljub Velimirovic: Gligoricu sam bio trener 1966-1973, a posle toga Marjanovicu 1973-1974 a sa njim sam i sada u vezi.

Na olimpijadi u Skoplju 1972 bio sam glavni trener (bilo nas je trojica, ali su analize prekinutih partija dodeljene meni!). Reprezentacija je osvojila bronzanu medalju.
Ovde je neophodno objasnjenje: U vreme socijalizma sahisti su bili amateri. Morali smo osvajati nagrade i od toga smo ziveli. Otuda treneri NISU ni postojali vec SAMO sekundanti koji su isli na turnire i pomagali u pripremama za partiju i kod prekidanja partija, a uglavnom posle turnira nisu nista radili. Najcesce, i kod prekinutih partija, to je bila slaba pomoc koja uglavnom i nije bila placena. Ja sam, pak, VOLEO da radim kao trener: napravio sam samostalno poseban PROGRAM rada koji sam dopunjavao iskustvom i novim saznanjima. To se znalo no problem je poceo u maju 1975 godine kada je Dolanc u „Izvrsnom birou SKJ  “ proglasio amaterizam u sportu. Sahovska organizacija se BRZO snasla i donela odluku da SVI igraci sa medjunarodnim titulama a igraju u I i II  ligi budu postavljeni za trenere u svojim klubovima.To je bio spas no pokazalo se da je i opasna mera sto postaje  vidljivo odmah sa pocetkom politickih neprilika u Jugoslaviji. Otuda samo rad sa programom i u duzem periodu (od najmanje godinu dana) ovaj rad se moze priznati kao trenerski rad.
U duzem periodu sam radio sa velemajstorima:  Gligoric (7 godina), Slavoljub Marjanovic (nekoliko godina), Ivan Sokolov (18 meseci), Predrag Nikolic, Aleksandar Kovacevic (5 godina), Goran Kosanovic (18 meseci), Natasa Bojkovic (18 meseci. U vreme rada osvojila je titulu „Omladinske prvakinje sveta“). Sa izuzetkom Gligorica svima  ostalima je tek predstojilo da osvoje najvisu titulu u sahu. Radio sam, u duzem periodu, u nekoliko sahovskih skola:
S.K.Partizan (1962/65),S.K.Batajnica (1969/70),S.K.Stara Pazova (1970/72),S.K.Crvena Zvezda  (1987/1993).
Iz Sahovske skole izasao je medjunarodni majstor Goran M Todorovic, a iz Stare Pazove velemajstor Goran Kosanovic.

G.T: U Vasoj knjizi, koja ce se vjerovatno pojaviti krajem godine vec su opisane brojne sporne situacije. Da li bi mogli za citaoce Sah mat liste da predstavite nesto od toga sto ste pripremili kao komentare koji ce biti uz svaku partiju u Vasoj knjizi.

Dragoljub Velimirovic: Evo nekoliko siroj javnosti nepoznatih detalja:

Moj prvi medjunarodni turnir bio je u Hastingsu 1961/62 godine. Igrao sam u I. rezervnoj grupi i zaostao za Drazenom Marovicam (YU) i Poljakom Mankeom (koji je poginuo posle nekoliko meseci) 1/2 poena, mada sam obadvojicu pobedio (Marovic je rezirao poslednje kolo: predlozio mi je, neposredno pre pocetka partije, da svi remiziramo i podelimo 1/3 mesto. On je igrao sa Mankeom a ja sa Gibbsom koji je na turniru bio poslednji. Ja sam to odbio premda sam se osecao nelagodno. Partiju sam brzo izgubio previdevsi u otvaranju damu. Posle ovog previda Marovic i Manke su remizirali.)

Na turnir sam stigao malo neobicno: sto peske, sto taksijem premda nisam imao ni jednu funtu. Ustvari nasa najveca putnicka agencija „Putnik“ prodala  mi je voznu kartu za voz Folkston-Hasting premda takva pruga nije postojala! Ja sam umoran od dugog puta otisao u policiju i predlozio da tamo u zatvoru odspavam a posle vidim sta cu dalje uraditi. To je izazvalo „malu“ zbrku: ipak su mi pomogli dovevsi jednu jako staru baku koja je znala ruski. Nekako smo se sporazumeli i ja sam ipak stigao u HASTINGS.

Sampionat Srbije za 1962 godinu odrzan je po novom sistemu: bilo je nekoliko polufinalnih grupa: ja sam u jednoj, u Beogradu, pobedio  i kvalifikovao se za „Sampionat Srbije“. Na „Sampionatu Srbije“ igralo je samo 12 igraca: 3 majstora koja su propustena bez kvalifikacije, 8 majstorskih kandidata i ja (imao sam I kategoriju). Uprkos ubedljivoj pobedi nisam dobio vise zvanje (majstorski kandidat) jer na turniru nije bilo 16 igraca, tako da sam ostao igrac I kategorije. Ustvari NIKAD nisam ni postao majstorski kandidat). Nisam ni sanjao da ce me slicni problemi pratiti kroz celu sahovsku karijeru.

Ovaj sampionat (Vrnjacka Banja 1962) bio je prvi zvanicni turnir po „svajcarskom sistemu“ odrzan u Jugoslaviji. Bilo je 48 igraca a igralo se 13 kola (jer je po formuli profesora Eloa to bilo dovoljno da se dobije objektivan plasman za prvu sestoricu igraca koji su se trebali kvalifikovati za „Zonski turnir za svetsko prvenstvo“. Tako su predvidjale „Propozicije sampionata“. Ispalo je potpuno drukcije.

Sto se tice mene odmah su poceli problemi: bio sam jedini ucesnik koji je imao I kategoriju. Najveci broj igrace se pobunio pa je sekretar „Sahovskog saveza Srbije” Dragutin Dzaja, koji je bio i glavni sudija sampionata, prisao mi i saopstio da „moras da napises molbu SSS i zatrazis da ti priznamo zvanje „kandidata za majstora“ „. Ja sam to odbio. Uostalom turnir je vec poceo a ja sam nameravao da budem u „prvih deset“ sto mi je automatski odezbedivalo „titulu majstora“. Nastalo je malo komesanje. Ja sam ostao pri svome. Na kraju moj plasman je bio dobar: podelio sam 3/4 mesto sa Matom Damjanovicem posto sam u poslednjem kolu izgubio ostru poziciju sa Parmom (prvi je bio Gligoric, drugi Matanovic). Usto sam imao i najjaci rejting turnir (rejting mojih protivnika). Ali time stvar se nije zavrsila. Tadasnji „SEKRETARIJAT SS JUGOSLAVIJE“ ignorisao je „Propozicije“ koje je sam doneo i raspisao „IZBORNI TURNIR“. Ja sam odmah odustao. Onda je izvrsen politicki pritisak na mene. Posle mesec dana neprekidnih sastanaka u mom klubu „Partizanu“ i „S S Jugoslavije“ bio sam prinudjen da pristanem i zaboravim „Propozicije …“. Taj izborni turnir „sestorice“ sam odigrao jako lose zavrsivsi na poslednjem mestu…

Slovenac Vasija Pirc bio je gromadna licnost jugoslovenskog saha. Do sredine 50-ih godina bio je uz Gligorica najbolji nas velemajstor ali jos veci njegov znacaj je u ODLICNIM komentarima koji su (uz Vladimira Vukovica) bili odlucujuci u sahovskom formoranju celu moje generacije a na temeljima STAJNICOVE TEORIJE.

„Sampionat Jugoslavije (Zenica 1963) bio je tezak i dugotrajan.Igrao sam neravnomerno i zavrsio u „sredini tabele“.

Sampionat Jugoslavije odigran u Titogradu (1966) bio je prvi moj jak turnir (PO «seveniskom sistemu»). Ja sam deset partija dobio a sedam izgubio uz jedan remi (poslednje kolo) premda sam u toj partiji zrtvovao tri pesaka. Partija je poslednja zavrsena i posle nje je usledila zavrsna svecanost: dodeljene su mi cetiri od pet specijalnih nagrada. Podelio sam 4/5 mesto i kvalifikovao se za zoski turnir svetskog sampionata koji se igrao u Hagu. Na turniru sam igrao neravnomerno: ispustio sam u poslednjim kolima prvo mesto. Ipak moj rezultat je bio veoma dobar. No „Djavo nikad ne spava!“.Posto su slabo prosli Matanovic(10) i Matulovic(7), raspisan je novi „Izborni turnir“! Prva dvojica su se trebali kvalifikovati dalje…Poucen iskustvom sa „Prvim izbornim turnirom“ nisam rasipao snage na rasprave. Otisao sam bolje pripremljen i sa Matanovicem kvalifikovao se dalje…Nisam ni sanjao da cu posle zonskog turnira u Hagu pauzirati sest godina…

Ovaj drugi „Izborni turnir“ imao je pouku i za FIDE: izglasan je pravilnik o „kvalifikacionim turnirima FIDE“. Vise nije bilo dozvoljeno nacionalnim federacijama da prekrajaju vec donesene pravilnike. Takode je ustanovljeno da FIDA priznaje rezultate SAMO „nacionalnih sampionata“. Time je stavljena tacka na „Izborne turnire“ i njima slicne…

Kada govorimo o obrnutim sistemima (to znaci da otvaranja koja igra crni, preuzima beli sa tempom vise) prisetih se moga razgovora sa Misom Taljem u Teslicu (Bosna) 1980. Pitao me je zasto obrnuti sistemi uglanom ne daju prednost iako beli (igra ih beli) ima tempo vise. Posle „zive“ diskusije sa puno argumenata i protiv argumenata saglasili smo se da je logika u tome da crni UVEK igra na izjednacenje pozicije te tempo vise mu ne garantuje prednost vec samo ostru igru.

Beogradski festival (1965) posvecen „Danu oslobodenja Beograda“ bio je osrednji medunarodni turnir „B“ kategorije. Ja sam izgubio 6 partija i isto toliko dobio.U poslednjem kolu sastao sam se sa Rumunom Georgiu-om (pobednikom turnira) i remizirao, premda sam od sredisnice imao dobijenu poziciju. Moj rezultat je bio polovican.

Herceg Novi, 10. septembar 2008. godine

(Nastaviće se)