Bobby Fischer – „Šahovski Mocart“ (3.nastavak)

Četrnaestogodišnji ‘Šahovski Mocart’; Nazvan najvećim prirodnim talentom kojeg je šahovska igra ikada poznavala, nacionalni prvak Bobby Fischer će prvo operisati krajnike, a zatim se boriti za titulu svjetskog prvaka.

Piše: Harold C. Schonberg

On je pretjerano osjetljiv  dječak koji tek počinje da shvata da postoji svijet izvan kraljeva, dama, topova i piona. Za šahovskom tablom, u turnirskoj igri, on je tih, siguran i potpuno zreo, iako povremeno gricka nokte.

U slobodnim šahovskim partijama, kao što je blitz, on brzo, dobrodušno, nervozno ćaska glasom koji  još nije skroz mutirao. „Da li se usuđuješ da mi ovo uradiš? Hajde, odigraj potez…. Au! Pogledaj ga! Izgubljen si, a ne znaš to. Predaj, slabiću, predaj!” Izvan svijeta šaha izgleda da ima malo prijatelja. Često kada razgovara sa odraslima koje ne poznaje dobro, on se ponaša mrzovoljno.

Za sada, Bobby nema planova za budućnost. Ne zna da li želi da ide na koledž. „Da imam mnogo novca, volio bih da igram na šahovskim turnirima. Ali od šaha se ne može zaraditi za život. (Njegova nagrada za američko prvenstvo bila je 600 dolara.) On zna jednu stvar — ne voli novinare i to kaže. Osjeća da su ga uvijek pogrešno citirali ili da su ga prikazivali kao monstruma.

„Ti momci uvek pišu loše o meni“, kaže on. “Kažu da sam glup, da nemam ništa osim talenta za šah. To nije istina. Dobar sam u nekim sportovima. Ne kažem da sam sjajan, ali igrao sam tenis, klizao se i bio dobar u bejzbolu. To je bilo kad sam bio mlad, prije mnogo godina. Igrali smo stickball na ulici. Prilično dobro govorim španski, a najviše volim nauku, astronomiju.”

Kaže da ovih dana ne uči mnogo šah, što je primjedba koja izaziva veliki žamor i nevjericu u šahovskom klubu Manhattan. “Prošle godine sam se nekoliko mjeseci koncentrisao na pozicije završnica. Sada igram završnice i proučavam iz  knjiga turnira.” Posjeduje ogromno znanje o „knjižnom šahu“—to jest, skoro potpuno se sjeća svih standardnih otvaranja i raznih njihovih varijanti. „Sve je teže i teže pronaći nove poteze“, kaže Bobby. „Međutim, Rusi to rade. Imaju 50.000 ljudi koji analiziraju teoriju otvaranja.”

KADA bi pamćenje bilo sve što je bilo potrebno da se napravi veliki igrač, bilo bi puno takvih igrača. Šta čini odličnog igrača? “Vježbanje. Proučavanje. Talenat,” je Bobbyjev odgovor. Snažan element mašte pa čak i kreacije ulazi u šah na najvišem nivou; a svaki veliki igrač ima svoj stil. Morphy je bio romantik; Reti hiper-modernista; Kapablanka klasičar. Stručnjak u šahu može prepoznati Aljehinovu partiju jednako lako kao što stručnjak za umjetnost može identifikovati nepotpisanog Gvardija ili Pisara.

Jedan američki šahovski majstor opisuje

Bobbyjev stil kao „bez napora. Podsjeća na Kapablanku. Rijetko kada je u vremenskoj oskudici.” „On ima prekrasan klasični stil“, kaže isti majstor, „i praktički nema idiosinkrazija. On ne favorizuje, recimo, lovački par ili određenu vrstu pozicija. Ne vidim vidljivu slabost ni u jednom dijelu njegove igre, a kao taktičar je izvanredan.”

„Bobby možda neće imati sredstava da se ovog avgusta takmiči u Jugoslaviji“, rekao je dr. Kmoch razočarano. “Možda će neki od bogatijih igrača u klubu prikupiti novac. A možda i neće. Treba li to da  bude njihova odgovornost?”

Ali vjerovatno će se za putovanje pobrinuti privatni fondovi. „Moraćemo da učinimo nešto za njega“, kaže Maurice J. Kasper, predsjednik šahovskog kluba Manhattan i blagajnik Američke šahovske fondacije. Ni A.C.F. ni Šahovska federacija Sjedinjenih Država, međutim, nemaju mnogo novca. Prošle godine Sjedinjene Države nisu bile zastupljene na šahovskoj olimpijadi. Četrdeset zemalja poslalo je timove, ali igrači Sjedinjenih Država nisu mogli prikupiti dovoljno novca.

POZIVI za Bobbyja da igra na turnirima ili da odigra  simultanke stižu iz čitavog  svijeta. Kanada ga želi. Mar del Plata u Argentini, gdje se često održavaju važni turniri, uputio je pozivnicu. Engleska bi ga htjela vidjeti na turniru u Hastingsu. Rusija ne samo da ga je pozvala, već je obećala da će platiti račun za čitavu njegovu posjetu tamo.

Bobi prvenstveno želi u Jugoslaviju, jer odatle je put do svjetskog prvenstva. On je skroman u pogledu svojih šansi u tom skupu. „Da vidimo ko je u tome“, kaže on. “Neću predviđati.” Sve što treba da uradim je da završim u gornjoj polovini turnirske tabele. To me kvalifikuje za turnir kandidata.” Bobby ne ostavlja nikakvu sumnju u svoje samopouzdanje da će ući u gornju polovinu. Podsjetio je da će biti predstavljeni najbolji igrači četiri vodeće šahovske zemlje — Rusije, Jugoslavije, Čehoslovačke i Argentine. Slegnuo je ramenima. „I oni su dobri“, rekao je.

New York Times, New York, New York, nedelja, 23. februar 1958

(Preneseno sa fejsbuk grupe o Fischeru)

https://bobby-fischer-1958.blogspot.com/…/fourteen-year…

(Kraj)