Prostorna inteligencija predstavlja sposobnost uočavanja rnogućnosti kretanja. To je očigledno odlučujuće svojstvo za šahovsko mišljenje, jer je to sposobnost izgradnje sistema znanja i iskustva. Ovaj sistem mora biti pohranjen u memoriji i dobro organizovan – pravila, analogije, operacionalni principi moraju stalno da se izdvajaju, adaptiraju i poboljšavaju (možda ne uvek svesno). Šahovsko mišljenje često podrazumeva kompleksnu, hijerarhijsku strukturu problema, potproblema, pa su sposobnosti formiranja takvih kompleksnih struktura podataka (što predstavlja i izbegavanje preterane konfuzije) i sposobnost kontrolisanih jasnih i organizovanih ciljeva u korelaciji sa visokim IQ.
Mnogo genijalnih šahista potiče iz jevrejskih porodica. Ovo je verovatno deteintinisano i kulturalnim faktorima kao i sistemom zajedničkih vrednosti koji favorizuju učenje i intelektualne veštine (arhetipska bdenja nad Kabalom i Torom). Uspeh Rusa u šahu Levit lucidno objašnjava Platonovom mudrošću: „Ono što država ceni, to će i uspevati“, jer je šahovska kultura najviše cenjena u Rusiji. Značajan deo ruske elite se okrenuo šahu jer nije bio izložen jeftinoj industrijskoj komercijalizaciji i industrijalizaciji koja se dešavala na zapadu. Profesionalizam u šahu se najpre začeo u Rusiji a tek nakon pojave Fišera počeo je da uzima korene i na zapadu. Samopouzdanje, sposobnost savladavanja neuspeha kao i podsvesnih mentalnih blokova su važni aspekti u izgradnji šahovskih talenata. Ali ono što je još vrlo bitno to je nezavisnost koja je jedna od osnovnih podloga za kreativnost i originalnost u šahu.
Uostalom i ovde možemo citirati Fišera i njegovu već poslovično lapidarnu i kvintesencijalnu mudrost: „Ja volim da radim ono što ja želim, a ne ono što drugi hoće. Mislim da je to pravi život.“
Umesto zaključka
Šahovski svet ga i dalje beskrajno poštuje. Želi makar još jedan come back svog idola. Ali on je neumoljiv. Povremeno blesne neki od njegovih darova, koje poklanja ovozemaljskim smrtnicima, kao zalog svoje besmrtnosti. Fišerov patent – sat sa neobičnim, ali danas već uveliko prihvaćenim retrogradnim vremenskim bonusom (sat koji dodaje vreme za razmišljanje nakon svakog povučenog poteza), kao i njegov random-šah, koji pokušava da izbegne petrifikovane šablone šahovske igre, raznovrsnim razmeštanjem figura. Svet sada gotovo bez izuzetka prihvata sve njegove umotvorine, ali vladar je neumoljiv i nepomirljivo uvređen.
Robert Fišer poput Ahasfera i dalje luta svetom. Kralj bez trona, ali sa krunom koja i dalje blista nepomućenim, ili čak još i većim sjajem.. Štefan Cvajg je u svojoj sjajnoj “ Noveli o šahu“ predvideo jednu ovakvu superiornu ličnost u svetu šaha, u liku glavnog junaka Mirka Čentovića. Ali za razliku od njega koji je, kako je to primetio Botvinik, igrao dosadan šah,. Fišer igra zanimljivo i ingeniozno.
Hoće li se jednog dana, kada bude sazreo istorijski i možda eshatološki trenutak, pojaviti kao duh Hamletovog oca, željan osvete i pravde i na koga će njegov gnev biti usmeren. Ono što je jedino izvesno, to je da među njima neće biti šahista, jer Fišer kao njihov suveren poštuje geslo: Gens una sumus.
Napomena:
Većina biografskih podataka korišćena je iz vrlo dobre i dinamične knjige Dimitrija Bjelice „Robert Fišer – Genije koji se ne vraća“ u izdanju NIRO Književne novine, Beograd, 1984, Knjige I i II. Autor ove psihobiografije pročitao je tekstualni deo iz obe knjige (druga knjiga sadrži sve Bobijeve publikovane partije) više od desetak puta kako u onim emocionalno teškim situacijama, tako i tokom njegove dugogodišnje egzaltiranosti i zaljubljenosti u šahovsku umetnost. Dok je ovaj rad u meni sazrevao proteklo je dosta godina otkako sam knjigu kupio, tako da je zbog česte upotrebe, a i selidbe autora izgubljeno deset strana prve knjige. Kako se radi o raritenom delu, koje je svetlost dana ugledalo u bivšoj Jugoslaviji, broj kasnijih izdanja je drastično redukovan, što me je i onemogućilo da dođem do kompletne verzije. No, ipak, nekako sam uspeo da dođem do jednog primerka, koji ću nadalje ljubomorno da čuvam, a ako se i sa njim nešto desi, ja ću poput oniti koji znaju „Gorski vijenac“ napamet, takode biti ispreman da izdeklamujem gotovo sve što je u ovoj knjizi objavljeno o najvećem šahisti svih vremena, Robertu – Bobiju Fišeru. Video sam ovog velikana i 1992. godine tokom meča u Centru „Sava“. Izgledao je miran, samouveren i prijateljski orijentisan prema najšahovskijem narodu na svetu. Niko tada ne bi mogao da kaže da se radi o mentalno obolelom čoveku, naprotiv odigrao je ulogu desperadosa i osvetnika na najafirmativniji način. Njegovo pravdoljublje nisu mogle da zaustave ni sulude pretnje njegovih sunarodnika, koji su ga dvadesetak godina pre toga i sami izdigli na pobednički i božanski pijedestal.
Za njega je postojala i postoji samo magija figura i geometrijskih lavirinta crno-belih polja. Sa ljubavlju koju poseduje samo prometejska i božanska harizma premeštao je figure,,stvarajući nove, genijalne konstrukcije na tabli. Nova pravila kreacije jedne stare umetnosti, nove strategije u prastaroj kosmičkoj igri, koju su moguće osmislili neki vanzemaljski umovi da bi nam prosvetlili naše male živote i egzistenciju.
Ostao je sam na pozornici apokaliptičkih svetskih zbivanja, sa svojim figurama, dobroćudni Kiklop, nadmoćni Titan sa svoja 32 potomka, sa svojim pešacima, topovima… sa malom armijom spremnom da dobije rat bez kapi prolivene krvi. Veština umetničkog, sportskog i naučnog nadigravanja njegov je logos, njegova šahovska kosmogonija koja odražava suštinu života. Mikrokosmos prostorno-vremenskog zbivanja u kojem svaka figura ima svoju ulogu koja je slična duhovno-telesnoj hijerarhiji i stratifikaciji. U strukturi (jezgru) šahovske igre, je svakome dostupna i tajna Lajbnicove prestabilirane harmonije. šah je uneo harmoniju u sam- kosmos i upravo je on ujedno ideal i ogledalo Spinozinog panteizma. Šah je životna šema, niz kodova i pravila o ponašanju, moralu i etici. Ali, nažalost Fišera i nas, njegovih iskrenih poklonika, teško ostvarljivih u ovozemaljskoj praksi.
(Kraj serijala)
Dr Aleksandar Damjanović neuropsihijatar. Uzeto iz knjige Psiho i patobiografija. Konstrukcija rekonstrukcija i dekonstrukcija ličnosti. 2006
Radi u klinici V. VUJIĆ, Klinički centar.