Da li je Fišer (šahovski) genije
Činjenica je da postoji niz definicija o inteligenciji od kojih ćemo navesti neke: Veksler smatra da je definicija inteligencije zavisna od epistemološke metode koju primenjuje određena naučna oblast – tako kompjuterski naučnici smatraju da je inteligencija sposobnost procesiranja informacija, psiholozi definišu inteligenciju kao sposobnost dedukcije relacija, učitelji kao sposobnost učenja, a biolozi kao sposobnost adaptacije na okolinu. Terston govori o inteligenciji na osnovu osnovnih sposobnosti: dve se odnose na reči (razumevanje i rečitost), zatim tu su prostor, induktivno zaključivanje, memorija i brzina percepcije.
Ipak, definicija koja se odnosi na šahovsku inteligenciju (genijalnost) poseduje svoje specifičnosti, Prema Levitu*1 inteligentna misao za šahovskom tablom se prepoznaje na osnovu sledećih generalnih kvaliteta: imati plan, inicijativu, jako osećanje za praktičnost, dobro rasuđivanje, razložnost, koncentraciju, otpornost na emocionalne sile, adaptaciju, samokritičnost, jako osećanje svrhe i efektivno rešavanje problema koji se pojave. Veća brzina obrade informaćije takođe je odlika superiorne šahovske inteligencije.
Isti autor definiše da je pojam „genija“ opštekorišćena reč sa bar tri različita značenja
- Svako sa IQ (količnikom inteligencije) iznad odre,đenog broja, aproksimativno iznad 160.
- Neko ko je veoma dobar u nečemu. Takve osobe ne moraju da imaju dovoljno visok IQ da bi se kvalifikovale za rod „genijalnih“ prema prvom kriterijumu. Njihova veština bi mogla biti i fizička mada je evidentno da bi mentalni kvaliteti bili odlučujući za razvoj pretpostavljene veštine.
- Produktivni stvaraoci. Ovo podrazumeva „elitu“ ljudi koji su stvaraoci novih vrednosti i koji konsekutivno sa prihvatanjem tih vrednosti menjaju načela i norme kulture. To su ljudi koji su „uvek dobri u nečemu“, ali pri tom imaju i visok IQ. Ovo je najteži put da se postane genije.
Ipak, pojam „šahovskog genija“ podrazumeva verovatno suštinski drugi put kognitivnog i emocionalnog razvoja i definicije. Šahovski genije je onaj koji je jako dobar u šahu i koji zadovoljava veštinu mišljenja tipičnu za visoko intelektualne standarde. Vrhunski, genijalni igrači su kreativni i inovatori su — stalno pronalaze nove idejne puteve. Za Bobija Fišera koji je, uzgred budi rečeno, na jednom testu inteligencije postigao IQ količnik 187 (a pri tome je završio samo 4 razreda škole) važi još specifičnija definicija šahovske genijalnosti: „Genije. To je reč. Šta to stvarno znači? Ako pobedim, ja sam genije, ako ne pobedim, nisam!“.
Prema Levitu (1997) karakteristike šahovskog genija su sledeće:
- Pozitivna korelacija između IQ i šahovske kreativnosti odnosno jačine. Aproksimativno, na osnovu Kokosove studije iz 1933. godine šahisti se mogu svrstati rneđu filozofe čiji je prosečan IQ 173.
- Naporan rad.
- Stalna i duga unutrašnja motivacija, a ne samo želja za uspehom, novcem i slavom. Na višim šahovskim nivoima, estetska komponetna motivacije postaje još značajnija.
- Dobra fizička kondicija. Prema Fišerovim•rečima: „Vaše telo mora da bude u izvrsnoj kondiciji. Vaš šah slabi zajedno sa vašim telom.“
- Dobra škola – neophodno je poslušati savet velikog matematičara Abela: „Studirajte majstore, a ne njihove učenike.“
- Sposobnost koncentracije. Kasparov o ovoj karakteristici kaže: „Sposobnost koncentracije je osnova svega. Malo ljudi razume da je sposobnost koncentracije za vreme odlučujuće partije najvažniji kvalitet koji šahovski igrač može da ima.“
7. Karakter i socijalni položaj. Statistički nalazi opravdavaju postojanje stereotipa o tipičnom šahovskom geniju – radi se o neurotičnim osobama (sa stalnom brigom i strepnjom koje su specifični
„senzibilizatori“ za opasnost i izoštravanje šahovskog „čula“, koji razbijaju opasnost od šablona i rigidnosti u igri), gde su razvod ili smrt jednog od roditelja mnogo češći slučaj („broken home“) nego da se radi
o „normalnim“ porodicama (izuzetak je bivši svetski šampion Karpov). Emocionalna lišavanja ili povrede predstavljaju izgleda poseban motiv za jačanje ega koji je neophodan za izgradnju specifičnog,
efikasnog i kreativnog šahovskog stila. Muška dominacija u šahu je gotovo apsolutna (danas postoje i jaki ženski velemajstori poput Judit Polgar ali sasvim je izvesno da ona teško može stići do apsolutnog
trona). Ono što verovatno i determiniše superiornost muškaraca nad ženama je pored određenih socijalnih i kulturalnih faktora verovatno i neuropsihološka specifičnost „muškog mozga“, odnosno bolje
spacijalno orijentisanje koje se reflektuje i na prostornu inteligenciju.
*1(Levitt J, Genius in Chess Batsford. England, 1997)
(Uskoro poslednji nastavak)