Intervju sa velemajstorom Milanom Draškom (6. nastavak)

Goran Tomić: Da li je bilo nekih zanimljivih događaja tokom druženja sa velemajstorom Kneževićem?

Velemajstor Milan Draško: Kad govorimo o Miloradu Kneževiću, on je jedno vrijeme bio i moj trener u Bosni. To druženje sa mladom Žužom Polgar koju sam ja upoznao u Balanton Berenjiju, nismo se zvanično upoznali, ali tada sam je prvi put vidio. Ona je već bila svjetski poznata 1983 godine. Sledeće godine bila je najbolje rejtignovana šahistkinja svijeta. Onda je Knez radio sa njom. Išao sam u njihovu sobu. To je bila, moglo bi se nazvati, kao što je u djetinjstvu moga brata bila „Smehotresna olimpijada“. To mi je na to ličilo. Iznenadio sam se dvadeset dana iza toga, kada smo radili Branko Damljanović i ja u Beogradu nekih desetak dana šah. To je bilo vrlo korisno, pogotovo za mene. Damljanović je strahovit talenat i u jednom momentu odlučim da se javim Knezu. Bila je neka pošta na Dušanovcu, sjećam se, izašao sam iz autobusa i nazovem Kneza u Budimpeštu. I kaže Knez- Odlično da ste zvali.- On je svima govorio vi do neke granice, – dobra je prilika da dođete i da me zamijenite, jer moram da idem, i da radite sa Žužom Polgar.

I sada kada vratim film bila bi velika čast raditi sa Žužom, ali nekako nisam se odlučio na to, mada sam igrao dobro 1984 i na Bosninom turniru posle sedam kola dijelio prvo mjesto sa Viktorom Korčnojem.

Goran Tomić: Već 1983 godine ste bili šampion Bosne i Hercegovine.

Velemajstor Milan Draško: Da, Lalić je na to nedavno podsjetio. Bio sam internacionalni majstor, imao sam već više balova, ali titula mi je priznata baš 1983 godine. I tu je krenuo taj napredak 1983. I zove me Knez da radim sa Žužom. Međutim ja sam bio, što je dvije godine kasnije to dobro primjetio Velimirović, tipičan šahista praktičar. Bio sam objektivan i smatrao da nisam dorastao toj ulozi makar i privremenog, sporadičnog trenera Žuži Polgar. Možda mi je danas malo žao, možda sam se mogao malo spremiti, ali sam bio objektivan i nisam bio spreman da se upustim u to, u takav trenerski poduhvat.

Goran Tomić: Žuža je ipak posle postala svjetska šampionka…

Velemajstor Milan Draško: Postala je strašno veliko ime. Igrali smo mečeve Cvitan, Rukavina i ja protiv Judit, Žuže i Sofije. Takva je bila ozbiljnost i atmosfera kao da igramo svjetsko prvenstvo. Premda je prijateljski meč, ali one su imale takav pristup.

Goran Tomić: Da li ste bili jači od njih? Ipak Cvitan je bio omladinski svjetski šampion, izuzetan šahista.

Velemajstor Milan Draško: Da, dobili smo prvi meč. Igrali smo po četiri partije. Cvitan je bio vrlo jak i nosilac igre sa naše strane. Ja sam imao mali plus, mislim da sam dobio Sofiju, ima to u serijalu „Budimpeštansko proljeće“ koji je objavljen prije par godina na Šah-mat listi.

Gledao sam nedavno film o Fišeru, njegovim poslednjim godinama na Islandu. I kao što je pogrešno, nije lijepo, da se o Fišeru govori sa tog aspekta čudaka, maltene ludaka, isto tako nije u redu da se govori o sestrama Polgar kao o nekakvom nehumanom eksperimentu njihovog oca Lasla. Kada sam vidio Žužu prvi put u Balantonu Berenjiju ona se tamo igrala sa nekom djevojčicom blizu igrališta gdje smo igrali fudbal, imala je tako mio osmjeh, to sam zapazio. Ima kod Miljenka Jergovića rečenica – ne volim ljude koji kada se nasmiju izgledaju ružnije nego inače. – A ona je izgledala strašno lijepo.

Goran Tomić: Sa njom sam napravio dva intervjua preko e-maila za Šah mat listu, prije 16-17 godina mislim, kada je već bila u SAD, i zvala se Suzan Polgar. Ostavila mi je tada jako prijatan utisak u komunikaciji, pa čak i posle povremeno smo bili preko interneta u kontaktu. Bila je iskrena i otvorena.

Velemajstor Milan Draško: Taj eksperiment je vrh ledenog brega, ali se ne može osporavati  vrijednost tih osoba, žena. Recimo Žuža je uvijek bila prijatna i na Olimpijadama, recimo u Bakuu slikam njih dvije i one poziraju, Judit i Žuža. Uvijek su i one i njihovi roditelji, da istaknem majku Klaru bili izuzetno korektni.

Goran Tomić: Dobro, evo pomenuli smo mnogo tema, tek smo ih načeli, pa se nadam u sledećoj prilici da ćemo nastaviti ovaj vrlo prijatan razgovor. Zahvaljujem na odvojenom vremenu i nadam se da Vas nisam previše zamorio jer sutra igrate humanitarnu simultanku u Zelenici. Hvala još jednom. Nadam se da će čitaoci Šah-mat liste uživati u ovom intervju, bar koliko i ja.

Velemajstor Milan Draško: Hvala, biće mi uvijek zadovoljstvo da nastavimo razgovor, a vidimo se vjerovatno uskoro u Đenovićima na turniru Treća subota u martu ili aprilu.

(Kraj intervjua)

Intervju sa velemajstorom Milanom Draškom obavljen je 26. januara 2022. u Zelenici

Оставите одговор