10.01.2022 22:45
Ian Nepomniachchi: „Mora postojati jedna vremenska kontrola“
Nekada davno u šahu brzina razmišljanja nije bila važna, a nisu ni znali za takvu komponentu igre kao što je mjerenje vremena šahovskim satom.
„Nakon meča Harwitz – Löventhal (1853.) protivnicima je prvo postavljeno vremensko ograničenje od 10 minuta za razmišljanje po svakom (!) potezu, vremenska kontrola je sve vrijeme opadala…“
Genna Sosonko: „Nema milosti!“
Turnir koji upravo počinje u Wijk aan Zeeu jedan je od rijetkih na kojem se igra dugo, po standardima 21. vijeka, šah, pa čak ni problemi s kovidom nisu natjerali organizatore da odustanu od tempa (100 ‘/ 40 + 50 ‘ / 20 + 15 ‘) + 30’ ‘/ po potezu. Istovremeno, ima dosta open turnira sa propisom „jedan i po sat po partiji“ (+30 sekundi po potezu).
U oba slučaja igra se zove klasični šah, igraju za iste rejting poene, partije se pohranjuju u istu bazu podataka, gdje se više ne gleda na predviđeno vrijeme za kreativnost, već samo gledaju odigrane poteze i „rezultat na semaforu“ …
Zvanična takmičenja u kojima se bori glavnu šahovsku titulu održavaju se uz različite kontrole:
Meč za titulu svjetskog prvaka: 120 ‘/ 40 + 60’ / 20 + (15 ‘+ 30’ ‘/ potez)
Turnir kandidata: (100 ‘/ 40 + 50’ / 20 + 15 ‘) + 30’ ‘/ potez
Grand Prix i Svjetski kup: (90 ‘/ 40 + 30’) + 30 “ / potez – usprkos činjenici da na ovim turnirima postoji i mješavina žanrova: kvalifikacija za turnir kandidata se igra uz pomoć brzog šaha i blica.
Šesta partija Carlsen – Nepomniachchi trajala je skoro osam sati, postavši najduža u istoriji mečeva za svjetskog šampiona. Ali poenta nije u rekordu: partija je bila kvalitetna, pa će prije svega biti uključena u udžbenike. Ako bi, po mišljenju međunarodne federacije odgovorne za pravila, takav – kvalitetan – šah idealno trebao da bude, zašto onda samo dvojica šahista imaju priliku da pokažu takvu igru?
Ili obrnuto: ako se smatra da je ubrzanje neizbježan proces, pa tako i za šah, zašto onda ‘najprodavaniji’ šahovski događaj – duel za krunu – najmanje ispunjava „moderne zahtjeve“?
Konačno, ako je šah sport, zašto onda u ovom sportu još uvijek nema jedinstvenih pravila?
„Čini mi se čudnim da se takmičenja ciklusa svjetskih prvenstava održavaju sa različitim vremenskim kontrolama“, rekao je Ian Nepomniachchi na jednoj od konferencija za novinare meča sa Carlsenom. „Mislim da bi ta vremenska kontrola trebala biti jednaka.“
O tome smo pričali tokom „Analize“ prve utakmice na našem YouTube kanalu:
„Čak bih i pojačao tu ideju: morate se pridržavati jedne kontrole ne na nekim posebnim turnirima, već jednostavno na svim“, kaže Alexey Dreev. „Tako da igramo jednu igru. A ispada da šahista sa rejtingom 2300 igra jednu igru, onaj sa rejtignom 2400 drugu, i tako dalje. Treba da postoji samo jedna kontrola za sve partije u klasičnom šahu.“
Dreev pozdravlja promjenu u meču za Svjetskog šampiona, gdje je dodavanje sekundi sada moguće tek nakon 60. poteza. S njim se slaže i svjetski šampion: „Ovako je zanimljivije. Igrači moraju više da paze na svoje vrijeme, što je i logično“, rekao je Carlsen. Ali ovo je nešto drugačija tema.