Piše: André Schulz

8.1.2022. – „Šahovske priče“ je kubanski film Emmanuela Martina Hernandeza iz 2019. U filmu, Hernandez, i sam strastveni šahista, nudi intiman pogled na priče o šahistima u Santiagu de Kubi.
U svom filmu „Šahovske priče“, kubanski režiser Emmanuel Martin Hernandez predstavlja tri priče koje istražuju život na Kubi. Ustvari postoje četiri priče. Šah je ujedinjujući element u različitim epizodama, koje su sve na neki način povezane i sa gradom Santiago de Cuba.
Protagonist prve priče je Raul, učitelj šaha koji voli šah iznad svega.

On je bukvalno zavisan o igrama, ne samo o šahu. Međutim, on ima problem sa organizovanje ostalog dijela svog života. Film ga prikazuje kako igra brzopotezni šah sa svojim prijateljima. Ovdje se osjeća kao kod kuće.

Tokom telefonskog razgovora, pokušava da umiri svoje povjerioce. Tada saznajemo za njegove kockarske dugove. Brak mu je u rasulu. Njegova žena živi sa drugim muškarcem. Raul rijetko viđa njihovog sina. Na kraju, čak gubi i posao šahovskog trenera i mora da spava na ulici. Priča se završava premlaćivanjem Raula zbog kockarskih dugova.
Druga priča prikazuje ženu šahistkinju. Osdalgia Vidaux je pobožna hrišćanka, jaka šahistkinja i velemajstor koja se bori za titulu šampionke države.


Osvajanje titule omogućilo bi joj da se kvalifikuje za šahovsku olimpijadu. Međutim, ona je i domaćica i majka male djece. Trudnoće su imale negativan uticaj na njenu karijeru. Pored toga, mora da brine i o svojoj bolesnoj majci. Pobjeda na šampionatu bi Osdalgiji i njenoj porodici koristila i ekonomski.

Između partija, Osdalgia koristi svoj laptop i ChessBase da se pripremi za protivnice sa kojima će se suočiti.
Međutim, brojni izvori stresa u njenom životu negativno utiču na Osdalgijinu igru. Njen trener predlaže korištenje Houdini šahovske mašin za varanje, što ona odbija. Dok se ona takmiči na turniru, Osdalgijin suprug ubija njenu bolesnu majku, koju tumači poznata kubanska glumica Adela Legra, poznata po ulozi jedne od protagonistica u latinoameričkom klasiku „Lucia“. Osdalgijinog muža igra Horhe Molina („Juan od mrtvih“, 2011).
Osdalgija je na sahrani svoje majke izjavila da je došla do zaključka da dobar hrišćanin nikada ne može biti uspješan sportista, te da je nemoguće da žena bude uspješna i u porodičnom životu i takmičarskom sportu.
Treća priča počinje 1966. Havana je domaćin Šahovske olimpijade. Ovaj sportski događaj ima veliki značaj za još mladu komunističku republiku. Partije se prenose na TV-u.

Čitava zemlja je opsjednuta šahom, uključujući Pedra i Pabla, oba jedanaestogodišnjaka, koji se okupljaju oko ručno napravljene šahovske garniture sa drugim uličnim igračima, raspravljajući o najboljim potezima i pokušavajući sami da nauče kako da igraju šah pomoću šahovskih knjiga.
Njihova ljubav prema šahu spaja Pedra i Pabla tokom čitavog života. 52 godine kasnije, oboje su bolesni. Pedro teško hoda, Pablo boluje od dijabetesa. I dalje se redovno sastaju kako bi igrali šah, noseći majice sa likom Kapablanke ili obilježjem Kapablankinog memorijala.

Pablova ćerka je došla u Santjago iz Havane da proda očevu kuću i povede ga sa sobom u Havanu. Kada Pablo saznaje da će izgubiti svog šahovskog partnera, ćerki nudi novac kako bi omogućio svom prijatelju da ostane u Santjagu.


Glas izvan ekrana priča dodatnu četvrtu priču, navodno urbanu legendu sa interneta. Bez znanja Svjetske šahovske federacije i ruskih vlasti, Bobby Fischer i Anatoly Karpov su navodno kontaktirali jedan drugog putem pošte 1975. godine kako bi organizovali jednu partiju kao privatan događaj sa samo jednim svjedokom.

Historias de Ajedrez završava melanholičnim završnim snimkom.
Scenarista, režiser i producent filma Emmanuel Martin je stručnjak kada je u pitanju šah. Razgovor u filmu između velemajstora Osdalgie Vidaux i šahovske entuzijaste tokom Kubanskog nacionalnog prvenstva za žene pominje posebnu epizodu tokom šahovske olimpijade 2008. u Drezdenu, Njemačka, gdje je izmišljeni lik Osdalgie Vidaux igrao važnu ulogu, što joj je donijelo individualnu srebrnu medalju.
Godine 2008., pravi kubanski velemajstor Oleiny Linares Neapel, u to vrijeme još uvijek WIM, zaista je osvojila srebrnu medalju na šahovskoj olimpijadi u Drezdenu: sa osam pobjeda i dva remija od deset partija imala je drugi najbolji individualni rezultat na četvrtoj tabli. Oleiny Linares Neapel rođen je u Santiago de Cuba 1983. godine i još uvijek je vrlo aktivna i uspješna šahistkinja. Možda je ona bila inspiracija za lik iz filma?
Lik Raula iz prve priče je tragični junak, tipični gubitnik, kakvih se može naći u velikom broju širom svijeta. Direktor filma Emmanuel Martin je šahista sa dobrim vezama sa šahovskom zajednicom Santiago de Cube, i nesumnjivo lično poznaje igrače poput Raula. Njihova ljubav prema igri sprečila ih je da odrastu. Strast prema šahu može biti izvor radosti i prijateljstva za igrače, ali može i ometati njihove karijere ili iskriviti njihov pogled na stvarnost. Oni su umjetnici.
Velemajstor Osdalgia Vidaux, s druge strane, ima sve što Raulu nedostaje. Međutim, ni ona ne može pronaći sreću. Ona je uspješna kao igrač sa netaknutom porodicom, ali kao žena ne postoji način da upravlja obje stvari u isto vrijeme. Posebno tragičnu notu njenom liku daje činjenica da ne zna kako joj je umrla majka.
Treća priča je optimističnijeg tona. Premotavanjem od 1966. do 2018. govori o velikom i dugotrajnom prijateljstvu definisanom zajedničkim interesom za šah. Čak i bonus priča o navodnoj tajnoj partiji između Fišera i Karpova ima neke elemente pomirenja. Uz sva ograničenja i prepreke, baš u jeku Hladnog rata, najbolji američki igrač i najbolji ruski igrač susreću se kako bi odigrali partiju šaha.
I tu je još jedan izuzetan dodir koji je Emmanuel Martin dodao svom radu. Žene su istaknute u svakoj od tri priče, a režiser je uspio da uključi niz senzualnih scena, koje ne izgledaju deplasirano ili nepotrebno – prilično rijetka pojava u filmovima koji se odnose na šah
Film Emmanuela Martina „Historias de Ajedrez“ (“Priče o šahu”) snimljen je 2019. Nažalost, kao rezultat pandemije COVID-19, film i ljudi koji su učestvovali u njegovom stvaranju nisu dobili pažnju koju bi njihov rad zaslužio. Film je prikazan na brojnim festivalima, kao što je Callela Film Festival 2020. u Španiji, i do sada je osvojio sedam nagrada.
Trailer
Emmanuel Martin Hernandez

Režiser i njegovi glumci
Emmanuel Martin Hernandez je kao dječak naučio da igra šah i učestvovao je na brojnim kubanskim prvenstvima za mlade. Kasnije je radio kao učitelj šaha u nepravilnim intervalima kada je imao 24-25 i 31-35 godina, ukupno osam godina.
Objavio je niz članaka o velemajstorima i internacionalnim majstorima iz grada Santiago de Cuba.
Neko vrijeme Emmanuel Martin je radio kao slobodni novinar. Lično poznaje i druži se sa brojnim šahistima, amaterima i klupskim igračima iz svog rodnog grada Santiago de Cuba.
Historias de Ajedrez, 2019, 79 minuta
Napisao i režirao Emmanuel Martín Hernandez
Producent Emmanuel Martín Hernandez
Uloge: Adela Legra, Horhe Molina, Neisy Alpizar, Raúl Gomez, Barbara Rodriguez, Laura Ferrer, Yara Gonzalez, Jose Emigdio Pini, Mateos Pazos, Alberto Huantorena, Manuel Enríquez. Većina glumaca su izvođači iz više različitih pozorišnih grupa iz Santiago de Cube