Juče me jedna veoma interesantna djevojka (ne iz svijeta šaha) pitala za film „Svjetski šampion“ sa Habenskim i ostalima. Mislio sam da će možda još nekoga zanimati moj odgovor: „Zdravo! Natjerala si me da razmislim svojim pitanjem o filmu „Svjetski šampion“. Na pitanje mogu da odgovorim jednostavno – “Ne, sniam gledao”, ali takav odgovor još uvijek neće biti potpun. Mogu da dodam „Nisam ga gledao, ali ga osuđujem“, ali ni ovo nije slučaj. 🙂
Problem je što uopšte nisam siguran da li želim da gledam. Ako sam privremeno napustio gledanje serije „Damin gambit“ nakon druge epizode, jer mi se činilo nedovoljno ekspresivno sa stanovišta kinematografije, onda je ovdje sasvim drugačije, filmovi o stvarnim ljudima su generalno vrlo kompleksna tema. Jedan od mojih omiljenih filmova „Sjajan um“, koliko ja znam, nije naišao na oduševljenje bliže okruženje Džona Neša, pa čak ni matematičke zajednice. Zbog kritika koje sam pročitao o „Svjetskom šampionu“, bojim da se suočim se sa sličnim emocijama.
Pišu da je Khabensky savršeno odigrao Korčnoja, mislim da nije ni moglo drugačije. Ali čini se da je i sam izrazio neko nezadovoljstvo ulogom koju je dobio, na način na koji je scenarista htio da prikaže Korčnoja.
Poznajem Karpova dosta dobro, igrali smo mnogo puta, uključujući i backgammon, zadnji put smo razgovarali prije skoro pet godina, prilično prijateljski. I iako je Karpov donekle proizvod sistema koji mi se nikad baš i nije dopao, mogu potvrditi da je Karpov u svijetu cijenjen ne samo zbog svojih jedinstvenih sportskih dostignuća, već i zbog svoje kolosalne erudicije, sposobnosti da opiše najsloženije svjetske procese na jednostavnom i logičnom jeziku. Sjećam se da sam se ponekad smijao njegovom toku misli (da sve okrene u svoju korist), ali je interes za njegovo znanje ipak prevagnulo.
Pa, Korčnoj je generalno veoma važna osoba u mom životu. Upoznao sam ga u proljeće 1990. godine, znate da su se u SSSR-u već spremali za ozbiljne promjene, iako još nisu znali šta tačno. Viktor Lvovič je još bio prilično zatvoren, ali je već bio vrlo prijateljski nastrojen prema mladima, i to je bilo dovoljno da shvati kakav je jaz između službene propagande i stvarnosti.
Kasnije me je Viktor Lvovič, upravo svojim ličnim primjerom, više puta inspirisao kako u sportu, tako i u odnosu na život, kulturu i ljude.
A sada pišu da je u filmu prikazan baš onako kako je to prikazivala štampa tih godina. Ne sviđa mi se. Po mom mišljenju, glumci iz filma imaju izuzetno daleku vezu sa dvojicom velikih šahista koje sam lično poznavao i poznajem. Ali, pošto još nisam pogledao film, mogao bih da pogriješim.“
Preneseno sa fejsbuka velemajstora Alekseja Shirova