Šahovski genije iz SAD, koji je misteriozno nestao u 19 godini
(3. nastavak)
Sve se to nije moglo dobro završiti: 1976. Winston je doživio nervni slom i nekoliko nedjelja je proveo u bolnici. Dijagnosticirana mu je „šizofrenija“ i propisane su mu velike doze lijekova. Međutim, kasnije je dijagnoza promijenjena u „manično-depresivnu psihozu“ – iako je Peter vjerovao da su ljekari pogriješili i njegove psihičke probleme uzimali previše ozbiljno. Sledeće dve godine Winstona su redovno vodili u bolnicu; ponekad je i on, osjetivši težak uticaj lijekova, dolazio u bolnicu sam.
Nekoliko prijatelja često je čulo od Petera da mu je glavni preporučeni lijek, torazin (antipsihotik), uradio nešto u mozgu: Winston je bio rasijan, nije mogao da se koncentriše i nije mogao da razmišlja kao ranije. To se, naravno, odrazilo i na njegovu šahovsku igru: Peter je još uvijek učestvovao na turnirima, ali rezultati nisu ni blizu bili isti. Duboko uznemiren neuspjehom, Winston je neprestano ponavljao: Torazin i, uopšte, lijekovi koje su propisali ljekari, ubili su šahistu u njemu.
Na jednom od turnira krajem 1977, Peter je izgubio sve partije – i dalje je popularna verzija da postoji veza između ovog bolnog rezultata i njegovog nestanka.
Međutim, poznati šahovski publicista Charles Hertan (Chess Life) se ne slaže: prema njegovim podacima nekoliko mjeseci je prošlo između poslednjeg Winstonovog turnira i približnog datuma nestanka – predugo da bi se tražila povezanost sa turnirom.
Zahvaljujući Hertanu i ostalim Peterovim poznanicima, još uvijek se znaju neki detalji iz njegovih poslednjih dana i aktivnosti: ovo je čudan mozaik, gdje detalji očigledno nedostaju.
Nestanak u januaru (a možda i februaru) 1978. godine: neobični pozivi, bježanja i snježna oluja
Jedne januarske večeri 1978. Hertan je primio poziv od svog prijatelja Petera Winstona.
Insistirao je da Charles što prije dođe u njegovu kuću, ali nije naveo razlog. Iz njegovog glasa je bilo jasno da se dogodilo nešto ozbiljno. Winston je govorio vrlo brzo, bio je zaduvan dok je govorio i često je bio zbunjen.
Hertan je objasnio svom prijatelju da sada ne može doći, jer je bio u drugom gradu, ali sigurno će ga posjetiti te nedjelje čim se vrati. Otprilike nedjelju dana kasnije, Charles je ustvari došao do Petera i zatekao njegov dom u užasnom stanju – svuda je bilo prljavo i buba švabe su trčale uokolo. Peter je, srećom, bio tu, ali i izgledao je grozno – dugo se nije umivao i, čini se, dugo nije spavao. Oči su mu bile crvene i umorne – Winston je Hertanu priznao da je prestao da uzima lijek torazin.
(Nastaviće se)