V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
SERVANTES o šahu.
U najvećem romanu renesanse – „Domišljati plemić Don Kihot od Manče“, koji je napisao španski pisac Migel Servantes de Saavedra (1547–1616), šahovska igra se pominje dva puta: u prvom dijelu (glava XXXII) i u drugom (glava XII), gdje se spominje tokom razgovora Don Kihota sa njegovim perjanikom Sančom Pansom o pozorištu i smislu života.
„Komedije“, naglasio je Don Kihot, „predstavljaju tok našeg života: nakon raspleta svim glumcima se oduzimaju kostimi po kojima su se razlikovali, isto kao što poslije smrti u grobu svi postaju jednaki.“
Don Kihot i Sančo Pansa. Spomenik junacima romana Migela Servantesa „Domišljati plemić Don Kihot od Manče“, postavljen u Madridu
„Sjajno poređenje“, zaključio je Sančo, „samo što nije novo; ne jednom i u raznim prilikama sam ga čuo, kao i poređenje našeg života sa šahovskom igrom: dok partija traje, svaka figura ima svoju posebnu ulogu, a kada se partija završi, sve figure se izmiješaju, promiješaju, zgrnu na gomilu i stave u jednu vreću, baš kao što sve živo odlazi u grob.“
„Svakim danom, Sančo, postaješ sve manje prostodušan, a sve razumniji“, primijeti Don Kihot.
Navedeno poređenje – „naš život je poput šahovske igre“ – postalo je popularna izreka. Ono je, između ostalog, uzeto kao epigraf prvog šahovskog časopisa na svijetu „Palamed“, koji je izlazio u Parizu od 1836. do 1847. godine.
Se Đun (Xie Jun) (rođ. 30. oktobra 1970, Peking), kineska šahistkinja, međunarodni velemajstor među muškarcima i ženama, 7. svjetska prvakinja u šahu.
Se Đun se rano, već sa 7 godina, upoznala s kineskim šahom – sijangći, koji je nastao još u ranom srednjem vijeku spajanjem tradicionalne domaće igre i igre čaturanga, pristigle iz Centralne Azije. Već godinu dana kasnije pobjeđivala je odrasle, zadivljujući sposobnošću brzog i dubokog računanja varijanti i taktičkom pronicljivošću koja joj je pomagala da se dobro snalazi u složenim pozicijama. Na nju je obratio pažnju trener kineske reprezentacije u međunarodnom šahu Van Bi Jun… Djevojčica u početku nije željela da se „prekvalifikuje“, ali je ubrzo osjetila svu ljepotu nove igre; sa 13 godina ušla je u nacionalnu reprezentaciju, a već godinu kasnije (1984) bila je šesta među kineskim šahistkinjama, a još godinu poslije – treća. Već njen prvi nastup na međunarodnom takmičenju bio je uspješan – na Šahovskoj olimpijadi u Solunu (1988) osvojila je 10 poena iz 13. Godine 1989. osvojila je prvenstvo Kine i dobila titulu nacionalnog majstora.
Brz je bio uspon Se Đun 1990. godine: predvodila je žensku reprezentaciju Kine na Šahovskoj olimpijadi u Novom Sadu (Jugoslavija), gdje je u sjajnom stilu pobijedila bivšu svjetsku prvakinju N. Gaprindašvili, ostvarila odličan rezultat na međuzonskom turniru u Kuala Lumpuru, gdje je zauzela drugo mjesto. Na turniru kandidata u Bordžomiju podijelila je 1–2. mjesto s A. Marić, a početkom 1991. u dodatnom meču pobijedila je jugoslovensku šahistkinju rezultatom 4,5 : 2,5.
To je bila senzacija. Prvi put je protivnica svjetske prvakinje bila predstavnica azijskog kontinenta. Dvadesetogodišnja Se Đun još nije imala dovoljno iskustva, pa je većina šahovskih analitičara davala prednost M. Čiburdanidze, koja je već 13 godina držala titulu. Međutim, Kineskinja je u kandidatskim takmičenjima pokazala ne samo šahovski talenat, već i snagu volje, čvrstinu karaktera i sposobnost da hladnokrvno podnosi poraze. U Kini su pronašli „svoj put“ pripreme za meč za svjetsku titulu, o čemu je kasnije govorila sama Se Đun:
„U početku ni ja ni treneri nismo imali iskustva, ali čini se da smo izabrali pravi put. Prije meča s Čiburdanidze nekoliko desetina mladih majstora analiziralo je 219 partija koje je ona odigrala u posljednjih osam godina. Na osnovu toga sastavili su šesnaest ‘sintetičkih’ partija, koje su obuhvatale njene omiljene ideje, kombinacije i pozicije u kojima su se pokazivale jake strane moje protivnice. Te partije su dobro savladala četiri iskusna šahista. Igrajući s njima, učila sam kako da pobijedim Maju.“
U jesen 1991. u Manili Se Đun je igrala smireno i sigurno. U trećoj partiji prva je nanijela poraz svjetskoj prvakinji. Zatim je izgubila dvije partije zaredom – četvrtu i petu – i mnogima se učinilo da će meč pripasti Čiburdanidze. Tada je Se Đun pokazala izuzetnu izdržljivost: nakon dvije kratke remi partije pobijedila je u osmoj i izjednačila rezultat, a pobjedom u jedanaestoj preokrenula tok meča u svoju korist. Na kraju je Se Đun pobijedila rezultatom 8,5 : 6,5 i osvojila titulu sedme svjetske šampionke u istoriji šaha.
Se Đun – Čiburdanidze
Manila, 1991, 11. partija meča
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 Nc6 6.Be2 g6 7.Nb3 Bg7 8.0–0 0–0 9.Bg5 a6 10.a4 Be6 11.Kh1 h6 12.Be3 d5 13.exd5 Nxd5 14.Nxd5 Qxd5 15.Nc5 Bxb2 16.Qxd5 Bxd5 17.Rad1 Nb4 18.Nd7 Bc6 19.Nxf8 Rxf8 20.Bc5 a5 21.Bxe7 Re8
22.Rd8 Rxd8 23.Bxd8 Bxa4 24.Bxa5 Nc6 25.Rb1 Bd4 26.Bc7 Bxc2 27.Rxb7 Be4 28.Bc4 g5 29.f4 Kg7 30.Bd6 Nd8 31.Rd7 Bb6 32.Be5+ Kf8 33.fxg5 hxg5 34.Bf6 1–0
Dalji nastupi Se Đun, uključujući i učešće na moskovskom festivalu posvećenom 100-godišnjici rođenja A. Aljehina, pokazali su da kineska šahistkinja nastavlja uporno da usavršava svoje majstorstvo. Ona je, kao i N. Gaprindašvili, M. Čiburdanidze, Ž. i J. Polgar, P. Kramling, uspjela da ispuni normu muškog velemajstora.
Godine 1993. njena protivnica u borbi za svjetsku titulu ponovo je bila predstavnica Gruzije, trostruka kandidatkinja za najviši naslov – N. Joselijani. Ovoga puta Se Đun i njeni treneri analizirali su čak 400 (!) partija koje je Nana odigrala još od svoje 13. godine. Znala je o protivnici sve! Važnu ulogu u timu Se Đun (ukupno 6 članova) imao je i ljekar, koji je kontrolisao jelovnik, odjeću, rute šetnje, temperaturu u sobi, raspoloženje… U pripremi za takav meč nema sitnica!
Meč je održan u Monaku (1993) i završio se ubjedljivom pobjedom šampionke 8,5 : 2,5 (+7, -1, =3).
Poslije meča došao je red na studije – Se Đun je tada bila na trećoj godini Pekinškog pedagoškog univerziteta. Slava joj je donijela više obaveza, ali nije promijenila njen način života. I dalje je živjela s roditeljima i na univerzitet išla biciklom…
Šampioni nemaju mogućnost da se opuste. Prošle su dvije godine i nova izazivačica, Mađarica Ž. Polgar, bacila je rukavicu Se Đun. Pripremajući se za meč s predstavnicom najpoznatije šahovske porodice na svijetu, Se Đun je odigrala trening-meč s Viktorom Korčnojem i izgubila 1:3. U meču s Polgar, održanom 1995. u Španiji, Se Đun je izgubila 4,5 : 8,5.
Još četiri godine kasnije Se Đun je ponovo osvojila svjetski tron. Žuža nije mogla da brani titulu zbog rođenja djeteta, pa su se za svjetsko prvenstvo 1999. borile ruska šahistkinja A. Galjamova i Se Đun. U neizvjesnoj borbi – meč je igran u Kazanju i Šenjangu – Kineskinja je pobijedila rezultatom 8,5 : 6,5 (+5, -3, =7).
Osamdesetih godina šahovska sudbina sedme svjetske prvakinje među ženama ukrstila se sa sudbinom sijedog veterana, sedmog svjetskog prvaka V. Smislova. Njihovo rivalstvo u okviru tradicionalnog meč-turnira „Dame – seniori“ uvijek je privlačilo veliku pažnju.
U prvom „susretu“ protivnici su se razišli neriješeno 0,5 : 0,5; „senior“ je primijetio: „Se Đun je prošla turnir bez poraza. Odlikuju je upornost, preciznost i visoka tehnika. Sigurno se osjeća u završnici.“
Već u sljedećem susretu Se Đun je opravdala ocjenu majstora, pobijedivši ga u mini-meču od dvije partije rezultatom 1,5 : 0,5.
Se Đun – Smislov
Beč, 1993
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Nd2 c5 4.exd5 Qxd5 5.Ngf3 cxd4 6.Bc4 Qd6 7.0–0 Nf6 8.Nb3 Nc6 9.Nbxd4 Nxd4 10.Nxd4 a6 11.Re1 Bd7 12.c3 0–0–0 13.Qe2 Qc7 14.h3 Bd6 15.a4 e5 16.Nc2 Bf5 17.Ne3 Bg6 18.b4 e4 19.Ba3 Bh2+ 20.Kh1 Bf4 21.b5 Bxe3 22.fxe3
22…Rd3 23.Qa2 h5 24.Kg1 Ng4 25.hxg4 hxg4 26.g3 Qxg3+ 27.Qg2 Rxe3 28.Qxg3 Rxg3+ 29.Kf2 Rhh3 30.bxa6 bxa6 31.Bxa6+ Kc7 32.Bc5 Rf3+ 33.Ke2 Rh2+ 34.Kd1 Rxc3 35.Bd4 Rcc2 36.Be5+ Kb6 37.Bxh2 Rxh2 38.Be2 f5 39.a5+ Ka7 40.Rc1 Be8 41.Rc7+ Kb8 42.Rxg7 Ba4+ 43.Kc1 e3 44.a6 Rh6 45.Kb2 Rd6 46.Ka3 Bc6 47.Rb1+ Ka8 48.Rb6 1–0
(Nastaviće se)