Velemajstor Nebojša Nikčević uskoro završava knjigu u svojoj šahovskoj karijeri. Jedno poglavlje knjige je posvećeno zanimljivostima sa turnira Treća subota u Đenoviću. Evo jednog odlomka posvećenog tom turniru, i to onog koji je izazvao najviše pažnje ne samo šahovske javnosti. Mnogi će se sjetiti pitanja: „Vjerujete li u život poslije smrti“ koje je jedna od učesnica ovog turnira svima postavljala (igračima, ali i prolaznicima na ulici, pa i meni) i čitavog niza neobičnih događaja koji su pratili taj decembarski turnir.
Sada uživajte u zanimljivom odlomku velemajstora Nebojše Nikčevića
Goran Tomić, urednik Šah -mat liste
Piše: Velemajstor Nebojša Nikčević
U decembru 2018. opet sam nastupio na turniru u Đenovićima. Epizoda sa mladom indijskom šahistkinjom Pratišom Bodom, spada u domen vjerovali ili ne.
Na turniru je takođe igrao selektor naše reprezentacije, GM Milan Draško. Do sredine turnira, igrao je dosta pomirljivo, a onda je u partiji bijelim figurama sa ovom indijskom šahistkinjom, u svojoj omiljenoj retijevci, zapao u čudnu poziciju. Ona ga je svojevoljno ostavila sa lovačkim parom, bez oklijevanja razmijenivši oba lovca za skakače, što se strateški smatra značajnim dostignućem bijelog. Zatim je krenula agresivno crnim figurama sa parom skakača. Zauzela je prostor, igrajući veoma energično i brzo, dok je Draško zapao u cajtnot.
Početak partije M.Draško – Pratiša Boda
Jedan od posmatrača mi je ispričao da je Draško, u još uvijek neizvjesnoj poziciji, ponudio remi, ali da je ona umjesto odgovora, bez razmišljanja povukla potez. Odlučujući udar u partiji se desio nakon 48. poteza bijelog:
48….Qh1+ ! Crna dama zadaje odlučujući udarac.
49.Kxh1 Nf2+ 50.Kg2 Nxe4 51.Bd4 g5 52.b4 Nd6 53.Be5 Nb5 54.Kf3 f5 55.Ke3 f4+ 56.Kd3 h5 57.Kc4 Na3+ 58.Kb3 f3 59.Bg3 h4 60.Bf2 h3 0–1
Par dana kasnije, i ja sam igrao protiv nje, takođe bijelim figurama. Na turniru sam igrao prilično dobro do tog trenutka. Međutim, u ovoj partiji, kao da sam bio pod hipnozom. Ona ima neobične, upadjivo crne oči, i pomalo čudan izraz lica, kao da nije na šahovskom turniru.
Pratiša Boda, neposredno pred početak naše partije
Igrao sam meni dobro poznatu poziciju, solidnu, koju ne bih smio izgubiti, ako ne želim da preuzimam rizik, protiv bilo koga. U toj partiji, apsolutno ništa nijesam vidio, a nemilice sam trošio vrijeme. Za jedan potez, koji je u stvari bio iznuđen, potrošio sam 35 minuta. Kao da sam partiju igrao ‘tuđom glavom’. Mnogo sam partija izgubio dasad, ali ovako, čini mi se, nijednu. Završni udar u partiji izgledao je ovako:
26…Qh1+! Crna dama opet ‘aterira’ u ‘srce’ bijele pozicije.
27.Kxh1 Nxf2+ 28.Kg2 Nxg4 29.Nc6 Rc8 30.Nxa7 Rc2+ 31.Kf3 Nxh2+ 32.Ke4 Rxa2 33.Nc8 Nf1 34.b4 Nxg3+ 35.Kd4 h5 36.Nxb6 h4 0–1
Draško i ja smo, dakle, stradali na identičan način, od fatalnog, ‘dugačkog’ poteza crnom damom: protiv mene Db7-h1, a protiv Draška Da1-h1. Da bi izvela taj ritualni završni udar, s obzirom na njenu visinu, ona je morala bukvalno da ustane sa stolice. Kao u nekom starinskom obredu, koji se vjekovima, nepromijenjen, izvodi u nekim zabačenim kulturama, i koji uvijek mora da se završi na identičan način. Obred je vodila Indijka, možda skromnog šahovskog znanja, ali nadnaravnih moći, pred kojima šahovsko zvanje, znanje i iskustvo, izgleda, gube svaki značaj. Šta smo Draško i ja ‘zgriješili’ da bi bili ‘izabrani’ za taj obred, to svako od nas vjerovatno zna za sebe, ali to je tema za drugu vrstu literature.
Pratiša Boda je, na turniru, iz preostalih 7 partija osvojila 1 poen, pa je sa 3 poena završila turnir dosta skromno, na dnu tabele. Ali, to za nju nije bitno, ona je očigledno preletjela pola zemaljske kugle zbog Draška i mene, i vratila se, nakon više nego uspješno obavljenog ‘posla’, u svoju domovinu. Ja sam na turniru zauzeo šesto mjesto, što je moj najslabiji rezutat na turnirima ‘Treća subota’, a Draško osmo.
Velemajstor Nebojša Nikčević