1.Koliko je sada važan ovaj turnir?
2.Da li ste odlučili kome ćete pomoći?
3.Šta ste naučili u samoizolaciji?
Sergej Karjakin (Krim):
1.Veoma važan! Sada bi svi trebali da urade sve što je u njihovoj moći kako bi se spriječio razvoj pandemije. U najmanju ruku, svi koji nisu obavezni da idu na posao, trebaju da ostanu kod kuće ili odu na „zabačeno mjesto“, ili bar da pokušaju da pomognu onima kojima je to potrebno. Prije svega bolnicama. Oni koji nam se žele pridružiti i dati donaciju mogu biti sigurni da će novac ići kako je planirano.
2.Da, u mom rodnom Krimu pronašli smo dvije bolnice koje rade sa pacijentima koji imaju korona virus; a jedna od bolnica je za djecu. Drago mi je što mnogo godina nakon mog preseljenja u Moskvu mogu pomoći rodnom kraju!
3.Mnogo čitam, igram šah i komuniciram sa djecom. Posle prošle godine, kada sam od kuće odlazio mjesec i po dana, trenutna izolacija, iako prilično tužna, ipak mi je pružila jedinstvenu priliku za boravak sa porodicom, zbog čega sam veoma srećan!
Evgenij Tomaševski (Saratovska oblast):
1.Čini mi se da je to generalno predivna inicijativa, bez obzira na vrijeme i šta se događa, bilo da je riječ o korona virusu ili nekom drugom problemu. Sama ideja okupljanja i u teškom trenutku da zajedno uradimo nešto, a ne da se držimo podalje, izgleda nadahnjujuća. A kad je Vladimir Borisovič to izrazio, u to nije moglo biti nikakve sumnje.
Što se tiče pomoći čisto medicinske prirode, teško mi je suditi, jer nisam stručnjak za ta pitanja. Ali želim vjerovati da će ta pomoć biti relevantna. Mislim da se bez Vladimira Borisoviča ne bismo okupili; čak možda i ne bi razmišljao u tom pravcu. Njegova energija promoviše ovu inicijativu.
Ne želim govoriti velike riječi o tome kakva će ovo biti pomoć: prvo je morate pružiti, vidjeti kako sve ide, a zatim razgovarati o rezultatima. Ali sama ideja da učinimo nešto korisno zajedno je veoma inspirativna.
2.Od prvih dana, čim sam čuo za ovu ideju, počeo sam da pratim situaciju u našoj regiji. Štaviše, imam takve mogućnosti. Trenutno aktivno odlučujem kako će tačno biti raspoređena pomoć. Ovo nije tako jednostavan postupak kao što se možda čini izvana, ali ima još vremena prije turnira. U svakom slučaju radim na tome i mislim da ću do početka takmičenja imati cjelovitu sliku onoga što bih želio vidjeti, kako i kome pomoći.
3.Kad sam vidio to pitanje, prvi odgovor koji mi je pao na pamet bio je: „Ništa“. Kako ne mogu reći da koristim samoizolaciju kao način da naučim nešto novo, nisam sebi postavio super zadatke.
Međutim, dobio sam više vremena za samorazvoj, produbljivanje u nekim stvarima. Ovo se odnosi na šah, intelektualne igre i druge stvari. Sada možete preći na novi nivo u različitim procesima. Zahvaljujući dodatnom slobodnom vremenu, mogu se udubiti u detalje o čemu jednostavno nisam imao vremena razmišljati prije, zbog velikog broja različitih stvari.
A u svemu drugom moj se život nije tako temeljito promijenio. Jedino je što nema dovoljno sporta uživo (bilo da se radi o fudbalu, teretani ili bilo kojoj drugoj aktivnosti), komunikaciji sa roditeljima i prijateljima. Ali generalno, svakodnevna rutina, posao ostao je približno isti, tako da neću reći da se nešto kod mene promijenilo ili da sam naučio nešto mnogo.
(Nastaviće se)