
E.SUROV: Shvatam. Ali vratimo se na današnji dan. Iako pandemija, kao što ste rekli, nije posebno uticala na život u Amsterdamu i vaš život, mislim da nećete poreći da je ona uveliko uticala na šahovski život. I ovdje sam htio da detaljnije saznam vaše viđenje problema.
G.SOSONKO: Na vašu primedbu da pandemija nije naročito pogodila Holandiju, postaviću vam kontra pitanje: kkada ste čitali (i da li ste uopšte čitali ) „Priču o caru Saltanu“ A. Puškina?
E.SUROV: Možda prije deset godina.
G.SOSONKO: Stvarno? Pogledajte ponovo!
E.SUROV: Svaka osoba je individualna, ali ono što sam pročitao nisam upamtio po nečemu posebnom, pa je bolje da je opet pročitam.
G.SOSONKO: Nisam ovo tek tako pitao. Kada me pitate za Holandiju ili neke druge zemlje, možete osjetiti intonaciju jednog retka iz „Priče o caru Saltanu“, koji je 1950. godine u knjizi koju je objavio Detgiz jednostavno zamijenjen tačkicama. Bilo je to vrijeme borbe protiv kosmopolitizma. A redak koji je bio ispušten je sledeći: „Život u inostranstvu nije loš“. Tako su brodograditelji odgovorili caru Saltanu, koji ih je pitao kako su putovali. To je moj utisak. Sada odgovor na vaše pitanje o tome kako se sve to odrazilo na šahovski život…
Vjerovatno ste takođe dobili i pitanja od Leva Osipoviča Alburta, koji nas nesumnjivo sluša u dalekom Njujorku. Zamolio me da odgovorim na ova pitanja. Naravno, mogao bih to i lično vama, ali pošto on očekuje direktno, tada, ako hoćete, odgovoriću njemu.
E.SUROV: Naravno!
G.SOSONKO: Prvo pitanje Leva Osipoviča bilo je sledeće: „Aleksandar Kazimirovič Tolush rekao je nekome: „Zamolit ću vas da ga pogubite. “ Kada je to bilo i kako se završila partija? “ .
Prvo ću dešifrovati njegovo pitanje. Tolush je, u izvesnom smislu, ljubitelj Lenjingrada, trener Borisa Vasilijeviča Spaskog, igrao sa nekim lenjingradskim majstorom. Ne sjećam se ko je to bio – da li Dmitrij Osipovič Rovner, ili Vitali Aleksandrovich Chekhover. A ovaj majstor je rekao Tolushu: „Daću vam mat u pet poteza !“ . Kao odgovor, Aleksandar Kazimirovič je izvadio cigaretu, povukao dim i rekao ove poznate reči: „Zamolit ću vas da ga pogubite!“ . Mata tu nije bilo, kralj je pobjegao, a Tolush je pobjedio tu partiju.
Drugo je pitanje opširno, a Lev Osipovich ga je postavio ne samo meni. Činjenica je da je nedavno u časopisu Chess Life objavljen veliki članak Leva Alburta u koautorstvu sa Johnom Crumillerom – ovo su dva autora knjige o meču “Carlsen – Karjakin”. U ovom se članku zalažu za obnavljanje prekida partija.
Pročitao sam ovaj članak i moram odmah reći da je članak dobar. Ali on je dobra u istorijskom, u nostalgičnom, ako želite, smislu. Mislim da bi se moglo opisati mnogo zanimljivih slučajeva u vezi prekida partija. Na primjer, bilo je šaljivčina koji su umesto formulara sa upisanim potezom stavili bilješku „predajem“ u koverat. Bio je tu i slučaj velemajstora Eduarda Efimovicha Gufelda, koji je pojeo formular sa upisanim potezom. Bilo je slučajeva sa Mihajlom Moisejevičem Botvinnikom kada je on zapisao potez, a njegov protivnik Mihail Talj je bio negdje daleko ali nije želio da ode dok se nije pozdravio sa protivnikom. Mihail Moisejevič mu je rekao (opet, prema riječima Miše): „Možda ste otišli dalje da date priliku da zapišem potez? ! “ . Najzad, bio je slučaj istog Botvinnika sa Petrosjanom, kada je Petrosian zapisao potez Kg8, a Botvinnik nije razumio da li je to g8 ili f8.
Bilo je posebnih trikova kada je jedan od igrača, vidjevši da sudija kreće ka njihovom stolu, brzo odigrao potez kako bi predao protivniku priliku da napravi potez. Najzad, postojale su razne teorije o tome šta je ispravnije: zapisati potez, jer protivnik mora da se muči nagađajući, koji potez je zapisan? Ili, obrnuto, ne zapisati potez? I tako dalje. Dakle, članak bi mogao biti razređen mnogim primjerima. Ali to nije u tome stvar.
Kada se autor (u ovom slučaju Lev Osipovich) zalaže za održavanje turnira sa kontrolom dva i po sata za četrdeset poteza, tako da igra traje pet sati, kada on stoji za prekid partije i zapisivanje poteza, ne shvata da tako dug turnir neće željeti da organizuje nijedan sponzor. Sponzorima to jednostavno ne odgovara.
Postoji još jedan jak – rekao bih čak i ubojit – argument protiv toga. Autori članka – a obojica su mlađe generacije – kažu da pomoć kompjutera u analizi nije sasvim dovoljna ili nije sasvim moguća, jer postoje pozicije u kojima ni najmoćniji (po njihovom shvatanju) kompjuter ne može da pomogne. Ovdje ću se osvrnuti na Vladimira Borisoviča Kramnika, koji mi je nedavno rekao da mu je, dok je podučavao indijsku djecu, rekao kakav kompjuter koristi. A ovo je bio najmoćniji kompjuter u vrijeme dok je Kramnik još uvijek igrao šah, što mu je bilo potrebno za analizu. I svi ti dječaci, koji su imali 10-12 godina, smijali su se kakav dječiji kompjuter ima Kramnik. Zato mislim da Lev Osipovich ne predstavlja sebi snagu kompjutera koju, recimo, velemajstori koji igraju na turniru kandidata koriste za svoje analize.
Teoretska misao da analiza sopstvenom glavom doprinosi poboljšanju je banalna. Mnoge stvari doprinose poboljšanju. Zato se ovdje slažem i sa Vasilijem Mihajlovičem Ivančukom, koji kaže da je ta ideja nostalgična, ali ništa više od toga.
Dok smo razgovarali, odjednom sam pomislio da ako održiš takav turnir sa mladim šahistima i počneš da im objašnjavaš da zapišu potez i stave ga u kovertu, oni će pitati šta je koverta. Više ne znaju šta je koverta! Treba im objasniti da je koverta takva stvar gde se stavlja pisani list papira , koji potom njihovi djede ili bake šalju poštom. Možda znaju da je „koverta“ takva papirna kesa u koju se ulaže novac, da bi ih potom mogli odvesti ljekarima, advokatima, sudijama ili istražiteljima …
E.SUROV: Pa zašto samo za to? Jednostavno da dobijete novac za učešće na turniru, recimo.
G.SOSONKO: Da, ili da ste ga osvojili na turniru. Iako mislim da to više nije slučaj – sada jednostavno prebacuju novac na račun. Dugo nisam igrao na turnirima i ne znam šta ima novo u tom smislu.
Ali pored svih ovih koverti, postojale su i šahovske koverte na kojima je napisano u skraćenom obliku „Kr:“ , „D:“ A osoba koja nije odigrala potez morala je da napiše poziciju, upiše vrijeme i tako dalje.
Tako da jednostavno ne pozdravljam takav turnir. Ali ako ga sponzori žele zadržati, zašto ne?
http://chess-news.ru/node/26979
(Ovo je kraj prevoda, a ostalo možete pročitati na gore navedenom sajtu)