Genna Sosonko: „Neko neće moći da se vrati u šah posle ove pandemije“ (2)

E.SUROV: Dakle rekli ste: „ Ovdje živim skoro pedeset godina. “ Pomislio sam: da li smo uopšte rekli tokom emisije gdje ste? Možda ima slušalaca koji to ne znaju, podsetimo se.

G.SOSONKO: Skoro pedeset poslednjih godina živim u Amsterdamu. A prije toga, svih prethodnih godina, živio sam u Lenjingradu, koji se danas naziva Sankt Peterburg. Poznato je da je Sankt Peterburg izgradio Petar Veliki po amsterdamskim obrascima, a oba ova grada su zaista slični jedni drugima, mada je između njih vrlo velika razlika. Ali nećemo duboko ulaziti u ovu temu, jer bi nas to odvelo predaleko.

E.SUROV: Rekao bih da se sada pojavilo nešto uobičajeno. Vi ste Genna formulisali ovo mnogo prije nego što se sada pojavilo. Sergej Karjakin je rekao ne tako davno kada je Radjabov odbio da igra na turniru kandidata, „pogledaj u budućnost, kakva jeste“. Pa, vratićemo se kasnije na temu Radjabova. I želim da podsjetim čitaoce da je Genna Sosonko’ gledao u budućnost’ još ranije kada je na našem sajtu objavio bilješku pod nazivom „Granica na dvorcu“ .

G.SOSONKO: Zaista, nije bilo tako davno. Ispalo je da je tako.

E.SUROV: Dakle, pokazali ste se prorokom.

G.SOSONKO: Usput, to se odnosi na mnoge zemlje. Iako Schiphol [Amsterdam Airport], koliko znam, funkcioniše. Međunarodni letovi moraju da funkcionišu. Ali, naravno, iako postoje, oni su jako ograničeni. I zato provodim vrijeme na svom balkonu – imam prelijep pogled, sad cvjetaju japanske trešnje …

E.SUROV: Ali ipak. Sada su mnogi osetili šta je „granica zamka.“ A to ste znali vrlo davno, u svom „prvom“ životu. Sada imate isti osećaj, ako hoćete, zaboravljeni, kao i prije?

G.SOSONKO: Ne. Ovo je potpuno drugačije. Prvo, prije, kada je granica zaista bila zaključana, znao sam i razumio to svojim umom. Ali nisam to mogao da osjetim, jer nikad nisam prešao tu granicu. A samo ljudi koji su prešli granicu osjećali su i patili zbog toga. I što su češće prelazili granicu, to su više osjećali. Na primer, Korčnoj i Tajmanov, koji su bili podvrgnuti približno istim sankcijama. Jedan zato što je zapravo izgubio Fischera, a drugi zbog neobuzdanih intervjua i svog jezika. Oni nisu patili zbog činjenice da su im smanjili školarinu za jednu trećinu, ili činjenice da su isključeni iz tima, iz činjenice da je Tajmanovu oduzeta titula zaslužnog majstora sporta SSSR-a. To su bile smijene kazne. Ali zbog činjenice da im je uskraćeno putovanje u inostranstvo – odnosno da su im uskratili ono na što su navikli duži niz godina – oni su stvarno patili, za njih je to zaista bila kazna.

Dakle, ja nemam takve asocijacije. Da ne pominjem činjenicu da, iako ne nosim rukavice ili masku, optimističan sam i nadam se da će se ovaj period završiti. Iako sam oprezan optimista. Samo petnaestak minuta prije početka naše emisije, gledao sam vijesti: Trump je najavio da će procvat ekonomije početi u maju. Sumnjamu to …

Dakle, nemam asocijacija, i generalno sada nekako nemam asocijacije sa Rusijom, mada i dalje pratim šta se dešava u toj zemlji. U poređenju sa holandskim dopisnicima u Rusiji, koje sam mnoge lično poznavao, smatram sebe većim poznavaocem ove zemlje od svih njih zajedno. Nije razlog što nisu naučili ruski; neki zaista prilično dobro govore ruski. A da biste razumjeli jezik eufemizma, razumjeli jezik nagovještaja, i dešifrovali ga, još uvijek vam treba iskustvo života u zemlji. Ako negdje pročitam, recimo da ima toliko zaraženih u Rusiji, ali istovremeno neki ljekari u nekim gradovima, u uslovima potpune anonimnosti, izvještavaju da ima iz nekih razloga ljudi  umrlih od upale pluća četiri ili pet puta više u poređenju sa svim prethodnim godinama, lako je dešifrovati ovaj eufemizam. A oni to uvijek ne razumiju.

Usput, ovo je odbačeno tek juče, kada je Rusija odlučila da pneumoniju smatra jednom od posljedica ove pandemije.

Sa druge strane, nemam apsolutno nikakvih iluzija o sebi. Ma koliko razumio šta se u Rusiji dešava bolje od holandskih dopisnika, ipak bilo koji sadašnji stanovnik Rusije sve razumije mnogo bolje od mene.

Ne znam da li je ono što govorim jasno.

E.SUROV: Pokušavam da shvatim. Kao što sam rekao u prethodnoj emisiji, mnogo je teže razumijeti misao sagovornika nego shvatiti riječi  kada su smetnje na vezama.

G.SOSONKO: Da se vratim na situaciju u Holandiji, želim da kažem (ako publika, naravno, bude zainteresovana) da, na primjer, svaka prodavnica ima plastični ekran koji razdvaja kupca i prodavca ili blagajnika. Isto tako se prodaje i kafa u svakoj prodavnici i kafiću (iako su kafići sada zatvoreni). Većina prodavnica traži plaćanje karticom, a većina ljudi se slaže sa tim. Ali ako neko kaže da ima samo papirni novac, onda se naravno prihvata inovac.

http://chess-news.ru/node/26979

(nastaviće se)

Оставите одговор