
FM DRAGAN POPADIĆ
NEBESKA IGRA
(12. nastavak)
UTNAPIŠTIM
Enki udje u kolibu od trske.Na improvizovanom krevetu od pruća ležao je Utnapištim.Kad vidje Enkija skoči na noge:
„Gospodaru,otkud ti u mom domu“?
„Rekao sam ti da me tako ne oslovljavaš.“
„Dobro,Gospodaru.Kako ti kažeš“.
Enki se osmjehnu uvidjevši uzaludnost svoje preporuke:
„Sprema se veliko zlo moj dobri Utnapištam.Biće poplave kakve svijet dosad nije vidio.Voda će nadirati s neba i iz zemlje.Niko živ na Zemlji neče preživjeti.Voda će prekriti sve sem najvećih planina“.
„Šta da radimo,Gospodaru?“ sa strahom uputa Utanpištim.
„Sagradićeš brod 12o lakata širok,120 lakata dugačak i 120 lakata dubok.Dobro ćeš ga začepiti smolom.Pripremi dosta hrane , vode i vina za tebe i tvoju porodicu.Ja ću ti,u mojim flašicama, donijeti sjemena svih životinja i biljaka na zemlji.To ćeš držati u donjoj palubi u sjenu.“
„A šta da kažem gradu ,narodu i Starcima?“Zašto pravim toliki brod?“
„Reći ćeš da te Enlil mrzi i da odlaziš iz grada ka mojoj Vodenoj kući.Zakolji bika i dosta ovaca,napoj ih vinom crvenim i bijelim ko rječnom vodom.Ne samo da će te pustiti da odeš,nego će ti i pomoći da sagradiš brod.
„Smijem li uzet srebra i zlata što imam?“ sramežljivo upita Utnapištim.
„Bogatstvo prezri, spašavaj život.Ali,ako želiš možeš ponijeti i srebra i zlata.Samo nijesam siguran da će ti biti potrebno nakon potopa.Nećeš imati s kim da trguješ,moj Utnapišitim.Na cijeloj Zemlji ostaćete samo ti i tvoja porodica“.
„Znaju li ostali Anunaki za ovo,Gospodaru?“
Enki zastade:
„Znaju za potop,ali ne i da sam ovdje.To neka bude naša tajna.Inače,smo gotovi i ti i ja.“
„Gospodaru,pa ti si se izložio opasnosti zbog nas“- sa suzama reče Utnapištim-Sad nijesi samo moj Gospodar nego i moj brat“ i neočekivano zagrli Enkija.Enki se zbuni u prvi mah,a onda toplo uzvrati zagrljaj.U očima mu zaiskriše suze.
„Braća smo mi Utnapištim,braća.Ne samo ja i ti,nego i Anunaki i Zemljani.Svi smo mi braća a Stvoritelj je naš Otac“.
Dugo su tako stojali zagrljeni a onda Enki reče:
„Dobri moj,Utnapištim!Prije no što odem hoću da te naučim Nebeskoj Igri.Ni mi Anunaki ne znamo ko nas je naučio ovoj igri nad igrama.Od kad pamtimo znamo za Nebesku Igru koja je ponekad životnija od samog života.Ona nas je naučila racionalnosti,objektivnosti,logičnosti,pravednosti.Rijetko se dešavalo,ali ponekad je rješavala koju odluku da donesemo“
Utnapištim se osmjehnu:
„Hoću da naučim Nebesku Igru.I ako preživim naučiću moju djecu a ona će naučiti svoju djecu.Igra će se prenositi s koljena na koljeno“
„Zapamti Utnapištim,umjesto da ratujete vi igrajte Nebesku Igru.Tu su dvije vojske – bijela i crna.Ali,bijela ne predstavlja život a crna smrt.To je pomješano i sve zavisi iz kog se ugla gleda.Vladar se mora čuvati i svi ostali brinu o njegovoj bezbjednosti.Ali,Vladar se sporo kreće i stalno brine.Vladarka je brza i okretna ali njeno prokletstvo je njena vrijednost.Ko god je napadne ona se sklanja.Ali,ni to ne mora uvijek biti tako.Najbolje je to pokazala moja partija sa Enlilom.Vojnici su tu da se brinu o svemu.Hrabri su i pozdani.Često su potcjenjeni,ali samo oni kad pretrče tablu mogu da se pretvore u drugu figuru.Niko to drugi ne može.U tome je njihova čudesnost.Plaćenik je takodje pouzdan,ali nije previše pametan.Njegovo kretanje lako se uoči.On pravolinijski razmišlja.Slično je i sa Gardistom samo što je on sav u dijagonali.Najčudniji je Prevrtljivac.Niko ne zna o čemu on razmišlja.Zna da iznenadi i onog koga vodi,Ne vjeruj mu previše.“ reče Enki.
Utnapištim ga upita:
„A šta ako se izgubi.Šta to znači?“
„Ništa i sve.Niko ne voli da gubi,ali znati izvući pouku iz poraza velika je stvar.Porazi jačaju,pobjede uspavljuju.Nekada se dešava da nema pobjednika.Obije strane ne mogu da ugroze suparničkog Vladara.To je predah pred nove bitke.Skupljaju se snage i ponovo proučava protivnik.Način na koji razmišlja,njegova odvažnost,malodušnost,energičnost.Shvatiti protivnika veoma je važno.Ali,najvažnije i najteže je shvatiti sebe.Kad spoznaš svoje snage,vrijednosti,moći,ali i slabosti – shvatio si mnogo toga“.
Dugo su još tako razgovarali o Nebeskoj Igri dva bića tako različtita a tako slična,tako udaljena i tako bliska,dok se noć spuštala na kolibu od trske.
(Uskoro poslednji nastavak)