Kirsan Iliumzhinov: „Virus nije slučajan. Svima se javlja misao-osvijesti se …“ (4. nastavak)

Intervju Evgenija Surova sa Kirsanom Ilyumzhinovom

(4. nastavak)

Surov: Da, i sada je gotovo nemoguće nabaviti maske ili dezinfekciona sredstva u apotekama.

Ilyumzhinov: Da. Ali zahvalan sam svojim drugovima- privrednicima koji sada doniraju svoj novac, stvaraju fond za kupovinu maski, respiratora i razne opreme u inostranstvu. Dakle, prije neki dan su moji prijatelji stvorili fond „Dan prvi“ (može se naći na Internetu), i za samo nedjelju dana postojanja tog fonda, nekoliko aviona je stiglo u Rusiju sa mnoštvom medicinskih jednokratnih maski i respiratora, kombinezona i respiratora kupljenih u Kini. Sada će sve to biti distribuirano po bolnicama. Takođe pomažem i ja, bio sam uključen u Savjet ovog fonda. Sada pregovaramo sa Korejom, sa Tajvanom, tako da ovdje dolaze najnoviji testovi i najsavremenija oprema. Budući da nemamo ni normalne testove – uzorci se prikupljaju i šalju na analizu u Novosibirsk, gdje nedeljama čekaju na red. A prema novim testovima, posle 15 minuta možete da utvrdite da li je bolesna osoba ili ne. Omogućuju vam određivanje virusa u organizmu do sedam dana, odnosno kada se prvi simptomi nisu ni počeli pojavljivati.

Surov: Gledam kroz prozor, i dok ste govorili – ne znam je li ovo znak odozgo ili ne, snijeg je počeo da pada u Moskvi.

Ilyumzhinov: Evo sada sam i ja pogledao, kod nas još ne. Ali padaće očigledno, jer je postalo hladnije. Ovo je sve dobro, to znači da živimo, i da smo srećni. Kad se ujutro probudim, uvijek pomislim: ruke i noge su na mjestu, glava je tu – to je uspjeh u životu, sunce se ponovo podiglo!

Surov: Pa, ne znam – došlo je proljeće. Ali se nekako ne osjeća.

Ilyumzhinov: Sve će stići. Ne možete nigde pobjeći od zakona prirode; kraj marta je već tu.

Surov: Ali sjećam se da ste ne tako davno imali česta putovanja u Iran, u Teheran. I sami ste više puta pisali o tome na Tvitteru.

Ilyumzhinov: Bio sam tamo deset ili petnaest puta samo u poslednja tri mjeseca.

Surov: Kada ste bili tamo poslednji put?

Ilyumzhinov: Poslednji put sam bio tamo … 7. do 10. februara, samo nedjelju dana prije nego što su tamo proglasili karantin. Bio sam u Teheranu, taj se virus već počeo tamo širiti. Sastao sam se sa rukovodstvom Irana, izrazili su zabrinutost zbog nedostatka lijekova. Zatim su se obratili vladi Ruske Federacije i drugim zemljama za pomoć. Ali samo Rusija je odgovorila i poslala opremu i lijekove. Ali druge zemlje to nisu uradile. Znam da su i iranski predsjednik, iranski lider i ambasadori apelovali na sve zemlje, prije svega Sjedinjene Američke Države, da se u uslovima pandemije ove antihumane i neljudske sankcije moraju ukinuti. Tražio sam isto od lidera Evropske unije, i Sjedinjenih Američkih Država. Uostalom, virus ne bira da li ste siromašni ili bogati, predsednik ili radnik, on ubija sve, uništava.

A u pandemiji, kada je čitavo čovječanstvo u opasnosti, državni lideri i, pre svega, supersile, nisu ukinuli sankcije. One djeluju u vrijeme kada ljudi umiru.

I sve ovo nas dotiče. Na kraju krajeva, virus ne može biti u jednoj zemlji, on se preliva iz jedne u drugu državu, ne postoje državne granice za virus. Zato je ovdje potrebno jasno rješenje. Iz nekog razloga, Ujedinjene nacije ćute, neaktivne su. Kada se morate brzo okupiti i odlučiti da se sve sankcije i kontra-sankcije ukidaju na čitavoj planeti. Uostalom, one samo pogoršavaju pandemiju.

http://chess-news.ru/node/26957

(Nastaviće se)

Оставите одговор