Kirsan Iliumzhinov: „Virus nije slučajan. Svima se javlja misao-osvijesti se …“ (3. nastavak)

Intervju Evgenija Surova sa Kirsanom Ilyumzhinovom

(3. nastavak)

Surov: Da li ste sigurni da ćemo (imajući u vidu čitavo čovječanstvo) iz čitave priče izvući neke ispravne zaključke? Sa čime ćemo izaći iz karantina?

Ilyumzhinov: Definitivno ćemo to uraditi. Najvažnije je da o ovome porazmisle: a) građani samih država (koliko ih imamo? Oko dvije stotine?), B) parlamenti, lideri zemalja. Svih ovih godina, decenija, vjekova, sami smo kopali grob, uništavali prirodu, izlivali proizvode naših hemijskih i drugih fabrika, zagadili rijeke, zemlju, atmosferu. Tako smo, s jedne strane, uništili zemlju, a sa druge, trošili smo novac (milijarde, trilione dolara) uopšte ne za stvaranje lijekova, za savladavanje dijabetesa, onkoloških i mnogih drugih bolesti. Da smo taj novac koncentrisali na zdravlje, na poboljšanje naše kulture, ne bi bilo ovih problema. A mi, naši parlamenti, pa čak i Ujedinjene nacije, iz nekog razloga se nikada nisu zalagali za zaustavljanje trke u naoružanju. Pod Leonidom Iljičem Brežnjevim u 70-ima, kad je bio hladni rat, sovjetski i američki lideri su još tada razmišljali da sjednu za pregovarački sto kako bi ograničili proizvodnju nuklearnog oružja i zaustavili trku u naoružanju. Možete li zamisliti da smo sav taj novac usmerili na proizvodnju lijekova?

1994.godine, kada sam još bio predsednik Republike Kalmikija, obratio sam se zemljama Ujedinjenih nacija u Njujorku: sada ćemo uzeti prazne listove papira i pustiti svakog predstavnika naše zemlje, od Argentine i Angole do Jamajke i Japana – potpisaćemo ugovor da ćemo od sutra prestati da finansiramo proizvodnju oružja, a sav novac koji je išao i koji ide u naoružanje usmjerićemo u proizvodnju lijekova za pobjedu mnogih bolesti. Mislim da je to prihvaćeno, da bi se tada svijet promijenio.

A sada, kada su se svi suočili, licem u lice sa tako malim, sitnim mikroorganizmom – virusom koji je sve preplašio – onda su počeli da razmišljaju: zašto imamo ove jahte, mercedese, novac, kuće, stanove? Nećete sve to odnijeti sa sobom na onaj svijet. Rođeni smo goli i odlazimo goli sa ovog svijeta. Nećemo ništa ponijeti u rukama. Pa, možda će vam obući novo odijelo. Zatim staviti u grob ili spaliti. A od vas će ostati samo ime.

Zato sada svi nekako razmišljaju o svom biću. Mislim da kada se završi ta pandemija, svi lideri, šefovi država (prije svega Ujedinjene nacije) moraju da sjednu i prihvate takvu deklaraciju – o pravu na život. Mnogo razgovaramo o demokratiji, o ljudskim pravima. Ali zaboravili su da je najvažnije pravo na život. Ako se neko rodio, onda samo on upravlja svojim životom i sudbinom. I niko nema pravo da mu oduzme taj život . A sada postoje takvi dvostruki standardi, dvostruki moral, kada države, slanjem raketa, bombardera, ubijaju ljude bez suđenja i istrage.

Sve je to dovelo do činjenice da je mali koronavirus ispuzao van i rekao svima: „Razmislite !“ . Dakle, nakon izlaska iz globalnog karantina svi treba da potpišu Deklaraciju o pravu na život. A sav novac koji je bio namenjen proizvodnji oružja trebalo bi da bude usmjeren na proizvodnju lijekova, na kupovinu maski i respiratora. Sada se, nakon svega, mnoge države suočavaju sa tim. Ista Italija – naizgled razvijena zemlja – ali pokazalo se da nemaju dovoljno maski ili respiratora. Zato  sve treba usmjeriti na medicinu, zdravstvo i, naravno, kulturu.

http://chess-news.ru/node/26957

(Nastaviće se)

Оставите одговор