Lev Khariton: Talj bi imao 75 godina?! (2. nastavak)

Sjećam se mečeva sa Botvinnikom. Puškinovo pozorište u proljeće 1960. godine. Živio sam tamo gde sam se i rodio, na Bolšoj Molčanovki, blizu Arbata. Šetnjom  treba do pozorišta Puškin oko deset minuta. Na partiju je bilo nemoguće ući. Uglavnom, gledao sam sve na demonstracionoj tabli na Tverskom bulevaru. Ogromna gužva se tamo stvorila. Sjećam se da sam bio na partijama- npr. trećoj, kada je Talj bio bijeli u Karo-Kannu posle 1.e4 c6 2.Sc3 d5 3.Sf3 Lg4 4.h3 L: f3 igrao 5.g2: f3 ?? !!
Botvinnik je bio ošamućen- uostalom, kao i čitava sala. Istina, Patrijarh je čitavu partiju vršio pritisak, ali je tada u Taljevom cajtnotu ipak upropastio svoju poziciju, i sve se završilo vječnim šahom.

Najveću sreću koju sam vidio direktno u sali bila je u šestoj partiji. Staroindijka, gdje je Talj postavio svog konja na f4. Šta se to događalo! Partija je bila prenesena  izvan bine jer je publika urlala. Botvinik je bio crven kao rak, a Talj je jurio po bini – zbog toga je partija prebačena iza scene. Vjerovatno se nešto tako desilo samo jednom kada je Botvinik 1951 godine u devetoj partiji sa Bronsteinom osvojio topa, promovisao pješaka u damu na a8, a partija se igrala kao da se ništa ne dešava. Moj brat je bio na toj partiji i rekao mi je o čemu se radi.

Najviše od svega sam se kao nešto radosno u životu zapamtio kako smo, opet, brat i ja išli više puta na „večeri  sa Taljem“ u Moskvi posle meča. One su se održavale  u VTO, CDRI, Centralnom domu književnika, novinara itd.

Talj je odgovarao na pitanja, uvijek je to bilo duhovito, oštroumno. Tako se razlikovao od svih ostalih poznatih, i nepoznatih šahista. Iz nekog razloga se sjećam večeri u kojoj je Talja predstavljao Plyatt – i sam sada bivši, a bio je šarmantan čovjek i sjajan komičar. Činilo se – a vjerojatno je tako – da u svijetu ne postoji ništa zanimljivije od ovih sastanaka sa Taljem i da ih neće ni biti …

Bilo je upadljivo i to sa kakvim je poštovanjem, Talj uvijek govorio o šahistima, o svojim protivnicima, posebno o Botviniku. Za razliku od onoga što danas vidimo ili, na primjer, odnose koji su bili između Karpova i Korčnoja, ili Kasparova i Karpova. Ustvari, Talj jednostavno nije ličio ni na koga! Teško ga je danas zamisliti. Da li bi on kritikovao Putina, organizovao svoju partiju (političku)? Znao je da služi samo šahu. Vjerojatno bi se smijao na terminu “služi” – uostalom, živio je samo za šah, a sve ostalo, mislim da je bio samo prilog.


Donosim dvije fotografije iz svoje arhive.

Turnir u Cirihu, 1959. Talj gleda kako Bobby Fischer igra. „Koliko smo bili mladi!“ Fisher je imao 16 godina, a Talj još nepune 23 godine. Primjećujem da se od tada Talj nikad nije tako elegantno oblačio.

Junaci ove slike su jednostavno prepoznatljivi: Tajmanov, Petrosjan, Korčnoj (Riga, 1958). Talj je drugi put osvojio titulu šampiona SSSR-a

11.11.2011 u 13:31 

Lev Khariton, novinar

(Kraj)

Оставите одговор