Lev Khariton:  Subjunktivno raspoloženje

Jednom sam došao na novu lekciju engleskog jezika kod Mihaila Moisejeviča. Sjedimo, kao i obično, u njegovom kabinetu za stolom.

Počinjem da mu objašnjavam nešto – sjećam se da sam govorio o subjunktivu (glagolski način koji služi da se izrazi  želja, namjera, volja da se neka radnja izvrši…). Ali primjetio sam da taj dan nije bio previše pažljiv, što je izuzetno bilo rijetko kod njega, ako se uopšte dešavalo. 

Nekako se čak ljuljao na stolici. A onda mi je rekao: „Leve Davidoviču (obraćao mi se uvijek tako, iako je bio stariji od mene 30 godina), večeras imam pozivnice za Dom novinara. Idemo zajedno. Pokazaće nekakav film. A mislim, da će žene tamo biti lijepe,“  

Nisam znao šta da kažem. Primamljivo je, naravno, s Botvinikom izaći. Pojaviti se, da tako kažem, u javnosti. Ali s druge strane, nisam očekivao takvu lakomislenost od Mihaila Moisejeviča. A ove lijepe žene? Da li to želi Botvinik? Uostalom, na svijetu ozbiljnijeg od njega nisam nikada poznavao. 

Bio sam zbunjen i odlučio sam reći istinu. „Znate, Mihaile Moisejeviču, danas bih trebao biti kod kuće. Moja supruga čeka …“ 

To je bila istina. Nekoliko mjeseci prije nego što sam upoznao Botvinika, vjenčao sam se, a moja mlada supruga već je bila trudna. 

„O, kakve visoke moralne principe imate,“ rekao je Botvinik, „I ja sam bio takav u mladosti. Nikad nisam varao svoju suprugu. Vjerovatno je to ispravno. Iako sada žalim zbog toga. I vama će, žao, biti Levu Davidoviču. Šta ste rekli o subjunktivnom raspoloženju? “

 Botvinik je bio vizionar. Sada žalim što sam odbio njegov poziv. Ali u životu nema subjuktivnog raspoloženja … 

25.8.2011. 09:56

Lev Hariton, novinar

http://chess-news.ru/node/3712

Оставите одговор