Kako sam doživio Evropski klupski šampionat i seminar za FIDE internacionalnog organizatora u Ulcinju (3. nastavak)

Sledeći dan, u četvrtak ponovo posle olujne noći odem blizu ulcinjske plaže da vidim kako sada izgleda. Malo više vode oko hotelskog kompleksa. Radnice skupljaju i čiste naneseni pjesak ispred restorana. Srećom, jutra su bez padavina, poluoblačna. Kako vrijeme odmiče, gomilaju se oblaci i onda krene pljusak.

 

Usput sretoh Mitra Đukanovića koji je na ovom turniru zadužen za medije i stalno je u kontaktu sa šahistima. Ispričao je kako je najjači šahista na ovom Kupu, Mamedjarov, posle završetka kola, igrao slobodne brzopotezne partije. Stvorena je euforična atmosfera koja je bila malo čudna nekim šahistima sa Zapada, koji ne poznaju našu gostoljubivost i srdačnost i nisu mogli da vjeruju očima kada je Mamedyarov osjećajući se jako prijatno, zaplesao.  Nezaboravno veče za sve prisutne, a vjerovatno će detaljnije opisati događaj sam Mitar Đukanović.

Seminar je i dalje nastavljen u terminu od 10 do 13 časova sa pauzom za kafu. Gospodin Ozgur je maestralno vodio seminar i najavio sutra na kraju seminara test. Zatražio je naše email adrese na koje može da nam pošalje priručnike za organizatore FIDE u pdf i još neke fajlove.  Rekao je da će se rezultati testa znati za oko dvije nedjelje i biti objavljeni na FIDE sajtu.

Dok sam bio za ručkom stiže mi poruka Aloka Kumara sa Floride, profesora Univerziteta finansija, čiji su sinovi Nikhil i Naman igrali u Đenoviću na turniru Treća subota. Zainteresovan je da igraju opet, u decembru. Ja mu kažem da sam u Ulcinju, gdje se igra Evropski klupski kup. Posle desetak minuta mi stiže poruka da na Evropskom klupskom kupu igra Leinier Dominguez, velemajstor koji podučava njegove sinove, pa ako ga vidim, da mu prenesem njegove pozdrave. Bilo mi je drago što to čujem. Ostavim mobilni i pogledam desno, kad upravo sto iza mene, na desno, sjedi sam velemajstor Dominguez. On je, inače, nedavno prešao u Američku šahovsku federaciju. Ustanem i priđem Dominguezu koji je upravo završavao ručak. Predstavim se i kažem mu da mu prenosim pozdrave Aloka Kumara. Odmah je prijazno reagovao, rekavši da podučava njegovu djecu. Upoznao sam ga sa turnirima u Đenoviću na kojima će igrati u decembru Nikhil i Naman i zamolio ga za fotografiju da mogu da pošaljem Aloku na Floridu. Vrlo ljubazno je pristao i konobar u blizini je napravio fotografiju mojim aparatom. Zaželio sam mu i dalje uspjeh na turniru.

Posle ručka sam malo odmorio, pa ponovo krenuo do sale za igru. Ispred sale sam sreo neke od naših šahista pa sam se zadržao oko pola sata u vrlo ugodnom razgovoru. Prisjetili smo se zlatnog doba hercegnovskog šaha, dok je bio živ FM Đorđe Konjević. Saznao sam mnoge stvari koje ranije nisam znao, dogodovštine sa mečeva, u kojima su učesnici šahisti koje poznajem. Jako prijatno druženje sam prekinuo odlaskom do sale za igru. Opet nisam mogao da uđem, ali je u blizini bio Vanja Drašković, otac Davora i Luke, inače visoki funkcioner FIDE, pa je rekao službenici da mi da PRESS oznaku, pa sam opet ušao u salu. Nekoliko puta sam sve pogledao, ali sam se najviše zadržao kod partije Mamedyarova. On je dospio u neku naizgled jednaku završnicu, ali je takoreći ni iz čega počeo da stvara pritisak i posle desetak poteza njegov protivnik se predao. Bilo je zanimljivo pratiti način igranja i ponašanja Mamedyarova. Kada je osjetio da može da stvori inicijativu i ugrozi protivničkog kralja, više nije bio ista osoba. Ustajao je više puta i prilično brzo se kretao, očigledno pomalo nervozan. Brza pobjeda je bila početak uspjeha ekipe Alkaloida koji su protivnike pregazili rezultatom 6:0. Nažalost, imali su jedno od prethodnih kola propusta, koje je teško nadoknaditi na tako kratkom turniru.
Dok sam gledao partiju Mamedjarova, neko me kucne po ramenu. Okrenem se i vidim Jovanu Rapport, djevojački Vojinović. Pozdravimo se srdačno.

Sledeći dan, bio je moj poslednji dan u Ulcinju, jer se seminar završavao oko 13 časova. Posle završetka predavanja radili smo 50 minuta test od 30 pitanja. Pitanja je odštampao predsjednik Saveza Jovan Milović i predao WGM Evi Repkovoj, koja nam je u planirano vrijeme podijelila testove. Poslednjeg dana seminara, nije bio prisutan jedan učesnik iz Srbije, koji je imao druge obaveze (kao sudija na ovom turniru). Tako je ustvari samo sedam učesnika seminara bilo testirano, a rezultati će biti kroz neku nedjelju na sajtu FIDE.

Odmah posle seminara sam krenuo taksijem na autobusku stanicu. U 15.15 sam uhvatio autobus za Budvu u koju sam stigao oko 16.30. U Budvi sam kupio kartu i čekao prevoz u 17:19 za Herceg Novi, prevoz Ellit express. Kombi ili minibus je malo kasnio. Jedna mlađa žena mi reče da ne idem daleko na kraj minibusa jer je vrućina, tako je njeno iskustvo. Nisam je poslušao već krenuo prema kraju. Nažalost, sve je bilo popunjeno  pa sam morao da stojim i ljuljam se do Tivta. Ali kako sam bio jako toplo obučen, odlučio sam da se probijem prema prednjem dijelu bliže prozoru vozača, jer sam već bio skroz oznojen od vrućine. Tu sam opet sreo tu ženu koja mi je preporučila da ne idem do kraja minibusa. Malo smo prokomentarisali kako to veliki broj putnika stoji na nogama, kao da je gradski autobus. Nismo uspjeli da zaključimo čija je to greška, ako uopšte postoji jer se sve kompjuterski određuje. Ipak, zaključio sam da je u prosjeku dobro, jer sam na polasku bio drugi putnik u praznom minibusu, a sada možda deseti prekobrojni koji se ljuljao od Budve do Tivta. Jedna putnica pored mene, sa desne strane iz Podgorice je nosila čivavu koji se povremeno plašio buke i grmljavine. Malo sam i sa njom porazgovarao. Rekla mi je da njena čivava ima četiri godine i redovno putuje autobusom do Herceg Novog. Vozač je bio jako ljubazan i stao mi „kod Okova“ u Zelenici, gdje me čekala supruga Mirjana i pomogla da se dovučem do kuće pomalo umoran od vožnje. Sve u svemu nezaboravan šahovski seminar, nezaboravan turnir i veliko hvala svim šahovskim prijateljima sa kojima sam bio u kontaktu ovih nekoliko dana.

(Kraj)

Оставите одговор