Velemajstor Milan Draško: Utisci iz Batumija (šesti nastavak)

U posljednjem kolu trijumfujemo protiv Belgije 2,5:1,5. Kosić i Drašković  ispoljavaju raskošnu formu u finišu i ponovo efektno pobjeđuju.

Dragan u 12. potezu osvaja pješaka i stalno povećava prednost. Dobija već u 29. potezu. Najljepša je završna slika!

Dijagram:
Bijeli: Kg1, De7, Sf6, Lg2; pješaci: a2, b3, e2, f2, g3, h2;

Crni: Kh8, Tg8, Sa6, La1, La8; pješaci: a7, e4, f5, g6, h5;

Kosić je igrom u završnom dijelu Šampionata podsjetio na blistavo izdanje sa Olimpijade u Tromsu 2014!

Luka je sproveo zanimljivu ideju u otvaranju, promijenivši crnopoljce (Le7-g5). FM Lenaerts je, očito, malo zbunjen, pa crni već u 13. potezu preuzima inicijativu! Opet je Lukin skakač stigao na d4, što je, uz otvorenu h liniju, pružalo motive za žestok napad. Bijeli je mogao odigrati bolje u 30. potezu, ali bi ostali siromašniji za lijepu završnu sliku!

Dijagram:
Bijeli: Kh1, Dd1, Te1, Te3, Le4; pješaci: a3, b4, c4, d5, f2, g3;

Crni: Kg8, Dh8, Tc8, Tf8, Sd4; pjesaci: a4, b6, d6, f5, g4;

Lenaerts je odigrao 30. Kg2? (30. Kg1) 30… Dh3 31. Kg1-fe4 32. Dd4-Tf2! 33. De4-Dh2 mat!

Nikola je remijem sa velemajstorom Mherom Hovhannisyanom osigurao pobjedu.

Zanimljivo je da nisam bio u sali tokom posljednjeg kola. Obično sam (sedam kola) sve vrijeme provodio u sali, ali mi se desio peh tokom meča sa Albanijom. Selektori mogu da izlaze i ulaze u salu, ali nakon 17 sati, nije dozvoljen ulaz. Mečevi počinju u 15 sati, krenuo sam dvadesetak minuta prije pet prema hotelu „Sheraton“, udaljenom oko 400 metara. Odjednom je počeo užasan pljusak, sklonih se u mali ugostiteljski objekat. Pitam dvije sredovječne žene mogu li mi posuditi kišobran? Kamenih izraza lica, glatko me odbijajaju. „Šta ćemo mi bez kišobrana“? Trčim kaldrmom, pored Šah kluba i Doma penzionera, koji su i po ovom kijametu ispunjeni ljubiteljima šaha. Mokar sam kao da plivam u Crnom moru. Vraćam se u „Intourist“!

Budući da smo dobili meč 4:0, šalimo se kako bi bilo dobro da i meč s Belgijancima pratim iz sobe!?

Prenos kasni petnaest minuta. Sjedim sam u sobi i grozničavo gledam u kompjuter. Još uvijek traje Nikolina partija. Neko kuca na vrata. Nikola, Luka i Dragan razdragano utrčavaju. Sjajno! Pozdravljamo se dodirom stisnutih šaka, zatim grlimo. Pokazali smo jak sportski karakter, prevazišli „nemoguću“ situaciju. Diobom 26-31. mjesta (zvanično 30.) ostvarili  korektan plasman, bolji od startnog rejtinga.

Titulu evropskog šampiona u dramatičnom finišu osvaja  podmlađena reprezentacija Rusije. Ljubitelji šaha još dugo će raspravljati zašto slavni Vasilij Ivančuk nije dobio potpuno dobijenu poziciju protiv Ivana Šarića, bivšeg prvaka Evrope. Najprijatnije iznenađenje, petoplasirana Hrvatska, odigrala je 2:2 sa Ukrajinom, koja bi pobjedom osvojila zlato. Rusi su pobijedili Poljake 2,5:1,5. Reprezentacije Slovenije i Sjeverne Makedonije odigrale su veoma dobro veći dio Šampionata, ali su popustili u „zadnjim metrima trke“. Konačan plasman: 1. Russia 15 bodova, 2-3. Ukraine i England 14, 4. Armenia 13, 5. Croatia 12, 5-10. Azerbaijan, Spain, Germany, France, Czech Republic 11, itd. Zanimljivo, po broju poena (drugi kriterijum kod diobe) mi bi podijelili 17-20. mjesto! Naravno, podatak je „iskopao“ precizni statističar, Blažo Kalezić. Uslovi za igru, na prvom spratu hotela „Šeraton“, bili su izvanredni. Na nivou recepcije, blizu kazina, jedna gospođa je prodavala šahovske knjige. Kupih „Greatest 501 Puzzles“, mađarskog velamajstora Balogha Csabe i knjigu studija (100) ukrajinskog problemiste, Sergeja Tkachenka.

Ponekad, prolazeći prostranim holom „Sheratona“, sjetio bih se događaja iz 2016. Sekundirao sam Luki Drašleru i Tari Ivanović na Šampionatu svijeta za mlade i jedva pronalazio mjesto u holu. Tu smo čekali djecu. Bilo je mnogo roditelja, pratioca, trenera. Desilo se da tri dana uzastopno pronađem posljednje raspoloživo mjesto, na širokom kanabeu. Gospođa do mene govori mi tiho:“Mi već treći dan sjedimo jedno pored drugog“!? Stigla je iz Južne Koreje da sekundira unuci. Vidi da sam iznenađen, jer izgleda mladoliko. „Šta mislite koliko imam godina“? „Ne više od 45“. Smiješi se; 60! Negdje pri kraju Šampionata dobih temperaturu, dva dana nisam napuštao sobu. Čim sam kročio u hol „Sheratona“, dolazi mi u susret. „Imam poklone za Vaše učenike“! Stvarno lijep gest. Brižljivo odabrani pokloni, različite boje. Ipak je svijet mali!

Spuštena je zavjesa na jedno  dramatično, pomalo traumatično takmičenje. Kad sve prođe, pamtimo samo lijepe trenutke. Imali smo sjajnu atmosferu, osjećali zadovoljstvo što smo opet skupa u dalekom svijetu i što predstavljamo svoju zemlju. Bilo nam je ljepše nego ikad ranije, iako smo na prošlogodišnjoj Olimpijadi u Batumiju ostvarili veliki uspjeh, osvojivši 36. mjesto, među 185 učesnika. Ljepota druženja ponekad zasjeni  rezultatski podvig.

64

Nikola sa neskrivenom radošću govori:“Idemo u Sibir“! I odjednom, misli odlutaše daleko. Uskoro će nas zagrliti zanosna ruska prostranstva!

„Sad smo bezbrižni, laki i nežni.

Pomislimo: kako su tihi, snežni

               vrhovi Urala“.

      (Crnjanski – „Sumatra“)

Velemajstor Milan Draško

(Kraj serijala)

Оставите одговор