Pretedentkinja za svjetsku šahovsku krunu dala je ekskluzivni intrevju za “Sport Express”
Teško je povjerovati, ali sam prvi put pisao o Aleksandri Gorjačkini prije sedam godina. Tada 13-godišnja šahistkinja iz Seleharda ispunila je normu za velemajstora. Već tada je bilo jasno da ima sjajnu budućnost. Dvanesti svjetski šampion Anatolij Karpov je rekao da će se Gorjačkina definitivno boriti za titulu najjače na planeti. I ovdje, u Kazanu, završio se turnir kandidata za žene. Dva kola prije kraja Aleksandra je osigurala pobjedu i sada je očekuje u januaru meč sa svjetskom šampionkom, Kineskinjom Yu Wenjun.
Gorjačkina impresionira oštroumljem i originalnošću. Obično je uvijek bila ozbiljna i na njenom licu rijetko ste mogli da vidite emocije. A sada je djevojka u štiklama, u crnoj haljini sa osmjehom…
-Koji je bio najteži trenutak na turniru?
Aleksandra Gorjačkina -To je bilo za vrijeme dodjele nagrada.
-Zašto?
Aleksandra Gorjačkina -Bilo me sramota, jer je nagradu za najljepšu partiju najveća pivarska kompanija u Rusiji “AB InBecEfes” uručila mojoj poslednjom protivnici Mariji Muzychuk. Bilo bi sjajno proći čitav turnir bez poraza.Ali izgubila sam u 14 kolu i to je prema mišljenju žirija bilo tako lijepo (smijeh).
-Da li ste shvatili da se postigli nešto grandiozno?
Aleksandra Gorjačkina -Upravo sam shatila da sam pobjedila ovdje, ali nisam sasvim svjesna šta će uslediti posle toga. Meč, mediji, pažnja, rangiranje mi još nisu sasvim jasni.
-Vi ste na turnir u Kazan došli zbog otkaza Hou Yifan, kao prva rezerva i ponovili ste put fudbalske reprezentacije Danske 1992…
Aleksandra Gorjačkina– Tada nisam još bila rođena, pa ne znam za tu fudbalsku priču. Imala sam veliku sreću što mi je sudbina bila tako naklonjena. I stvarno nisam imala dovoljno vremena za pripreme. Zato što sam za učešće saznala u poslednjem trenutku. Srećom šahovska federacije Rusije mi je pomogla da u kratkom vremenu nađem trenera. Za to im mnogo zahvaljujem. Pripreme je obavio i sa mnom došao u glavni grad Tatarstana Konstantin Landa. Takođe zahvaljujem Ministarstvu sporta za pruženim uslovima.
-Da li ste uspjeli u tako kratkom vremenu da pripremite otvaranja?
Aleksandra Gorjačkina– Da budem iskren bila sam spremna. I u drugom dijelu turnira bilo je vidljivo po mojoj igri crnim figurama. Te partije koje sam uspjela da pobjedim – većinom zahvaljujući starim pripremama. Hvala drugim trenerima, posebno Evgeniju Mirošničenku sa kojim sam radila poslednjih godinu i po.
-Usput, i on je takođe bio u Kazanu…
Aleksandra Gorjačkina– Da, ali je on ovdje radio kao komentator, baš smo razgovarali pred početak, on mi je tada nešto savjetovao. Malo sam radila i na završnici. I iznenađujuće, da sam imala ovdje neke završnice.
-Spolja gledajući izgleda da ste glatko prošli sa suparnicama.
Aleksandra Gorjačkina-Ustvari, izgleda da sam prilično lako pobjedila. Borba je mogla da bude neizvjesna, ali toga nijje bilo. Ja sam bila spremna da posle 10 kola počne teška borba za prvo mjesto i za to sam čuvala snagu. Ali kada sam pogledala tabelu posle 10 kola, shvatila sam da ako ostanem više manje zdravog uma, neće me lako neko stići.
-U 12 kolu ste odigrali remi i ukupnu pobjedu, mada ste u partiji mogli da pobjedite. Da li jednostavno niste vidjeli put za pobjedu, ili ste odlučili da jednostavno ne rizikujete?
Aleksandra Gorjačkina– Ovdje sam jednostavno morala da utvrdim rezultat. To je bilo važno. Remi, vječiti šah i da više ne brinem o cilju.
-Ali nije li to uvredljivo – tu je i prestiž, i još više rejting poena?
Aleksandra Gorjačkina-Mislim da se rejting ne može porediti sa pobjedom na turniru. Da je to bio obični turnir, moguće da bih pomislila da pobjedim protivnicu. Ali na kocki je bio meč za svjetsku šampionku. Zato sah htjela da to odmah osiguram.
(uskoro nastavak)
