24.maja se igralo peto kolo IM i FM turnira u hotelu Fiammanti. IM Slaviša Milanović je uživao u bašti, vrlo prijatnog mjesta u Đenoviću, malo čudnog naziva, kafić PRC (Penzioni rekreacioni centar), u kojem se sluša bluz i džez muzika.
IM Slaviša Milanović
Dok su se igrači na IM turniru odmarali (ili pripremali za 5. kolo, a neki su i držali časove preko interneta) na FM turniru se peto kolo igralo ujutro, a posle podne šesto.
Srećom su meteorolozi opet omašili pa je bio divan sunčan dan, umjesto predviđene kiše. To su iskoristili neki kupači koje je fotografisao Veselin Balšić, sudija turnira.
Ja sam ipak imao obaveze u školi i taman kad sam stigao kući dobio sam poziv sestre izraelskog šahiste da dođemo do bolnice Meljine i da se pozdravimo pred put.
Supruga i ja se odmah spremimo i stignemo u bolnicu Meljine. Pošli smo na hirurgiju gdje je prije nekoliko dana ležala majka izraelskog šahiste. Našli smo ih sve zajedno u sobi odmah nasuprot. Oni su bili spremni i jako su se obradovali kada su nas vidjeli. „Uskoro odlazimo“, kažu. Majka je bila mnogo bolje, teško bi neko mogao da pogodi, ko ne zna situaciju da je prije nekoliko dana bila životno ugrožena. Porazgovarali smo o njenom poslu socijalnog radnika pa nam je opisala par situacija. Stekao sam utisak da je mnogo voljela svoj posao, i da je izuzetno humana osoba. Pozvala nas je da obavezno dođemo u Izrael. Rekosmo da bismo rado, posebno u Jerusalim gdje bi pošli u Crkvu Hristova groba. Ipak, to zavisi od mnogo faktora, pa ne možemo da obećamo ništa. Izraelski šahista mi kaže da je stigao izraelski ljekar u Podgoricu, a drugi zadužen za zdravstveno osiguranje će doći u bolnicu Meljine da plati račune. Ipak, ponovi „platiće samo ono što je urađeno“. Činilo mi se da još nema povjerenja u naše ljude, pa čak ni i u profesionalce, u bolnici. Nisam ulazio u diskusiju.
„Kako imamo tri kofera i još stvari koje ne mogu da idu sa kolima hitne pomoći za Podgoricu, možete li mi naći neki prevoz?“ upitao me izraelski šahista. Njegova majka i sestra će ići bolničkim kolima, a on za njima taksijem sa stvarima. Nisam očekivao dalje probleme. Pozovem jednog pouzdanog prijatelja, taksistu, ali on mi reče da ima već neki drugi planiran posao. Upitam da li može njegov sin koji je takođe taksista. Ni on ne može. Malo je počela situacija da se komplikuje. Rekao je da će mi pronaći nekog. Posle desetak minuta pošalje mi broj nekog od svojih drugova taksista iz Meljina. Pozovem i porazgovaram sa tim taksistom i rekoh mu da treba da vozi odmah iza bolničkih kola jer idu zajedno na aerodrom u Podgorici. Oko cijene transfera je bilo malo pogađanja, što mi se nije svidjelo, jer dobro znam koliko košta taj transfer, budući da na svaki turnir dolaze šahisti i odlaze preko podgoričkog aerodroma. Ipak, nisam htio da otežavam situaciju. Prenio sam izraelskom šahisti koliko je cijena prevoza do aerodroma i da je taksista rekao da će ići iza bolničkih kola. Posle ovog dogovora, pođosmo svi osim njegove majke do pekare u Meljinama da se opreme malo za put. Izabrali su neke kifle, a to ne bi ni kupili jer hleb uopšte ne jedu, samo ovdje, silom prilika. Jedu neku vrstu njihovog hleba koje traje sedam dana. Uzeli su i neke sokove i vodu. Vratili smo se do bolnice. Divan sunčan dan i rastanak sa našim izraelskim prijateljima. Oko 13 časova je trebao da dođe taksista po izraelskog šahistu i bolnička kola po njegovu majku i sestru. Izgledalo je da više nema mogućnosti da se nešto komplikuje. Ipak, više puta sam se uvjerio da su uvijek moguće komplikacije.
Posle srdačnog rastanka sa Izraelcima pošli smo do hotela Fiammanti da postavim obavještenje izraelskog šahiste o razlozima napuštanja turnira. Pored toga imao sam još dosta obaveza oko samog turnira.
Velemajstor Nebojša Nikčević je ubjedjivo pobjedio indijskog šahistu Abilash Reddy-ja koji je tako praktično izgubio šanse za osvajanje IM norme.
FM Miloš Pečurica je savladao francuskog majstora Joachina Mouhamada koji je takođe izgubio šanse za IM normu. Na turniru su posle 6. kola u vođstvu bili velemajstor Nebojša Nikčević sa 5 poena i FM Miloš Pečurica sa 4,5 poena. Šansu (teoretsku) za osvajanje WGM norme imala je, do ovog kola, još indijska šahistkinja Vantika Agrawal. Ipak, ona je neočekivano izgubila od Stefana Radovića.
Radović Stefan -Vantika Agrawal
Ćaskanje Tan Van, iz Pariza (inače djevojke Joachina Mohamada) i Sangeete Agarwal, iz Nju Delhija (majke šahistkinje Vantike koja učestvuje na istom IM turniru).
Tan Van je porijeklom Vjetnamka, a njenom vjereniku Joachinu Mouhamadu je otac Indijac a majka Francuskinja. Ipak, od kad mu je stigla djevojka, na samom turniru je počeo da gubi partije. Moguće da je jedan od razloga bila dugotrajna šetnja sa vjerenicom kroz Đenoviće, dok su se drugi šahisti pripremali za protivnika.
Na FM turniru ubjedljivo je igrala Anusha, koja je sa 6 poena iz 7 povela na turniru
Tomaš Ante – Anusha NLV
Taman sam se uživio u dešavanja na turniru kad me presječe poziv taksiste koji je poveo izraelskog šahistu za aerodrom u Podgorici. Taksista koji ne zna engleski pratio je bolnička kola iz Meljina i kada su kola prošla Kamenare, on je skrenuo na trajekt jer je brže. Prilično uspaničen reče mi: „Ovaj putnik je izašao iz kola i neće da ide dalje, jer ne idemo za bolničkim kolima. Možete li mu objasniti da je ovako brže?“ „Pa zašto niste vozili stalno za bolničkim kolima kao što sam Vam rekao?“ upitao sam. „On je izašao iz kola i pravi problem, ja ne znam engleski jezik, evo razgovarajte sa njim“.
Izraelski šahista je bio vrlo uznemiren jer je odvojen od majke i sestre koje su išle bolničkim kolima. Stekao sam utisak da misli da hoće da otmu ili njega ili majku i sestru. Imao sam muke da mu objasnim da taksista nije dobro shvatio i da je žurio da ga poveze do aerodroma. Na kraju nađem neko rješenje, da taksista sačeka iza tunela kod Tivta bolnička kola sa majkom i sestrom izraelskog šahiste. Uskoro dobih poziv i sestre izraelskog šahiste iz bolničkih kola. Potvrdim joj da se ne radi o nečemu neuobičajenom, već da je taksista pogrešno skrenuo na trajekt i da će ih čekati odmah iza Tivta i dalje se neće razdvajati. To ih je sve smirilo i izgledalo je da će ostatak puta proći kao što je planirano. Ipak nije bilo tako. Taksista je olako shvatio uputstvo da ide striktno za bolničkim kolima. Kako su ona išla sporije, on je ubrzao i pretekao ih tako da je prije njih stigao do aerodroma. Opet dobih poziv taksiste: „Ovaj putnik neće da izađe iz vozila, ne dozvoljava da izvadim kofere, kaže izaći će tek kad stignu bolnička kola. Ne znam šta da radim?!“ „Pa rekoh Vam da idete odmah iza bolničkih kola. Ništa, sad sjedite i čekajte bolnička kola“.
Dade mi opet izraelskog šahistu. Rekao sam mu da će sve biti u redu, da sačekaju na aerodromu bolnička kola. Izgledalo je da će se situacija tu smiriti i ostatak plana odvijati normalno.
Na FM turniru, na kojem je sve išlo glatko, odjednom je počelo da se komplikuje. Domaći šahista Srdanović Ljuban istupio sa turnira prije sedmog kola zbog iznenadnog povećanja obaveza na poslu. Vrlo neprijatna situacija posebno zbog stranih šahista kojima je teško objasniti istupanje sa međunarodnog turnira.
Stiže novi poziv prilično uznemirenog taksiste koji je doveo izraelskog šahistu do aerodroma. „Ja više ne znam šta da radim?! On neće da izađe iz taksija, ni da se iznesu koferi. Bolnička kola su stigla, ali su odmah pošla na aerodromsku pistu, ali kao što znate ne dozvoljavaju da tu ide taksi. On to ne prihvata. Možete li mu to objasniti?“ Dade mi izraelskog šahistu. Objasnim mu da zbog sigurnosne procedure taksije sa stvarima ne puštaju na pistu već mora da izađe i prođe normalne sigurnosne mjere. Nevoljko pristane da izađe iz taksija i izvadi kofere. Poželim mu sretan put. Avion je uskoro trebao da poleti.
Tako su završili dramatični događaji oko izraelskog šahiste. Na samom turniru niko nije bio u prilici da osvoji normu i niko nije od šahista oštećen zbog napuštanja izraelskog šahiste turnira. Samo to napuštanje se nažalost proširilo i na FM turnir. Od šest igrača, čak su trojica igrača istupila prije poslednjeg kola (Srdanović, Lazarević i Arno Nickel). Pobjedila je indijska šahistkinja Anusha sa 8,5 poena iz 10 partija, dok je drugi splitski šahista Ante Tomaš. Na IM turniru pobjedio je velemajstor Nebojša Nikčević sa 7 poena, drugi je francuski FM Joachin Mouhamad koji je pri kraju turnira opet pojačao igru (djevojka mu je već ranije pošla) i osvojio 6,5 poena. Treći je IM Vladan Rabrenović sa 6 poena.

Grupna slika učesnika turnira. Naravno nedostaje izraelski šahista ali i neki domaći. Kako li će proći turniri u maju? Da li može da bude dramatičnije? Naravno da može, u to sam se uskoro uvjerio…
Epilog: Izraelski šahista mi se javio još dva puta. Opisao mi je putovanje i požalio se kako je njegova majka morala da prođe sigurnosnu proceduru u Istanbulu na aerodromu gdje su presjedali. Takođe zatražio je da mu pošaljem onaj račun taksiste za prevoz iz Meljina do aerodroma Podgorice, jer će mu osiguranje kompenzirati sve troškove. Naravno, poslao sam mu račun. Usput smo razmjenili još par rečenica preko vibera.
Izraelski šahista me upitao da li igram šah preko interneta. „Naravno, čitavo slobodno vrijeme“, rekoh. „Ja igram preko sajta play.chess.com“ „I ja“, odgovorih, „ali kao gost, uglavnom, ne volim da se registrujem.“ „Možda ćemo uskoro igrati preko interneta“, reče izraeski šahista. „Možda i u Đenoviću na nekom od budućih turnira“, odgovorim.
(Kraj serijala)






