Genna Sosonko: Krasnickij i drugi (2. nastavak)

Slična situacija u šahu se već dešavala, iako je uglavnom slika bila drugačija. Nakon što je postao svjetski šampion 1948 godine, Botvinik je odigrao nerješeno svoj prvi meč za titulu svjetskog šampiona sa Davidom Bronsteinom (1951). Njegov sledeći meč se takođe završio nerješeno – sa Vasilijem Smislovom (1954). Tada je Botvinik prvi upotrebio izraz ‘primus inter pares’. To na latinskom znači “prvi među jednakima” čime je od odredio položaj svjetskog šampiona u šahovskoj zajednici.

Stvarno, pedesetih godina sa Botvinikom je bilo moguće postaviti u isti red imena Bronsteina, Smislov, Keresa i Reshevskog. Posle Taljeve pobjede nad Botvinikom (1960) i niza sjajnih pobjeda Rižanina princip “prvi među jednakima” je izgubio svoj smisao; nijedno drugo ime nije moglo biti pored njega napisano. Taj period nije dugo trajao. Sledeće godine Talj je izgubio revanš meč i postao jednostavno izuzetan velemjastor, koji može sjajno da pobjedi svaki turnir, ali nisu se ponavljali ni partija ni rezultati Talja 1957-1960. godine.

Godine 1963 Botvnik je konačno svrgnut sa šahovskog trona. I u šest godina vladavine Petrosjana, i sledećoj trogodišnjoj vladavini Spaskog, opet je uspostvaljena formula “prvi među jednakima”: ni Petrosjan ni Spaski nisu pokazivali ekstra klasu i nisu pobjeđivali na svim takmičenjima na kojima su učestvovali.

(nastaviće se)

http://chess-news.ru/node/25875

Оставите одговор