Taljev tim: Neispričana priča

Piše: Nagesh Havanur

Valentin Kirillov i Miša Talj su drugovi iz djetinjstva. Sudbina ih je povela različitim životnim putevima, a onda ih spojila. Bivši svjetski šampion i sada ima posvećenog prijatelja. Šta znači živjeti i raditi sa genijem? Pročitajte nezaboravan portret kojeg je nacrtao prijetalj koji je volio Mišu i za to platio.

Valentin Kirillov

Taljev tim, autor Valentin Kirillov

“Prijatelj je neko ko zna sve o tebi i još te voli”- Elbert Hubbard

Gdje je Miša?

7. oktobra 1976. Aerodrom Šeremetjevo, Moskva. Valentin Kirillov se ukrcao na let Moskva – Milano i uskoro primjetio Tigrana Petrosjana i njegovog sekundanta Igora Zajceva. Svi se pozdravljaju. Zatim primjećuje da je prazno sjedište pored njega. Ni traga od Miše. Sa očajem pogleda kroz prozor. Ništa.

Njih četvorica, Petrosjan, Zajcev, Talj i on treba da idu u Vareze, u Italiju gdje se igra doigravanje međuzonskog turnira. To je slikovit grad sa šarmom starog svijeta.

Njihov rival, Lajoš Portiš, zajedno sa svojim sekundantom Gyozom Forintošom će doći direktno iz Budimpešte. Ali šta da Valentin radi ako se Miša ne pojavi? Ljutio se. Zatim u poslednjem trenutku auto se zaustavio na rampi. To je on!

Nisu se mnogo pripremali za ovaj meč.

Na aerodromu u Milanu, dočekali su ih domaćini. Kratka vožnja do Varezea. Domaćini nisu štedjeli napore da svojim gostima osiguraju ugodan boravak. Smjestili su ih u poznati Palace Grand, hotel (otvoren 1913!) sa tradicionalnim gostoprimstvom. Hotel je smješten na malom brežuljku, Colle Campigli, sa kojeg se pruža veličanstven pogled na grad, sa jedne strane, a sa druge na planine i jezero.

Meč se održavao u Gradskom muzeju, u Villi Mirabello.

Zatim su počele partije! Kao što se očekivalo, prva partija između Talja i Petrosjana završena je brzim remijem. Nikakvo iznenađenje. Sledeći dan je počinjala borba. Lajoš Portiš je igrao  bijelim figurama protiv Miše i vršio pritisak. Talj je uspio da održi remi. Sledećeg dana Talj je bio slobodan, budući da su Petrosjan i Portiš morali da igraju. Mađar je bio poznat kao predstavnik klasične škole. Međutim, danas je igrao čitavo otvaranje u neobičnom stilu. Iako je Petrosjan bio izenađen, on je održao malu prednost u središnjici. To nije bilo dovoljno za pobjedu. Ipak, u napetoj partiji mađarski šahista je odigrao jedan nepažljiv potez i dao protivniku inicijativu. Lukavi Jermen je zgrabio šansu sa obe ruke i pobjedio. To je bio trenutak radosti za sovjetske šahsite, jer je opasni rival uklonjen (ili skoro uklonjen). Sledećeg dana Talj i Petrosjan su odigrali svoj drugi brzi remi.

Valentinova slutnja

Isprobavanje snage dolazi u sledećem kolu. U partiji Portiša protiv Talja, Talju bi odgovarao remi. Ali njemu se ne sviđa suvoparno poziciono manevrisanje. Zato je otvorio partiju potezom 1.e4. To nije samo po sebi loš izbor. Samo prije dva mjeseca on je pobjedio Portiša u Španskoj partiji i to u stilu! Ali Valentin je imao loš predosjećaj. Portiš je uvijek igrao 1…e5 i branio se protiv Španske. Ali ovaj put izabrao je Sicilijanku, i to Najdorfovu. Šta ako on igra varijantu otrovnog pješaka?

“Ne , to nije uopšte njegov stil”, kaže Miša. “Da li znaš koliko smo vremena potrošili na onu varijantu kada smo pripremali Karpova za meč protiv Fischera? Govorite mi, Portiš bolje zna od mene tu varijantu?”

Kada provocirate ranjenog tigra

Valentin nije znao šta je pronašao čovjek iz Budimpešte. Ono što je znao to je da je sumnjiva Mišina forma ovdje u Vareseu. Osim toga, oni jedva da su pogledali ovu varijantu u pripremama. Tako je samo dobio Mišino obećanje da će igrati mirnu varijantu sa izmjenom kraljica, ako se Portiš odluči za varijantu otrovnog pješaka.

Sutra su se njegove slutnje ostvarile. Portiš je igrao Najdorfovu sicilijanku i pojavljuje se potez 7…Db6 na tabli. Miša prihvata izazov i igra najoštriju varijantu potezom 8.Dd2. Njegovo obećanje Valentinu da će igrati 8..Sb3 je otišlo u vjetar.

Debakl. Miša je ignorisao staru izreku: „Tvoj protivnik takođe planira i za tebe!”

Portiš se prisjeća meča

Godinama kasnije Lajoš Portiš je ispričao šta se desilo. U jednom intervjuu on govori kako je očekivao tajni dogovor Petrosjana i Talja i šta je uradio kako bi zaobišao njihov dogovor. On takođe objašnjava tok meča i njegove posledice.

„Zahtjevao sam da se žrebanje obavi tako da Talj i Petrosjan igraju prvi u svakom kolu. Miša je odmah upitao, “Lajoše, ali tri godine ranije nisi to tražio!” Ja sam uzvratio, “Da! Ali tada su protivnici bili drugačiji!” I bio sam u pravu, zato što su u svim tim partijama oni su brzo remizirali. Za razliku od Polugajevskog i Gelera, koji su se borili.

Imao sam lošiji berger skor pa sam znao da moram da igram oštro. Desilo se da sam forsirao u partiji protiv Petrosjana i izgubio. U sledećem kolu kada sam se sreo sa Taljem, on je mislio da sam ja gotov. Ali ja sam mu pripremio iznenađenje. Igrao sam Najdorfovu sicilijanku (posle toga sam tu varijantu igrao često) i pobjedio odigravši jednu od najboljih partija u mojoj karijeri. Ali kriv je sam Talj. On i Petrosjan nisu uopšte htjeli da igraju, i ja sam morao da igram moju poslednju partiju sa Petrosjanom.

Kažu da je Petrosjan dobio poziv od Baturinskog

“Da li znate ko je on bio? Kako su ga sovjetski igrači zvali? “Crni pukovnik”! Ali naravno oni to nisu mogli otvoreno da kažu. U svakom slučaju nema više Baturinskog. Postoji izreka da o mrtvima treba reći nešto dobro ili ne reći ništa.

Baturinski

U redu. Petrosjan je obećao da će igrati na pobjedu, iako ima crne figure.

Ali tokom ručka on je došetao do našeg stola u restoranu. Da, mi smo se hranili u istom restoranu. Forintoš je bio tada moj sekundant.

Kada sam video da Petrosjan prilazi, upitao sam Forintoša, “Šta misliš da on želi?” Petrosjan je prišao i rekao, “Lajoše, nudim remi.” Nasmješio sam se i naravno nisam mogao da ga odbijem.“

U ostatku meča vidjeli smo jedan neuspjeli pokušaj Miše da pobjedi Portiša i izjednači rezultat. Mađarski šahista nije popustio i partija je završena remijem.

Petrosjanov problem nije bio Portiš, već Baturinski. “Šta radite? Zaustavite Lajoša, hoćete li?” govorio je telefonom šef.

Stari pukovnik je imao razlog za brigu. Prvi put se Sovjeti suočavaju sa nizom rivala, Larsenom, Mekingom i Portišem, a da ne pominjemo zakletog državnog neprijatelja Korčnoja koji je prebjegao na Zapad.

Petrosjan je smirio šefa rekavši da će uraditi sve što može da sruši Portiša. On naravno nije imao namjeru da to uradi. Ono što je trebalo bilo je malo diplomatije kako bi osigurao remi sa Portišem u poslednjem kolu. Sigurno, Mađar se ne bi trebao da protivi “dogovoru”. Obojica će se kvalifikovati za mečeve kandidata. A šta je sa Mišom? On bi bio eliminisan. Neka se suoči sa kritikom u Moskvi.

Sve se odvijalo po planu. Portiš i Petrosjan su pristali na remi. Talj je eliminisan.
Konačni rezultat:
Petrosian 4½ ( +1 -0 = 7)
Portisch 4 (+1 -1 =6)
Tal 3½ (+0 -1 = 7)

“Valentine, otpušten si!”

Meč u Varezeu je bio moj poslednji turnir na kojem sam bio Taljev sekundant. Mnogo je bilo vruće diskusije na sledećem sastanku Latvijske šahovske federacije o meču, posebno Portišovom potezu 7…Db6. „Kako niste predvdjeli to i razvili odgovarajući plan igre?“ Ćutao sam ne želeći da optužim Mišu. Pomislio sam, neka on sam objasni, ali ni on nije rekao ni riječ. Mislim da je odluka da me otpuste donesena unapred, od ljudi koji nisu prisustvovali tom sastanku. Ustvari, ja sam ionako namjeravo da se povučem, shvatajući da jednostavno ne mogu da pratim čitavu tu novu teoriju posebno, sve teoretske novosti u otvaranjima.

Kraj našeg profesionalnog odnosa nije uticao na naše lične odnose. Mi smo nastavili da se često viđamo.

Godine 1978 on mi je dao potpisanu svoju knjigu( “U vatri napada”, autora Talja i Damskog) sa dirljivom posvetom sa unutrašnje strane korica “Valentinu koji uvijek čuva vatru”

https://en.chessbase.com/post/team-tal-an-untold-story

 

Оставите одговор