Veče podsećanja na zvezdane trenutke našeg šaha, uoči današnje proslave 85. rođendana velemajstora Bore Ivkova

Velemajstor Borislav Ivkov danas slavi 85. rođendan. To je bio povod jedne izuzetne večeri u Šahovskom klubu Beograd, ali i pojavljivanja našeg legendarnog šahiste u javnosti posle dužeg perioda posvećenog radu na seriji knjiga.

Današnje generacije počinju da zaboravljaju da je Beograd pune tri decenije, 1950-80, smatran drugim šahovskim centrom sveta, odmah iza Moskve. Ove večeri je bilo dovoljno čuti rezultate prvog omladinskog prvaka sveta (1951), da bi se svi podsetili a neki tek naučili da je Bora Ivkov bio kandidat za izazivača svetskog prvaka, da je pobeđivao petoricu od tadašnjih šahovskih kraljeva, učestvovao na 12 uzastopnih olimpijada od 1956. do 1980. i izborio 11 ekipnih i pet pojedinačnih olimpijskih medalja, a na evropskim prvenstvima četiri ekipne i jednu pojedinačnu.

I ne samo što je reprezentativnim uspesima pokrio ceo period od 1950, kada je debitovao u radio meču SFRJ – SAD, do poslednje olimpijske medalje naših seniora, 1980. Po završetku reprezentativne karijere Ivkov je bio najsupešniji selektor kojeg smo imali. Pod njegovim vođstvom šahisti su osvojili poslednje medalje na ostalim takmičenjima, srebrne na Svetskom prvenstvu 1989. i Evropskom prvenstvu 1989, a šahistkinje ukupno poslednju međunarodnu seniorsku medalju našeg šaha, srerbrnu na Evropskom prvenstvu 1999.

I poslednje službovanje Ivkova kao selektora, na Olimpijadi 2002, donelo je poslednji plasman među najboljih deset na svetu. Svakim povratkom na čelo nacionalnih timova, donosio je ekipama svetski šarm i iskustvo, koje nam sada toliko nedostaje.

O tome i mnogo čemu drugom, govorio je nadahnuto i drugi naš velemajstor iz zlatnih vremena Aleksandar Matanović, saborac Ivkova u reprezentaciji pune 22 godine. Naravno, večeri u Šah-klubu Beograd, pod rukovodstvom Ace Milićevića i Miroslava Nešića, ne prolaze bez partija velikana. Ovog puta, velemajstor Bojan Vučković je analizirao pobede Ivkova protiv Berna i Donera, a posebne darove za slavljenika priredili su pisac Ljubivoje Ršumović, filosof Mile Lompar, te članovi kluba Milomir Babić i Mihajlo Vujasinović.

Više nego prigodan deo ove večeri bilo je podsećanje na sjajnu igru Jovane Srdanović na Kadetskom prvenstvu sveta u Porto Karasu, koja joj je donela četvrto mesto, iako je vodila na tabeli od prvog do 11, poslednjeg kola. Dvoje šahista, koje razdvaja 70 godina života, ali ne i jednaka ljubav prema drevnoj igri, podsećaju da smo bili i ostali šahovska zemlja i čuvaju nadu da opet možemo da budemo među najboljima na svetu.

Kao kratko podsećanje gde smo bili, evo briljantne pobede Bore Ivkova protiv bivšeg svetskog prvaka Anatolija Karpova:

DAMIN GAMBIT
IVKOV – Karpov
Karakas, 1970.

1.Sf3 Sf6 2.c4 e6 3.Sc3 d5 4.d4 Le7 5.Lg5 0–0 6.e3 h6 7.Lh4 b6 8.Ld3 Lb7 9.0–0 c5 10.De2 cd4 11.ed4 Sc6 12.Tad1 Sb4 13.Lb1 dc4 14.Se5 Tc8 15.a3 Sbd5 16.Lf6 Lf6 17.Dc2 Te8 18.Dh7+ Kf8 19.Se4 Tc7 20.Tfe1 c3 21.Sg3 Se7 22.Dh8+ Sg8 23.Lh7 Le5.

24.Sf5 ef5 25.Dg8+ Ke7 26.Te5+ Kf6 27.Tf5+ Ke6 28.Te1+ Kd7 29.Te8. Crni predaje.

Marjan Kovačević
Preneseno iz POLITIKE

Оставите одговор