USPESI JUGOSLOVENSKIH ŠAHISTA U DOPISNOM ŠAHU

S’ obzirom da se ove godine navršava 90 godina od osnivanja ICCF-a (International Correspondence Chess Federation) bilo bi pozeljno setiti se naših šahista koji su postigli zapazene rezultate na međunarodnoj sceni.

Dopisni šah se neguje u svetu vec vekovima i ima veliku tradiciju, ali polet i snažan razvoj počeo je tek u drugoj polovini 18 veka. Zna se da je u 18 veku dopisne parije igao Filidor, a na dopisnim takmičenjima je sa oduševljenjem sudelovao Cigorin. Kasnije su mnogi cuveni majstori ucestvovali na dopisnim takmicejima, među kojima su Aljehin, Keres i nas Dr Vidmar.

Prva dopisna partija na teritoriji naše zemlje igrana je 1905 godine, kada su Šahovski klubovi Beograda i Šapca pokušali na taj način da odmere svoju snagu. Ideju za meč je dao Šabački lekar Dr Josip Vinaver. Partija nije dovršena ali je u prekidu Šabac bolje stajao.

Posle Prvog Svetskog rata dolazilo je do pojedinačnih  takmičenja ali isključivo privatnom inicijativom, Tako je 1926 godine zaslužni šahovski radnik Ovadoje organizovao meč od dve partije između Šahovskih klubova Beograda i Ženeve. Igrali su meč od dve partije.

Značajni podstrek razvitku dopisnog šaha u Jugoslaviji predstavlja osnivanje Sveslovenskog dopisnog šahovskog saveza, koji je 1930 godine organizovao turnir u dve klase sa više grupa i počeo da izdaje časopis “Dopisni Šah“.

U prvoj klasi su igrali igrači koji su se borili za prvaka Sveslovenskog dopisnog šahovskog saveza. U ovoj grupi su od Jugoslovena igrali M. Gros, K. Kostić, T. Kvik, P. Desnica, M. Vojvodić i V. Simić. Od ostalih slovenskih zemalja igrali su predstavnici Poljske i Čehoslovacke. Na turniru je bilo i gostiju (Holanđanin J. Van der Lugt) Statut Saveza sveslovenskih dopisnih šahisa donet je maja 1930 godine. Statut je imao 46 članova i pravila od 13 tačaka.

Predsednik je bio Marko Gros (Jugoslavija) a podpredsednici A Kominek (Cehoslovacka), i profesor V Garer (Poljska) dok je T Krik (Jugoslavija) bio jedan od sekretara saveza.

Inicijativom sveslovenskog saveza za dopisni šah doslo je u Beogradu do osnivanja Odbora za dopisni šah. Prvi predsednik je bio Svet Radenković a članovi O Nedeljković, T Kvik i drugi. Odbor je počeo sa radom početkom 1932 godine i odmah organizovao tri grupe turnira. Do početka rata je ukupno organizovano 40 grupa. Turnire su vodili O Nedeljkovic, J Miletic i A Vilovski. Na tim turniraima istakli su se pojedini igrači od kojih su neki kao Bidev i Breder kasnije postali majstori. Nakon nepune godine, krajem 1933 godine, zavrsen je prvi šampionat Jugoslavije u dopisnom šahu.

 

Plasman je bio sledeći:

  1. Dr Siniša Bogdanović 12 (Beograd)
  2. J Keres (Veliki Bečkerek) 11.5
  3. B Pavlović (Beograd) 9.5
  4. T Klik 9.5
  5. C Popović (Jagodina)7.5
  6. P Tomić (Skoplje) 4.5
  7. R Kostić 2
  8. A Vidakovic (Beograd) bez poena

 

PRVI ŠAMPION I PRVI MAJSTOR DOPISNOG ŠAHA U JUGOSLAVIJI POSTAO JE BEOGRADJANIN Dr SINIŠA BOGDANOVIĆ.

 

Dr Bogdanović je bio jak igrac i u turnirskom šahu. Na redovnim kvalifikacionom turniru Beogradskog šahovskog kluba 1931 god podelio je 1. mesto sa Miodragom Kondicem. Kondic je svojevremeno bio najveci pobornik šahovske misli kod nas.

Organizovao je mnoge turnire, gostovanja priznatih šahista i znatno doprineo razvoju i unapredjenju šaha u Beogradu.

Za period do drugog svetskog rata treba posebno naglasiti uspeh Dr Milana Vidmara, slovenackog velemajstora, sudiju i pisca, koji je u vremenu od 1910 do 1930 godine bio medju 10 najboljih šahista na svetu. U dospisnom šahu na turniru 1936/37 godine osvojio je prvo meso i postao  prvi prvak sveta u dopisnom šahu.

Posle oslobadjanja naše zemlje, tek 1948 godine dolazi do organizovanja prvih dopisnih takmičenja. Povezuju se igrači iz raznih krajeva u grupe od 6 do 8 igraca, rasporedjenih po jacini. Do kraja 1954 godine formirano je 158 grupa i blizu 1000 šahista uključeno je u ova takmičenja.

Pored domacih takmičenja nasi šahisti su kroz razna medjunarodna takmičenja povezani sa šahistima iz celog sveta. Od 1951 do kraja 1954 godine zakljuceni su mečevi s ekipama Svajcarske (15 ploča), Francuske (20 ploča dvokružno), Danske (20 ploča), Švedske (85 ploča dvokružno), Engleske (25 ploča dvokružno) i Italije (20 ploča dvokružno)

Pored ovih prijateljskih mečeva, naša ekipa u sastavu Trajković (Beograd), Kažić (Beograd), Maričić (Zagreb) Jovičić (Kosjerić) Letić (Subotica) Dr Timet (Zagreb) Reseli (B. Palanka) i ing Marek (Celje) učestvovala je na takmičenju na trećoj dopisnoj olimpijadi.

Na individualnom svetskom prvenstvu u dopisnom šahu ucestvovala su dva naša predstavnika Bora Milić i Ljubinko Majstorović.

Na turnirima koje organizuje Medjunarodna dopisna šahovska federacija, naši igrači učestvuju sa vidnim uspesima. Najvišu, šampionsku klasu, osvojili su Trajković, Dr Timet i Kažić.

Krajem 1852 godine odlučeno je da se organizuje državno prvenstvo u dopisnom šahu. Propozicije za ovo prvenstvo predvidele su da pravo ucesca imaju majstori, majstorski kandidati i dopisni šahisti klase A. Primljene su 26 prijave nasih renomiranih dopisnih šahista. Oni su podeljeni u 4 grupe, s’ tim sto su po dva prvoplasirana kandidata ušla u finale.

Polufinale  je počelo 1 Januara, a završeno 1 Decembra 1953 godine.

Prema postignutim rezultatima u finale su se plasirali

 

  1. Majstorovic Ljubinko
  2. Letic Stevan
  3. Jovičić Milan
  4. Maničić Ivan
  5. Lisul Branko
  6. Dr Timet Dubravko
  7. Radseli Bela
  8. Marek inz. Ivan

 

Iz ličnih razloga Lisul Branko nije mogao učestvovati u finalu, pa je na njegovo mesto uključen Kažic Božidar. Finalno takmičenje je počelo 1 Januara, a završeno 1 Decembra 1954 godine.

Posle završenog turnira i registracije rezultata prvo mesto i zvaničan naziv Prvog Sampiona Jugoslavije u dopisnom šahu dobio je potpuno zasluženo Kažic Božidar sa osvojenih 11 poena. Drugo mesto zauzeo je Majstorović sa 8 poena, zatim slede: Jovćić 7,5 Letić 7, Reseli 6,5 Maričić i inz Maled 5,5 i dr Timet 5.

 

VELIKANI JUGOSLAVIJE U DOPISNOM ŠAHU

Ozren Nedeljković, Beograd

 

Kada se sabere sva šahovska aktivnost Ozrena Nedeljkovica kao igraca, organizatora, pisca, novinara; njegovo ime u istoriji šaha u Srbiji se pise zlatnim slovima.

Kada je rec o dopisnom šahu Ozren Nedeljkovic je rodonačelnik ove igre u Srbiji i Jugoslaviji. Jedan je od osnivača prvog Odbora za dopisni šah u Beogradu, Srbiji i Jugoslaviji, i organizator prvih turnira za dopisna takmičenja šahista u Jugoslaviji.

Ceo svoj život Ozren Nedeljkovic je posvetio sahu. Rodjen je 28.02.1903 godine u Sremskim Karlovcima, čiji je praded Nestor, Karlovacki svestenik igrao dopisne patije šaha sa jednim Francuzom iz grada Belfora. Njegov otac Milan, profesor geografije u Sremskim Karlovcima, takodje je igrao sah, a ovu divnu igru poznavala je i Ozrenova majka Ema.

Iz njegove bogate šahovske karijere da pomenemo samo najznačajnije događaje. Šampion Beograda bio je 1921 i 1929 godine. Postao je prvi beogradski šahovski majstor 1930 godine, posle uspeha na turniru u Bečkereku (današnji Zrenjanin). Pobedio je na prvom Lenjinovom turniru u Zemunu 1932 godine.

Neprocenjiv je doprinos Ozrena Nedeljkoiva popularizaciji šaha. Bio je sekretar Beogradskog šahovskog kluba, a od 1929 godine urednik šahovske rubike u Politici. Odigrao je veliki broj simultanki po unutrašnjosti Srbije, Vojvodine, Crne Gore i Makedonije. Objavio je šest šahovskih knjiga, a njegov udžbenik šaha iz 1929 godine spada među šahovske bukvare prvence, iz koga su prva slova o šahu učili Ivkov, Matanović i mnogi drugi naši uspešni šahisti. Poseban je Nedeljkovićev doprinos razvoju šahovskog novinarstva. Kao urednik šahovske rubrike u Politici, kasnije u Borbi doprineo je razvoju šaha, a posebno dopisnog šaha. Zahvaljujuci Ozrenu Nedeljkoviću i Politici šah je stekao svoje prve poklonike. Organizovani su prvi dopisni turniri kod nas. Takođe, je započeto organizovano bavljenje dopisnog šaha u Srbiji i Jugoslaviji. Nedeljković je bio potpredsednik šahovskog saveza Jugoslavije i dugo godina član njegovog sekretarijata. Za svoj šahovski rad dobio je tri ordena. Zlatnu plaketu ŠSJ. novinarsku nagradu za životno delo udruženja novinara Srbije, kao i više drugih priznanja i nagrada.

Umro je u Beogradu 11. Juna 1984. godine

 

VELEMAJSTOR Dr. MILAN VIDMAR, LJUBLJANA

Bio je prvi prvak sveta u dopisnom šahu. Međunarodni dopisni savez IFSB, priredio je 1936-37 godine majstorski turnir za prvenstvo sveta u dopisnom šahu. Učestvovali su najpoznatiji svetski igrači dopisnog šaha kao što su Velemajstor Paul Keres, majstori Balog Napolitano, Dr Nađ, Heneberger i drugi. Pobeda našeg velemajstora Dr Milana Vidmara na tom turniru predstavljala je veliki i značajni uspeh kako za njega tako i za Jugoslovenski šah uopšte.

Turnir je počeo 5,2,1936, a završen je 1,2,1938 godine. Dr Milan Vidmar je posle duge i teške dvogodišnje borbe potpuno zasluženo osvojio prvo mesto bez i jednog poraza. Uspeh je time veći što mu je bio prvi dopisni turnir uopšte. Dao je izvanredan kvalitet igre, tako da su mu pojedine partije sa tog turnira objavljene u mnogobrojnim šahovskim časopisima i rubrikama širom sveta.

U turnirskom šahu Dr Milan Vidmar je ubrajan među pet najjačih velemajstora početkom 20 veka. Rođen je u Ljubljani 22.6.1885 godine, a umro je 9.10.1962 godine. Bio je svestran, pored elektrotehnike i šaha se bavio publicistikom, filosofijom, novinarstvom. Bio je profesor elektrotehnike i akademik.

Tri rezultata označavaju Vidmarov šahovski zenit, treće mesto iza Kapablanke i Aljehina na turnirima u Londonu 1922 godine, i treće mesto iza Špilmana i Aljehina na turniru u Semeringu 1926 godine, kao i četvrto mesto na čuvenom meč turniru šestorice najvećih igrača sveta u New York’u 1927. godine.

Pobedio je na četvrtom prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu 1939 god kao i na više manjih međunarodnih turnira. Bio je sudija prvog meč turnira za prvenstvo sveta 1948 godine u Moskvi. Organizovao je čuveni Bletski turnir 1961 godine.(prvi nastup Fišera) Pisac je mnogih šahovskih knjiga i autobiografiju „Pola veka za šahovskom tablom“.

Franček Brglez Ljubljana, Prvak Evrope

 

Velemajstor Franček Brglez iz Ljubljane je proneo slavu dopisnog šaha Jugoslavije evropskim i svetskim meridijanima. On je dopisni šah počeo da igra u dopisnom meču protiv Italije 1953. god. Posle toga predstavlja jugoslovenski dopisni šah na međunarodnim turnirima i u Prezidijumu ICCF, gde je bio više od deset godina potpredsednik međunarodne organiyacije dopisnih šahista.

Brglez je rođen 1922. god. Šah je naučio u osnovnoj školi. Od 1973 god je predstavnik saveta za dopisni šah u ICCF. Za turnirski šah nije imao vremena, jer je radio kao novinar u Radio Ljubljani, a kasnije je bio urednik u izdavačkoj delatnosti „Komunista“ za Sloveniju. Kao penzioner u slobodnom vremenu se bavio prevođenjem. Najznačajnije rezultate je postigao na međunarodnoj sceni. U vremenu od 1967 do 70 god je pobedio na prvenstvu Evrope. Ovom pobedom je podsetio Evropu na uspešnog zemljaka Dr Milana Vidmara iy 1936-38 god. kada je ovaj vrsni šahista pobedio na dopisnom turniru svetskog ranga. Pobedom na prvenstvu Evrope, Brgley je stekao pravo igranja u finalu prvenstva sveta. Na sedmom šampionatu sveta je podelio sedmo i osmo mesto. Više godina je bio podpredsednik saveta za dopisni ša. Titulu velemajstora je osvojio 1978 god na Vidmarovom memorijalu. Značajni međunarodni uspeh Brglez je postigao 1981. god pobedivši ubedljivo na međunarodnom turniru Beograd 30.

 

Božidar M. Kažić, Beograd

Na prvi šampionat Jugoslavije u dopisnom šahu, Božidar M. Kažić je stigao kao rezerva, a završio sa svim počastima kao šampion. Na cilj je stigao prvi, i to ubedljivo sa tri poena prednosti.

Kažić je rođen 1921 god u Brežinama (Crna Gora). Šah je naučio 1938 god kao srednjoškolac. Dopisnim šahu se okrenuo od dečačkih dana. Godine 1939 je učestvovao u 31 grupi Jugoslovenskih dopisnih utakmica, u kojoj je zauzeo 2 i 3 mesto. Pored toga je igrao više prijateljskih dopisnih partija.

Posle drugog svetskog rata je igrao povremeno na redovnim turnirima gde je imao snagu majstorskog kandidata. Na dopisnom turniru imao je više uspeha. Pobedio je na dva međunarodna turnira ICCF i plasirao se u šampionsku grupu. U dopisnom šahu ima titulu majstora.

Kažić je bio dugogodišnji novinar TANJUG’a, pratilac svih svetskih šahovskih takmičenja i neumorni šahovski radnik. Bio je član najviših organa Šahovskog saveza, bio je podpredsednik FIDE i predsednik njenih komisija. Bio je urednih šahovske rubrike u TANJUG’u. Za reprezentaciju Jugoslavije do 1966 god, odigrao je 29 partije. Dobio je 12, remizirao 13, a 4 izgubio.

 

Milorad Vesović, Gornji Milanovac

I pored napornog posla, radeći u Javnom pravobranilaštvu u Gornjem Milanovcu, zabeležio je izvanredne rezultate u dopisnom šahu.

Rođen je 1928 god. u Beršićima kod Gornjeg Milanovca. Šah je naučio tek u 19 god života a sa dopisnim šahom se upoznao 1950. god.

U redovnom šahu je dogurao do druge kategorije, ali je zato u dopisnom šahu intenacionalni majstor.

Na drugom šampionatu osvaja naslov prvaka Jugoslavije sa 9 pobeda i pet remija.

Bio je član reprezentacije Jugoslavije, pa u finalu treće olimpijade postiže najbolji rezultat od svih učesnika, 8 pobeda i dva remija. Taj rezultat mu je doneo titulu internacionalnog majstora u dopisnom šahu. Za reprezentaciju Jugoslavije, Vesić je odigrao 37 partija. Zabelžio je 20 pobeda, 2 remija i samo 2 poraza. Sa 74% osvojenih poena u reprezentativnom dresu Vesović je naš najuspešniji igrač.

 

Milan Jovčić, Seča Reka

Kao nastavnik matematike i rukovodilac OŠ „Mito IgumanovćĆ u Sečoj Reci Milan Jovičić je šest puta osvajao prvenstvo Jugoslavije u dopisnom šahu. Treći šampionat 1956-57, peti šampionat 1958-61, sedmi šampionat 1963-65 god, osmi šampionat 1965-65, deseti šampionat 1969-71, dvanaesti šampionat 1973-75 god.

Milan Jovičić je rođen 30.10.1929. u Beršićima kod Gornjeg Milanovca.

Nakon završetka Učiteljske škole u Titovom Užicu Jovičić je posle obilaska Kosjeričih sela. Došao 1951. god u Seču reku da obrazuje i vaspitava decu i uči ih šahu. 1953.god osvaja titulu majstorskog kandidata a ubrzo potom i titulu nacionalnog majstora.

Za svoj prosvetno pedagoški rad Milan Jocičić dobija niz priznanja a 1987 god je dobio nagradu za životno delo od Saveza organizacije za fizičku kulturu opštine Titovo Užice.

Godine 1985 Milan Jovičić je osvojio titulu velemajstora u dopisnom šahu. Naime, na prvom velemajstorskom turniru Srbija 30 kojeg je organizovao Savet za dopisni šah povodom 30 godina postojanja, naši šahisti osvojili su tri međunarodne titule. Radovan Tomašević je osvojio prvo mesto i titulu velemajstora. Milan Jovčić je sa 9,5 poena bio peti i to je bilo dovoljno da mu se prizna titula velemajstora, dok je Dr Momir Milovanović kao osmi sa 7 poena osvojio titulu internacionalnog majstora.

Kao što je Svetozar Gligorić legenda našeg turnirskog šaha, Milan Jovčić je ušao u legendu dopisnog šaha Jugoslavije. I u turnirskom šahu Jožvčić je zabeležio vredne rezultate. Na međunarodnom turniru 1966 god u Užicu osvojio je titulu nacionalnog majstora. Bio je prvak Srbije 1956 god. i više puta je igrao na turnirima za prvenstvo države.

 

Natalin Tomšić, Ljubljana

Rođen je 23.12.1935. u Gorici (Italiji). Šah je naučio u trinaestoj godini. Nesumnjivim talentom i svojstvenom upornošću u turnirskom šahu je stekao titulu majstorskog kandidata,  i stigao do polufinala državnog prvenstva Jugoslavije.

Dopisni šah je počeo da igra 1956. godine. Prvi turnir u klasi „A“ završio je pobedonosno, da bi nastupio na polufinalu države i za redom igrao na dva šampionata Jugoslavije.

Na četvrtom šampionatu 1958-59 god Natali Tomšić je osvojio laskavu titulu Šampiona Jugoslavije. Kao prvak Jugoslavije nastupio je na četvrtfinalu šampionata sveta.

 

Branko Nikolić, Kragujevac

 

Rođen je 1933. u Beogradu. Bio je novinar, urednik sportske rubrike u Kragujevačkom listu „Svetlost“. Pratio je sve sportove, mlade novinare je upućivao u tajne žurnalistike, ali je šahu posvećivao najviše slobodnog vremena. Igrao je za ŠK Radnički. U redovnom šahu je osvojio titulu majstorskog kandidata, dok je u dopisnom šahu kao šampion države (sedmi šampion) 1962-63 osvojio zvanje majstora dopisnog šaha.

Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 40 partija, od kojih je15 dobio, 11 remizirao i 8 izbubio. Sakupio je 24.5 poena , sto je 64,5 %

Ing Jovan Kondal, Tuzla

 

Osvojivši drugo mesto na memorijalu Paula Keresa sa 9,5 poena, inž Jovan Kondal iz Tuzle, sedmi je po redu velemajstor dopisnog šaha Jugoslavije. Po rođenju Kondal je Vojvođanin, jer je rođen 1929 god. u Iđosu (Bačka). Diplomirao je šumarstvo i radio je kao inženjer u DIP Konjuh u Živinicama kod Tuzle. Dopisnim šahom je počeo da se bavi 1948.god. Međutim redovni šah je počeo sa uspehom. Na seniorskom prvenstvu Vojvodine 1953. god zauzima  drugo mesto iza Bore Tota. Posao mu nije dozvoljavao da se više posveti turnirskom, pa se opredelio za dopisni šah. Više puta je bio član saveta za dopisni šah.

Za reprezentaciju Jugoslavije, Kondal je od 1984 god odigrao 66 partija. Dobio je 30, remizirao 21, a poražen je u 15 susreta.

Kondal je sakupio 40,5 poena što iznosi 61,4 %. S obzirom da je igrao na visokim pločama, njegov rezultat zaslužuje priznanje.

 

Pavao Keglević, Zagreb

 

Zna se odavno da matematika i šah idu ruku pod ruku. Za potkrepljenje ove tvrdnje, primera ima mnogo, a slučaj Pavao Keglevića je egzamplar svoje vrste. Baveći se matematikom i igrajući šah Keglević je za deset godina rešio najtežu matematičko šahovsku enigmu u dopisnom šahu. Na memorijalu Dr Milana Vidmara 1978 god postao je prvi Jugoslavenski velemajstor u dopisnom šahu. Koliko je to značajna titula, kazuje podatak da u to vreme u svetu nije bilo vise od 26 velemajstora dopisnog šaha.

Šampion Jugoslavije je postao na 11 prvenstvu 1972-73 godine.

Šah je naučio u sedmoj godini, a ozbiljno se počeo baviti kada je došao u Zagreb na studije. Bio je član ŠK Mladost. U redovnom šahu imao je titulu majstorskog kandidata.

Za reprezentaciju Jugoslavije u dopisnom šahu Keglević je odigrao 37 partija. Dobio je 18, nerešeno igrao 10, a samo 7 izgubio. Bio je član saveta za dopisni šah.

 

Ibrahim Kapić, Banja Luka

Pored Milana Jovčića, inž Ibrahim Kapić je jedini dopisni šahista koji se više puta upisao kao šampion Jugoslavije. Bio je državni šampion na 7. šampionatu (1976-77) i 8. (1986-87). Bio je član saveta za dopisni šah i savezni kapiten.

Kapić je rođen u Vrnjačkoj Banji 19.08.1933.god. Diplomirani je inženjer tehnologije, i godinama je bio rukovodilac u KP Vodovod u Banja Luci.

Šah je naučio 1945.god. Zbog udaljenosti Vr.Banje od grada igrao je dopisne partije.

U redovnom turnirskom šahu, Kapić je dogurao 1957. do državnog polufinala i do titule majstorskog kandidata. Bio je član Akademičara iz Zagreba, a zatim ŠK Nikica Pavlić iz Banja Luke.

Prvi dopisni turnir Kapić je odigrao 1949 god. i u klasi D pobedio. Bio je ucesnik prvog polufinala i prvog šampionata Jugoslavije. Dva puta je igrao na polufinalu prvenstva sveta. Na petom polufinalu je bio peti, a na šestom je delio osmo i deveto mesto.

Za našu Olimpisku ekipu igrao je dva puta. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 76 partija, od kojih je 29 dobio, 19 remizirao a 26 izgubio. Do 1984. godine je sakupio 38.5 poena, odnosno 50.6 %

Zoltan Ivegeš, Sombor

Životne i šahovske biografije igrača dopisnog šaha su posebno zanimljive. Svaki igrač, pogotovo ako je državni šampion, priča su za sebe. Među takve spada i Somborski lekar Dr Zoltan Ivgeš, specijalista za internu medicinu i kardiologiju, koji je bio zaposlen u Somborskoj bolnici.

Dr Ivgeš je rodjen 18.5.1938. godine u Bačkoj Topoli. Šah je naucio u devetoj godini, ali se tek od petnaeste za ovu drevnu igru više zainteresovao. Da je reč o posebnom talentu kazuju njegovi rezultati. Kao sedamnaestgodišnjak postaje prvak Bačke Topole, tada jednog od centara šaha u Vojvodini. Dr Ivgeš je još

pet puta bio prvak Bačke Topole. Godine 1956 na olimpiskom prvenstvu Vojvodine zauzima drugo mesto, a 1957 na olimpiskom prvenstvu Jugoslavije deveto. Titulu majstorskog kandidata osvaja 1963 godine na seniorskom prvenstvu Vojvodine.

Dopisnom šahu se priklonio 1973. godine učešćem na prvom turniru republika i pokrajina. Igrajući za reprezentaciju Vojvodine na trećoj tabli postigao je sedam pobeda i samo jedan poraz. Koliko se dr Ivgeš predao dopisnom šahu pokazuje sledeći primer. On je 1974. bio u Ljubljani na operaciji srca. Dopisne partije nije prekidao, nego je iz bolničke postelje slao poteze a odgovore svojih rivala dostavljala mu je redovno njegova supruga.

Za reprezentaciju Jugoslavije u dopisnom šahu Dr Zoltan Ivgeš odigrao je 17 partija, od kojih je 11 dobio, jednu remizirao i pet izgubio, osvojivsi 11.5 poena, odnosno 76.7%

U dopisnom šahu Dr Ivgeš ima titulu majstora, a šampion je bio 1978-79 godine

 

Savo Čubrak, Titovo Užice

Savo Čubrak je rođen 1942 godine na Zlatiboru. Šah je počeo da igra od 15 godine života. U redovnom šahu ima titulu majstorskog kandidata a u dopisnom majstora. Član je SK Zlatibor. Igrajući uporno i sigurno, Savo je stigao do 16 šampionata Jugoslavije 1982-83 gde je osvojio titulu šampiona.

Savo Čubrak je bio član predsedništva Šahovskog saveza Srbije, kao i predsednik takmičarske komisije ovog organa. Pored toga je bio i sekretar regionalnog šahovskog saveza Titovo Užice i član predsedništva ŠK Zlatibor.

 

Sava Živković, Inđija

Sava Živković je rođen 1936. a šah igra od 1951 godine. Bio je šef računovođstva u Obrazovnom centru Mihajlo Pupin u Inđiji i majstor je u dopisnom šahu. Majstorski kandidat u redovnom šahu. Za ŠK Železara iz Inđije igrao je od 1953 godine. Na šampionatu Vojvodine u Novom Sadu 1965 god. osvojio je titulu majstorskog kandidata. Sava Živković je 17 šampion Jugoslavije u dopisnom šahu 19484-85.

 

Risto Donev, Skoplje

Risto Donev je rođen 26.09.1962 godine. Od rođenja boluje od cerebralne paralize, zbog čega je bio prikovan za stolicu pa nije mogao da pohađa školu. Obrazovanje je sticao uz pomoć roditelja, a kasnije je sam čitao i učio sve što ga je interesovalo. Kasnije je sam počeo da piše prozu, a do sada je objavljivao loto sisteme, donoseći drugima sreću.

Šah je naučio gledajući TV komentare naših poznatih velemajstora. Znanje je dopunjavao iz literature do koje je mogao da dođe.

Kao težak invalid nije mogao da se ukljući u redovan šah. Presrećan je bio 1982. godine kada je saznao za dopisni šah. Na prvom dopisnom turniru osvojio je sto posto poena. Igrajući nekoliko turnira uspeo je da se plasira za prvenstvo Vojvodine, gde je postigao izvanredan uspeh osvojivsi prvo mesto.

Posle izvanrednih igara na turniru „Bratstvo i Jedinstvo“ igra i osvaja titulu 19 šampiona Jugoslavije 1988-89 godine.

 

Šta je šah

Šah je pre svega igra miliona. To je igra za koju se otimaju i nauka i umetnost i sport.

Najveći Nemački pesnik i jedan od najvećih lirskih pesnika u svetskoj književnosti Johan Vofgang fon Gete (1749 – 1832) za šah je rekao „Šahovska igra je ispit uma“ Posebnu pažnju zaslužuje misao Fransoa Mari Arne Voltera (1694 – 1778) francuskog književnika, istoričara i filosofa, jednog od najslobodoumnijih duhova ondašnje Evrope, inače i sam šahista „Od svih igara, šah zaslužuje najvišu počast ljudskog uma. Šah je više nego igra, manje nego nauka“

Na pitanje šta je šah, Brana Petrović, jedan od najvećih Jugoslovenskih pesnika je rekao da odgovor treba tražiti iznad nebeskih visina „Letom na Mesec, čovek se približio bogovima, igrajuci šah on je odavno sa njima“.

A šta su rekli ostali

„Ja ne mogu da podnesem ovaj život bez šaha, knjiga i lova“ Lav Tolstoj

„Život je prekratak za šah“ Bajron

„Šah nas pre svega uči da budemo objektivni a kombinacija je duša šahovske partije“ Aljehin

„Strategija zahteva razmišljanje a taktika zahteva posmatranje“ Maks Eve

„Šah je ilustracija lepote ljudske logike i umetnost analize“ Botvinik

Taraš, lekar i filosof „Uvek sam po malo sažaljevao čoveka koji ne zna da igra šah, kao što bi sažaljevao čoveka kome je ljubav ostala nepoznata, jer šah kao i ljubav, kao muzika ima moć da ljude čini srećnim“

„Šah je igra po formi umetnost, po sadržaju nauka u izvođenju“ Tigran Petrosjan

„Nekada su to rajski vrtovi a nekada gubilišta. Ali i ovde u rajskim vrtovima može biti teško a na gubilištima prijatno“ Talj

„Teško je dati definiciju nečega što predstavlja život“ Fišer

„Za razliku od života, u šahu ima više pravde. Za tablom ne pomažu nasleđa, titule i privilegije. Figure nepogrešivo daju za pravo onome ko je našao put ka istini“ Gligorić

Na kraju bi najispravnije bilo da prihvatimo mišljenje šampiona sveta Mihajla Botuvrika koji je rekao „Šah je kombinacija sporta, nauke i kulture“.

Uostalom šah nije samo vežba uma, to je takođe znak visokog nivoa kulture i tolerancije, pravi dokaz intelektualnih kapaciteta i sposobnosti.

Šah razvija karakterne osobine koje su potrebne mladima pre svega pamćenje, planiranje, istraživanje a razvija maštu, kreativnost i logiku razmišljanja, podstiče stvaralaštvo, bolju koncentraciju i razvija samopouzdanje, a tesno je vezan za matematiku i informatiku.

I na kraju da završimo kako je rekao Taraš „Šah kao ljubav, kao muzika, ima moć da ljude čini srećnima“

Dragoljub Milićević, dip.građ. inženjer

šahovski majstor, i majstor dopisnog šaha

Vankuver, Kanada

                       

Dragoljub Milićević

Šahovski majstor I majstor dopisnog šaha

 

Rođen je 1933 godine u Beogradu.

Šah je naučio od svog strica u desetoj godini, a sa 14 godina je igrao šahovske partije naslepo. Druga ljubav mu je bila matematika. U srednjoj tehničkoj školi bio je najbolji matematičar svih generacija i matematičke zadatke mogao je da rešava napamet bez izvođenja na table.

Bio je član prvog tima BŠK “Slavija” I “Šahmatika”

Pobednik je mnogih turnira u Jugoslaviji, Italiji, Kanadi I Americi.

Za vreme studiranja u Zagrebu, bio je član ŠK “Akademičar” I ŠK “Poštar”. 1957 godine na turniru u Zagrebu je osvojio prvenstvo Hrvatske, 1958 godine je bio prvak klupskih prvaka Zagreba, a 1959 je bio prvak Zagreba.

Bio je predsednik Šahovskog saveza Beograda od 1975 – 1979 godine. U tom periodu je organizovao pet osmomartovskih međunarodnih turnira šahistkinja, finalni meč kandidata za prvenstvo sveta Korčnoj – Spaski, šampionat Jugoslavije, međunarodni turnir šahista zemalja u razvoju I tri otvorena međunarodna prvenstva Beograda. U njegovom mandate je osnovana šahovska škola šahovskog saveza Beograda. Bio je predsednik ŠS “Srbije.” 1995 godine odlazi u Kanadu (Vancouver) kod svoje dece. Posle duge pauze ponovo se aktivira kao igrač šaha.

Osvojio je nekoliko manjih turnira u Vankuveru i tri puta je bio prvak Britanske Kolumbije 1997, 2000 I 2001 godine. Učesnik je međuzonskog prvenstva sveta u Montrealu 2001 godine. U Vankuveru je član ŠK “Coquitlam”. Igra na prvoj tabli, I bili su pet puta ekipni prvaci Vankuvera.

(Tekst sam dobio 12.08.2018)

Оставите одговор