Zanimljivosti pred početak meča za svjetskog šampiona Gukeš – Sindarov

Gukesh i Sindarov rukuju se prije zvanične konferencije za medije povodom Svjetskog prvenstva u šahu FIDE 2026!


Djed Žavohira Sindarova, Komil Sindarov, stigao je u Ženevu na konferenciju za medije zajedno s generalnim sekretarom Šahovske federacije Uzbekistana, Bobirom Sattarovim!

***********

Komentar

Gustafsson: Nikada ranije nismo vidjeli da se svjetski šampion nalazi na tako niskoj poziciji

Sa samo 18 godina, Dommaraju Gukesh je 2024. godine postao svjetski šampion u šahu. Međutim, u posljednje vrijeme Indijac više ne uspijeva da pruža rezultate kakve je ranije ostvarivao i pao je na 28. mjesto svjetske rejting-liste. Takav razvoj događaja izaziva veliko čuđenje kod glavnog trenera reprezentacije Njemačke Jana Gustafssona.

– Da, brojke ne lažu – konstatuje Gustafsson. – Trenutno zauzima 28. mjesto na svjetskoj rejting-listi. Mislim da nikada ranije nismo vidjeli da se aktuelni svjetski šampion nalazi na tako niskoj poziciji.

U suštini, od svog trijumfalnog nastupa 2024. godine nije uspio da povrati nekadašnju formu. Zasad je teško povjerovati da je to njegov trajni nivo igre i da jednostavno nije toliko jak. Jer, prije toga je osvojio Turnir kandidata i dva puta dominirao na šahovskim olimpijadama.

Rijetko se dešava da šahista sa 18 godina ima rejting gotovo 2800, odnosno da bude u samom svjetskom vrhu, a da sa 20 godina padne na 2700. Između ta dva rejtinga postoji ogromna razlika u vrhunskom šahu.

Ne pada mi na pamet mnogo sličnih primjera iz prošlosti. Naravno, ima šahista koji su kasnije gubili formu. I, razumije se, i igrači iz samog svjetskog vrha prolaze kroz krize, čak i u mladim godinama. Razvoj nikada nije pravolinijski. Ali ovakav slučaj zaista je rijetkost – zaključio je njemački stručnjak.

*****



Sindarov: „Vidonyak ima nešto što drugi treneri nemaju“

Mnogo prije nego što je Sindarov sjeo za šahovsku tablu na Turniru kandidata, Žavohir je daleko od očiju javnosti izgradio iscrpljujući sistem priprema bez korišćenja šahovskih programa. Taj sistem pretvorio ga je u jednog od najbolje pripremljenih šahista današnjice i na kraju doveo do meča za titulu svjetskog šampiona protiv Dommarajua Gukesha.

Promjene su počele u januaru 2025. godine, kada je Sindarov zvanično počeo da sarađuje sa međunarodnim majstorom Romanom Vidonyakom, koji živi u Minhenu. Njihovo partnerstvo započelo je nešto ranije, krajem 2024. godine, kada je Vidonyak, poslije prvog razgovora sa Sindarovim, predložio nekoliko jednostavnih korekcija u njegovoj igri. Te male promjene odmah su dale rezultate na turniru u fristajl šahu u Vajsenhausu, gdje je Sindarov ubjedljivo nadigrao zvjezdanu konkurenciju.

„Pobijedio sam Magnusa, Hikaru, Aroniana, Abdusattorova – sve koji su učestvovali na tom turniru. Bio sam veoma blizu pobjede, ali sam na kraju izgubio od Fabija jednu ludu armagedon partiju. U svakom slučaju, veoma dobro sam odigrao na tom turniru i poslije njega stekao veliko samopouzdanje u svoju igru“, prisjetio se Sindarov u razgovoru za The Indian Express.

Sindarov smatra da upravo poseban osjećaj za šah izdvaja Vidonyaka od tradicionalnih trenera.

„Roman ima nešto što drugi treneri možda nemaju“, rekao je.

U eri u kojoj se pripreme šahovske elite zasnivaju na šahovskim programima i pamćenju dubokih kompjuterskih varijanti, njih dvojica su tokom narednih 16 mjeseci održali oko devet intenzivnih trening-kampova. Dugo su radili za običnom šahovskom tablom, bez korišćenja računara.

„Tokom posljednje godine radili smo više od 80 dana. Možda čak i više – oko 100, nisam brojao. Svaki put kada treniramo, trening traje najmanje sedam do osam sati, a ponekad i deset“, ispričao je Sindarov.

„Kada mnogo radite na šahu, poslije brojnih turnira počinjete da osjećate tu snagu. Na tako važnom takmičenju kao što je Svjetski kup, počeo sam da osjećam da praktično nemam slabih tačaka i da dobro igram u svim segmentima. Vjerovatno je to bio jedan od mojih najboljih turnira.“

Umjesto da Sindarova tjera da beskonačno proučava varijante otvaranja, Vidonyak je šah podijelio na 17 konkretnih vještina. Među njima su bili izdržljivost u odbrani, brzina računanja varijanti i „intuicija ruke“ – sposobnost da se za svega nekoliko sekundi pronađe pravi pozicioni potez. Za razvoj svake od tih vještina pripremio je hiljade zadataka koje je trebalo rješavati bez pomoći računara.

Da treninzi ne bi prerasli u monotonu rutinu, Vidonyak je od njih napravio svojevrsna takmičenja u rješavanju zadataka, u kojima su učestvovali i partneri za trening. Takav način rada pomogao je Sindarovu da se oslobodi ranije navike da pažnju odvlači na video-igre poput Counter-Strikea, a ogromno trenažno opterećenje počeo je da podnosi mnogo lakše.

„Obično radimo samo za tablom, bez šahovskog programa“, objasnio je Sindarov. „On nam jednostavno daje ogroman broj zadataka. Ima zadataka za sve: završnice, središnjice, razne zamke, pa čak imamo i posebne vježbe za upravljanje vremenom. Radimo na svim tim malim segmentima i smatram da nam upravo oni pomažu da postižemo uspjehe u velikim partijama.“

Posebna pažnja koja se tokom treninga posvećuje upravljanju vremenom jedan je od glavnih razloga zbog kojih se Sindarov rijetko nađe u cajtnotu. Vježbajući prepoznavanje tipičnih pozicija i učeći da razlikuje uobičajene poteze od zaista kritičnih trenutaka, izbjegava situacije u kojima bi na standardne odluke u središnjici trošio po 20 minuta. Zahvaljujući tome, čuva vrijeme za pozicije u kojima ishod partije zaista zavisi od konkretnog računanja varijanti.

Poznato je da Vidonyak od svojih učenika zahtijeva veoma mnogo, a prema njegovoj procjeni, Sindarov još ima prostora za napredak. On svaku šahovsku vještinu svojih učenika ocjenjuje na skali od C− do A+, prelazeći na druge oblasti tek kada učenik u dovoljnoj mjeri savlada prethodnu.