Rođendan don Manuela Alvaresa Eskudera, koji je napunio 105 godina, poseban je događaj. Svaki takav dan budi u nama nadu da vrijeme ipak nema svu moć nad nama.
Svake godine praznik
Već je postalo tradicija da se svake godine u njegovu čast organizuje poseban praznik – šahovski turnir koji nosi njegovo ime. To je izraz poštovanja prema čovjeku koji je čitav život posvetio šahu. Sjećanja s godinama blijede, skidaju maske i brišu lica, ali nas ovog dana ponovo okupljaju oko slavljenika, u krugu onih koji žele da s njim podijele ove posebne trenutke.
Vječno mlad
Mnoge inspiriše šahista kojem vrijeme kao da ne može ništa, koji je i dalje spreman da se bori i pobjeđuje za tablom. Manuel Alvarez Eskudero napunio je 105 godina 12. oktobra 2026. i još uvijek učestvuje na takmičenjima.
Najstariji aktivni šahista
Prema FIDE rejting-listi, Manuel je najstariji aktivni šahista na svijetu registrovan u ovoj organizaciji. Ovog ponedjeljka u madridskom naselju Moratalas održano je peto izdanje turnira njemu u čast, a Manuel je ponovo sjeo za šahovsku tablu. I ovoga puta uspio je da zabilježi nekoliko pobjeda.
Nije bilo mjesta za sve
Prijatelji ga zovu Manolo, Manolin ili don Manuel. U madridskoj šahovskoj zajednici ima čitavu vojsku poštovalaca. To je još jednom potvrđeno u ponedjeljak, kada se za turnir prijavilo 180 učesnika, dok su mnogi drugi ljubitelji šaha morali da budu odbijeni zbog nedostatka mjesta. Organizatori jednostavno nisu imali dovoljno šahovskih tabli i kompleta figura za sve zainteresovane.
Susret s prijateljima
U sportski centar Moratalas stigao je nasmijan, u pratnji kćerke Elene. Čim je prešao prag, počeo je uobičajeni ritual: zagrljaji, čestitke i fotografisanje sa šahistima svih generacija koji su željeli da sačuvaju uspomenu na čovjeka koji je istoriju svjetskog šaha posmatrao vlastitim očima.
Iako je fizički pomalo oslabio, Manuel se i dalje mnogo šali, srdačno razgovara sa svima i zadržava zavidnu bistrinu uma.
I dalje za šahovskom tablom
Turnir u njegovu čast igran je po švajcarskom sistemu, u sedam kola, uz ubrzani tempo igre. Svaka partija trajala je približno 10–15 minuta.
Manuel je ostvario dvije pobjede – protiv desetogodišnjeg dječaka i 61-godišnjeg muškarca. Remizirao je sa protivnikom starim 55 godina, a izgubio od četvorice šahista u dobi od 42, 49, 52 i 65 godina.
Kroz život s osmijehom
Rezultati su mu ipak ostavili osjećaj nezadovoljstva, jer je želio više. Svoj učinak prokomentarisao je, uz karakterističnu kombinaciju skromnosti i humora:
„Mislio sam da ću s godinama igrati sve bolje. Baš šteta!“
Okružen prijateljima i šahovskim kolegama, Manuel se šalio i na račun svojih godina:
„Nekada sam bio visok 175 centimetara, a sada imam 162. Smanjio sam se do smijeha!“
Na rastanku je izrazio želju da naredne godine svi, bez obzira na obaveze, ponovo dođu na ovaj događaj.
Bilježenje šahovske istorije
Tokom partija, jedan od ljubitelja šaha, Luis Rejes, zapisivao je svaki potez kako bi ga unio u svoju bazu podataka. Pripremio je elektronski dokument od 260 stranica, koji dijeli sa šahovskim entuzijastima. U njemu je ukratko predstavio Manuelov život i prikupio 60 njegovih najboljih partija.
Kako je sve počelo
Alvarez, rođen 1921. godine, inspiriše i starije i mlađe šahiste, dokazujući svojim igrama da još ima snage za borbu.
Prema riječima njegove unuke Lidije Martin, šahu ga je naučio stariji brat.
„Brat mu je pokazao kako se figure kreću. Već godinu dana kasnije moj djed je pobjeđivao brata. Pomislio je da je već naučio da igra, pa je otišao u klub Alfíl (Slon). Tamo je shvatio da zapravo ne zna ništa osim kako se figure kreću“, ispričala je Lidija.
U klubu je Alvarez naučio mnogo više o šahu i postepeno unapređivao svoju igru. Redovno je posjećivao i klub Didaktika, a i danas navraća u klub Moratalas, u svom madridskom naselju.
Turnire je počeo ozbiljnije da igra nešto kasnije, sa 25 godina, dok je studirao inženjerstvo na univerzitetu. Uspijevao je da uskladi profesiju i hobi, a ljubav prema šahovskoj tabli sačuvao je tokom cijelog života.
Najviši rejting u karijeri
Prema knjizi Luisa Rejesa, Manuel je na vrhuncu karijere dostigao Elo rejting od gotovo 2200 poena. To ga je svrstavalo među najjačih jedan do dva odsto šahista na svijetu. Među njegovim poraženim protivnicima bio je i kubanski šampion Hesus Nogueiras.
Gubici i pogled u budućnost
Manuel je nedavno ostao bez supruge Pilar, koja je preminula u 95. godini. Ima troje djece, dvoje unučadi i dvoje praunučadi.
Član još jednog posebnog kluba
Sa 105 godina Manuel je postao član još jednog veoma malobrojnog kluba. U Španiji ima svega 810 ljudi koji su doživjeli 105 godina ili više.
Tajna dugovječnosti
Njegova kćerka Elena smatra da se tajna dugovječnosti krije u genetici. Nekoliko članova Manuelove brojne porodice, koja je imala osmoro djece, doživjelo je gotovo sto godina.
U jednom intervjuu Manuel je naveo još jedan mogući razlog svoje dugovječnosti – nikada nije pio alkohol niti pušio.
Njegovi šahovski prijatelji ističu nešto drugo: njegovu druželjubivost i nepresušni smisao za humor.
Nezaboravni trenuci
Tokom duge šahovske karijere Alvarez je doživio mnoge nezaboravne trenutke. Jedan od njih posebno pamti:
„Najjači turnir u mojoj karijeri organizovao je Univerzitet u Ovijedu. Učestvovali su brojni veliki šahisti, među njima i Boris Spaski.“
Njegova unuka Lidija dodaje:
„Voli da se prisjeća turnira u Gvadalahari, na kojem je učestvovalo pet članova olimpijske reprezentacije Kube, a on je zauzeo šesto mjesto.“
Tada je uspio da pobijedi velemajstora Hesusa Nogueirasa Santjaga, učesnika Turnira kandidata u Monpeljeu 1985. godine.
Tajne pripreme
Njegova unuka objašnjava da se Manuel gotovo uopšte ne priprema za partije.
„Smatra da je tokom života odigrao toliko partija da mu u ovim godinama ništa ne može zamijeniti iskustvo.“
Nagrade i pokloni
„Veoma je ležeran kada su u pitanju pokloni i nagrade. Kada osvoji knjigu kao nagradu, odmah je pokloni nekome drugom. Smatra da će tako knjiga biti korisnija“, kaže njegova unuka.
O značaju šaha
„Šah mi je pomogao da razvijem logiku, strpljenje i ljubav prema matematici“, kaže Manolo.
Šah spaja ljude
Za ovog dugovječnog šahistu najvažniji nije bio takmičarski rezultat, već druženje i ljudska povezanost.
„Uvijek mi je prije svega bilo važno da se zabavim i steknem nove prijatelje. Zahvaljujući šahu, uspio sam u tome. Ta prijateljstva traju decenijama i to je najdragocjenije što imam“, rekao je don Manuel.
Čovjek velikog srca
„Uvijek je dolazio prvi i pomagao nam da postavimo šahovske table, čak i kada je imao sto godina. Svojom dobrotom i ljubavlju prema životu inspiriše sve oko sebe“, izjavio je predsjednik kluba.
Najvažnija životna lekcija
Don Manuel se smije i kaže da bi život bez šaha bio „veoma dosadan“. Ipak, smatra da ga je ova igra naučila nečemu još važnijem – životnom pravilu koje vrijedi i izvan šahovske table.
„Čovjek mora da nauči da gubi. Upravo kroz poraze najviše napredujemo“, zaključio je ovaj dugovječni šahista.
Od Aljehina do 21. vijeka
Životni put Manuela Alvaresa predstavlja gotovo čitavu istoriju šaha 20. vijeka u jednoj osobi. Četrdesetih godina prošlog vijeka susreo se sa Aleksandrom Aljehinom, četvrtim svjetskim prvakom. Manuel je tada bio mlad, ali je već razumio da šah nije samo igra, već i disciplina, način razmišljanja i sposobnost da se sagleda ono što dolazi.
Simbol poštovanja
Tokom osamdesetih i devedesetih godina pobjeđivao je poznate velemajstore Valerija Salova i Hesusa Nogueirasa. Danas, gotovo čitav vijek nakon svojih prvih partija, i dalje nastupa na godišnjem otvorenom turniru u Madridu. Poštovanje ne uživa samo zbog svoje šahovske snage već i zbog ljubavi prema životu.
Šah kao umjetnost dugovječnosti
Često se ističe da redovno bavljenje šahom može pomoći u očuvanju misaonih sposobnosti, pamćenja i koncentracije. Korist nije samo u vježbanju uma – šah stvara i smirujuću rutinu, nalik jutarnjoj šetnji ili čitanju knjige. Zahtijeva mir, pažnju prema detaljima i strpljenje, osobine koje često nedostaju u savremenom svijetu.
Alvarez je postao živi primjer aktivnog života u dubokoj starosti. Svaka njegova partija nije samo borba za rezultat već i susret sa samim sobom, u kojem se spajaju strategija, karakter i unutrašnja ravnoteža.
Šah je život
„Godine, naravno, čine svoje“, kaže maestralni šahista. „Ali šah mi pomaže da ostanem aktivan i upoznajem nove prijatelje.“
Više od sporta
Svake subote Manuel i dalje odlazi u klub među ljude koji dijele njegovu ljubav prema šahu. Ovaj 105-godišnji stanovnik Madrida vjeruje da mu je upravo šah pomogao da proživi dug i srećan život.
Počeo je da igra još 1937. godine, u vrijeme kada je trajalo razaranje Gernike. Njegovu priču objavio je list The Guardian.
Šah povezuje generacije i kulture. Za istom tablom mogu se naći profesor i učenik, preduzetnik i umjetnik, djed i unuk. U tome leži posebna snaga ove igre: ona ljude stavlja u ravnopravan položaj i vraća ih svijetu promišljanja, u kojem se ne cijeni brzina, već dubina.
Srećan 105. rođendan, Manuel Alvarez Eskudero!