David I. Bronštajn, G. L. Smoljan
PREDIVAN I ŽESTOK SVIJET
(Subjektivne bilješke o savremenom šahu)
Izdavačka kuća „Znanje“
Moskva, 1978.
************************
Postoje dva načina da se ne voli umjetnost.
Jedan je da je jednostavno ne volite.
Drugi je da je volite racionalno.
— Oscar Wilde
Čitaocu
Sadržaj ove knjige nemoguće je obuhvatiti kratkim naslovom. Ipak, nekoliko riječi dovoljno je da izrazi stav autora ili barem njenu osnovnu ideju.
U ovoj knjizi govorimo o jedinstvenom fenomenu duhovnog života – savremenom šahu. Koristimo različite pristupe kako bismo otkrili pojedine dimenzije tog prelijepog i žestokog svijeta. Bilo da se služimo pričama iz istorije šaha, sociološkim osvrtima, rezultatima psiholoških istraživanja ili matematičkog modelovanja, razmišljanjima publiciste ili maštom književnika, nastojali smo da prikažemo veliki društveni, moralni i estetski značaj šaha.
Kao i milioni ljudi širom svijeta, volimo šah zbog njegove jedinstvene sposobnosti da pruži radost intelektualnog druženja i snažnog stvaralačkog doživljaja.
Upravo sa tog stanovišta razmatramo različite aspekte šahovskog života i nastojimo da o njima govorimo otvoreno, ne zaobilazeći ni složena ni osjetljiva pitanja.
Šta je zapravo šah?
Svijet vještačkih tvorevina, svijet osmišljene složenosti, ali ispunjen najsnažnijim ljudskim osjećanjima, brigama i nadama? Čudesan spoj sporta i umjetnosti, takmičenja i stvaralaštva, volje i misli – spoj u kojem sportska pobjeda predstavlja veliku životnu vrijednost, a bezvremena umjetnost uzdiže se iznad same sportske stvarnosti?
Da li je šah razonoda za penzionere koji mirno sjede na klupi u parku ili lekcija samospoznaje za najmlađe? Da li je to igra miliona ljudi, način provođenja slobodnog vremena, zabava i amaterska aktivnost, ili profesionalni sport sa svojim organizacijama, medijima, naukom, pravilima i navijačima?
Sve je to šah.
Filmovi, pozorišne predstave i baleti o šahu. Doktorske disertacije i akademska zvanja. Počasne titule, kvalifikacioni razredi, medalje i diplome svih vrsta, nagrade, pehari, žetoni, značke i poštanske marke.
Svjetska prvenstva, kontinentalna prvenstva, pojedinačna i ekipna takmičenja, dopisni šah, muška, ženska, studentska, omladinska i dječja prvenstva. Prvenstva država, gradova, mjesta, ministarstava, univerziteta, fabrika, škola, brodova, pa čak i polarnih istraživača na ledenim santama.
Porodične večeri uz šahovsku tablu. Šahovske škole, televizijski kursevi, gostovanja slavnih šampiona, simultanke, egzibicione partije, „živi šah“ i beskrajna karavana kvalifikacionih takmičenja na svim nivoima igračke snage.
Šahovske rubrike u novinama i časopisima, konkursi za rješavanje zadataka i studija. I knjige, knjige, knjige o šahu, šahistima, turnirima i mečevima…
Da, sve je to šah – igra o kojoj se, čini se, svi osjećaju pozvanim da govore, a koju, u isto vrijeme, gotovo niko ne poznaje do kraja.
Autori svakodnevno svjedoče stalnom i brzom rastu interesovanja javnosti za šah. Istovremeno, svjesni su i toga koliko se ubrzano uvećava šahovska literatura.
To nas izuzetno raduje – iz mnogo razloga, makar i zato što je jedan od autora čitav svoj život posvetio šahu.
Ali nas to istovremeno i zabrinjava. U toj bujici knjiga i članaka preovladavaju stručna šahovska izdanja ili tekstovi napisani u tradicionalnom stilu sportskog novinarstva. Nasuprot tome, veoma je malo radova koji šah proučavaju kao kulturni fenomen.
Upravo je to jedan od razloga koji nas je podstakao da napišemo ovu knjigu. Drugi, možda i najvažniji, jeste želja da čitaocima prenesemo osjećaj zabrinutosti zbog sve snažnijeg prodora pragmatizma, racionalizma i zanatskog pristupa u šah. Taj duh nastaje u atmosferi surove sportske borbe vrhunskog šaha, ali je možda i odraz dubljih procesa savremenog kulturnog razvoja.
Smatramo da takva tendencija predstavlja ozbiljnu prijetnju šahovskoj umjetnosti, kao i visokom moralnom i stvaralačkom sadržaju naše omiljene igre.
Naravno, sukob između racionalističkog i stvaralačkog, umjetničkog pristupa šahu nije počeo danas. Mnoge stranice šahovske istorije svjedoče o tome. Ne treba poricati da šahovska umjetnost izrasta iz masovne prakse i da bez racionalnih, „suvih“, običnih i zanatskih partija ne bismo mogli da prepoznamo i izdvojimo najveća stvaralačka dostignuća.
Ipak, čini nam se da je posljednjih godina pogled na šah kao na vrhunsku umjetnost počeo da ustupa mjesto drugačijem shvatanju. Danas se mnogo više ponosimo sportskim rezultatima, a sve manje vodimo računa o njihovoj stvaralačkoj vrijednosti. O šahu se sve češće govori prije svega kao o grani vrhunskog sporta koja snažno utiče na kulturno provođenje slobodnog vremena miliona ljudi. To, međutim, otvara brojna pitanja, prije svega o tumačenju duhovnih vrijednosti našeg vremena i o moralnom vaspitanju mladih.
Autori žele da iznad svakodnevice uzdignu i tešku profesiju šahiste – šampiona pobjednika i šampiona poraženih, junaka sportskih stranica, velemajstora i majstora koji su za ispitivanje svog talenta izabrali tablu sa 64 polja. To su ljudi koji žive u svijetu vrhunskog sporta, svijetu krajnjih napora i najvećeg duhovnog i fizičkog angažmana.
Ako čitalac u ovim skromnim zapisima osjeti kako se u životima tih ljudi, poput odsjaja u krhotinama ogromnog ogledala, ogleda prelijepi i surovi svijet vrhunskog šaha, smatraćemo da smo ostvarili svoj cilj.
Šah je jedinstven, ali i mnogolik. U hiljadama istina i hiljadama neobičnosti nastaje taj poseban svijet ljudske djelatnosti. Analizirati pojave tog svijeta izuzetno je teško, ali i neodoljivo privlačno. Lako je napustiti čvrsto tlo činjenica i otisnuti se u vazdušne dvorce pretpostavki. Upravo zato u našim zapažanjima ima toliko subjektivnog i polemičkog.
I to je dobro. Jer, kako je rekao Ambrose Bierce, rasprava je često samo način da učvrstite svog sagovornika u njegovoj zabludi.
Maj 1975. godine, Moskva
David Bronštajn
G. Smoljan
(Nastaviće se)