Conrad Schormann
6. oktobar 2026.
Paul Meyer-Dunker kaže da je „u životu rijetko kada tako malo spavao“, ali da je upravo to ono što je želio. Predsjednik Njemačke šahovske federacije izabran je sredinom maja tijesnom većinom i sada je gotovo pet mjeseci na funkciji. Vrijeme je da pitamo kako je njemu i njegovom predsjedništvu, šta je trenutno i srednjoročno na dnevnom redu.
Materijala za pitanja ne nedostaje. Naravno, razgovaramo o bronzi na Šahovskoj olimpijadi u Samarkandu, ali i o 29. mjestu žena i tome kako ga treba ocijeniti. Meyer-Dunker u razgovoru za Perlen potvrđuje da će se Njemačko prvenstvo za žene ubuduće nagrađivati isto kao otvoreni turnir i objašnjava zašto smatra da je to ispravno. Govori o marketingu, koji je njegovo predsjedništvo sada postavilo kao hitan prioritet, nakon što je 24 godine stajao nezapažen u strateškim smjernicama Saveza. A šta zapravo radi opozicija? Neko ko je izabran sa 116:114 glasova trebalo bi da osjeća skepsu, možda i otpor.
Zbog dužine i raznovrsnosti tema, razgovor objavljujemo u dva dijela. Prvi dio:
Paul, bronza na Šahovskoj olimpijadi!
Paul Meyer-Dunker –Sjajan turnir, ogromna radost za sve koji su ga pratili. Za mene je bilo posebno iskustvo da u svojoj novoj ulozi iz neposredne blizine pratim takmičenja. A onda su naši igrači na kraju krunisali svoj nastup medaljom! Sjajno, šta bismo više mogli poželjeti?
Njemačka reprezentacija na podijumu na kraju Šahovske olimpijade: to se nije dogodilo 26 godina.
Paul Meyer-Dunker –Da, naravno, u principu se vrhunski sport bavi pobjedom. Ali to je teško planirati. I ova bronzana medalja je za nas veliki uspjeh. Ekipa je postigla nešto ogromno.
I izazvala značajan medijski odjek.
Paul Meyer-Dunker –Bild je na kraju izvještavao gotovo svakodnevno, kao i mnogi drugi. Na kraju krajeva, i naše praćenje na društvenim mrežama naišlo je na veliki odziv. Učinili smo sve da uspjeh naših igrača pretvorimo u uspjeh za sport. To što smo otišli sa dvoje ljudi iz službe za odnose s javnošću bilo je dobro i ispravno. U Čenaju 2022. godine, kao jedini čovjek zadužen za odnose s javnošću, stekao sam utisak koliko posla ima kada želite da sve uradite kako treba: priče za društvene mreže, intervjui, snimci, fotografije. Jednostavno, ima nevjerovatno mnogo posla. Zato moram posebno istaći Jonasa Jansena i Finna Engessera. Njih dvojica su odradili sjajan posao.
Laptop još ispred njega, ali kada je riječ o čovjeku, baterija je bila prazna: DSB-ov saradnik za društvene mreže Paul Meyer-Dunker na kraju jednog od mnogih dugih radnih dana na Šahovskoj olimpijadi u Čenaju 2022. | Foto: Kevin Högy
U Bildu su se još prije Olimpijade isticali tekstovi o Keymeru.
Paul Meyer-Dunker – To što je Bild prije Olimpijade objavio dvostrani prilog o Vincentu ima veze i sa našom inicijativom i dobrom komunikacijom. Tu je i Vincentova spremnost da učestvuje. Sportski uspjeh nam je sada pružio priliku da se nadovežemo na mnogo toga što je prethodno urađeno kroz pripremni rad. Na kraju osjećamo da često pominjani šahovski bum ne jenjava, već se pojačava. Nešto od toga moglo se vidjeti već tokom Šahovskog samita. I tada me je pregled medija obradovao: sada se to još jednom značajno pojačalo. Kao Savez želimo da nastavimo da jašemo na tom talasu.
Kako vidiš 29. mjesto naših žena?
Paul Meyer-Dunker – Vidim snažnu prvu polovinu. Pred kraj je, nažalost, ponestalo snage. Kao pozitivno saznanje izdvajam da je Elisabeth Pähtz odigrala dobar turnir. Ona se vratila, a to nije nevažno ni kada je riječ o narednim godinama. Pogledaj samo meč protiv Indije, koji je u jednom trenutku krenuo nizbrdo i koji je po rezultatu izgledao mnogo gore nego što je trebalo da izgleda. Nekoliko drugih mečeva, u kojima smo bili favoriti, nesrećno se završilo. U konačnom rezultatu naše žene izgledaju lošije nego što su zapravo igrale.
Da li je ženama potreban rez? Promjena generacije?
Paul Meyer-Dunker –Ono što nam svakako nije potrebno jeste otpisivanje naših igračica. Prije samo godinu dana naše žene osvojile su istorijsku medalju na Evropskom prvenstvu, i to bez Elisabeth, koja ekipu čini još jačom. Naravno, moramo se baviti pitanjem kako izgleda naredna generacija, a naše sportsko rukovodstvo to intenzivno radi. Ali neposredni izazov, po mom mišljenju, jeste da naše sadašnje reprezentativke učinimo još boljima.
Želiš da ispuniš dugogodišnji zahtjev Elisabeth: jednaku nagradnu fondaciju na Njemačkom prvenstvu za žene i u otvorenom turniru. Da li je to već odlučeno?
Paul Meyer-Dunker –U predsjedništvu smo po tom pitanju saglasni, tako da pretpostavljam da će tako i biti. Iz jednostavnog razloga: najbolje moguće uslove za naše sportistkinje i sportiste, atraktivna takmičenja. Upravo kod naših žena ne treba potcijeniti činjenicu da su sve one još veoma daleko od toga da budu profesionalke, da nijedna nema stalnog trenera. To ima veze sa stvarnim ekonomskim uslovima u šahovskom sportu. U tom kontekstu, sve što pomaže da se od šaha može živjeti predstavlja dobar korak. Naše najbolje igračice treba da budu u mogućnosti da se što bolje koncentrišu na sport.
Elisabeth Pähtz i Paul Meyer-Dunker na marginama WR Chess Tour događaja u Sen Tropeu u avgustu. | Foto: Maria Emelianova/WR Chess
Šta kažeš onima koji pitaju: Zašto bi turnir koji je 300 ili 400 Elo bodova slabiji trebalo da bude isto plaćen? Zašto bi ljudi koji nisu profesionalci trebalo da budu plaćeni isto kao profesionalci? I šta sprečava neku ženu da igra na otvorenom Njemačkom prvenstvu?
Paul Meyer-Dunker – Imamo dva Njemačka prvenstva. U oba se žestoko bori za titulu i u oba treba izboriti se protiv najboljih. I ovdje i tamo. Naravno, ženski turnir je prema Elo rejtingu na drugom nivou. Ali zato drugačije plaćati? Može i tako, ali onda ne treba da se čudimo ako ne ide naprijed. Želim da radim sa podsticajima i da stvorim sistem koji će našim najboljim igračicama pomoći da mogu da žive od sporta. I, da, želim da jednog dana najjače žene igraju na otvorenom turniru, ali moram da se nosim sa situacijom kakva jeste, a ne sa svijetom kakav bismo željeli da bude.
Na funkciji si oko pet mjeseci. Predsjedniče DSB-a, da li ti to još djeluje nestvarno?
Paul Meyer-Dunker – Drago mi je što sada konkretno mogu da sprovedem stvari za koje godinama govorim da ih treba pokrenuti. Njemački šahovski savez je prilično veliki brod sa mnogo poluga kojima se može upravljati. Postoji toliko projekata, toliko područja na kojima možemo biti bolji, toliko ljudi koji rade zaista sjajan posao. Za sada mi zajednički rad na šahu pričinjava ogromno zadovoljstvo. Mislim da u životu rijetko kada sam tako malo spavao, ali to je upravo ono što smo željeli. Nestvarno mi djeluje samo to što je prošlo tek pet mjeseci. Toliko toga se već dogodilo.
Šta?
Paul Meyer-Dunker –Na veoma mnogo nivoa za kratko vrijeme nastala je dinamika. Zaista se osjeća veliki zamah. Imamo ekipu koja oduševljava, mnogo angažovanih volontera, nove ljude u kancelariji Saveza, čijim sam radom do sada zadovoljan. Imamo novog rukovodioca finansija, novog rukovodioca odnosa s javnošću i sa Sandrom Schmidt novu menadžerku za događaje i manifestacije. Pronalazimo partnere, radimo na kampanji povodom jubileja, u sportskom smislu imamo mnogo pozitivnih stvari, a sada pokušavamo da i Savez prati taj razvoj.
To mu je potrebno.
Paul Meyer-Dunker -Šahovski savez je izgubio mnogo povjerenja i mislim da u bližoj prošlosti nije uvijek ostavljao najbolji utisak. Ni sebe tu ne izuzimam. Utoliko mi je draže što je toliko ljudi toliko angažovano i što se toliko toga pokreće. Mislim da na sve ovo jednostavno treba gledati optimistično i sa malo radoznalosti i dati nam priliku. To želim da zagovaram.
Vaše predsjedništvo nije odraslo kao tim. Jeste li pronašli zajednički jezik?
Paul Meyer-Dunker –Rad funkcioniše uz povjerenje, što poslije svega što se dogodilo nije nešto što se podrazumijeva: konstruktivno, usmjereno ka cilju, a dobijam i mnogo vrijednih savjeta. Na tome sam veoma zahvalan Jürgenu Klünersu i Janniku Kieselu. Da će dobro funkcionisati između Jürgena Gersinske i mene, u to sam ionako bio siguran, a sada to važi za sve. Prilično brzo smo uspostavili promjenu u načinu rada koja mi je veoma važna: sve važne odluke donose se jednoglasno. Prvo svi moraju biti uključeni, a onda odlučujemo i djelujemo.
„Konstruktivno i usmjereno ka cilju“: novo predsjedništvo DSB-a, izabrano sredinom maja.
Kako usklađuješ volonterski angažman i posao?
Paul Meyer-Dunker –Predsjednik DSB-a je dio tima koji čini mnogo ljudi koji zajedno rade na istoj stvari, tako da to odgovara. Moja samostalna djelatnost u e-sportu pruža mi fleksibilnost. A na svom redovnom poslu u Bundestagu stekao sam mnogo povjerenja, tako da ljudi znaju da uvijek obavim svoj dio posla, pa i to, kada je potrebno, mogu organizovati prostorno i vremenski fleksibilno. Na tome sam zahvalan.
Da li nam je potreban profesionalni kadar u predsjedništvu DSB-a?
Paul Meyer-Dunker –To za nas nije tema i nije nešto na čemu radimo. Mislim da se tokom mog mandata to neće dogoditi.
Sada možeš da sprovodiš svoje ideje, ali se tvoje ideje u mnogo čemu sukobljavaju sa stavovima onih koji žele da očuvaju postojeće stanje i tradicionalista. A izabran si sa 51 odsto glasova. Osjećaš li opoziciju?
Paul Meyer-Dunker – Mnogo razgovaramo, u kontaktu sam s ljudima i dostupan sam i pristupačan. Trudim se da unutrašnji otpor i fundamentalne razlike uopšte ne nastanu tako što prilazim ljudima, tražim savjet, odgovaram na pitanja ili objašnjavam stvari. Možda zato ne primjećujem veliku opoziciju, već prije svega radoznalost i podršku. Naravno, postoji nekoliko ljudi koji su nezadovoljni načinom na koji se sve odvijalo sa prethodnim predsjedništvom i prethodnom predsjednicom. Ali usprkos tome, za sada možemo da se usredsredimo na svoj rad. Na glavnom odboru u novembru i na Kongresu u maju vidjeće se raspoloženje. Ako ljudi tada žele drugačiji kurs, to je njihovo puno pravo.
Krenuo si skromno i naglašavao da si dostupan i da prije odluka tražiš mišljenje drugih. Da li to treba da postane osnovni princip tvog načina vođenja? Ili si prvo želio da smiriš podijeljenu organizaciju?
Paul Meyer-Dunker –Time sam se osvrnuo na nešto što sam doživljavao kao ključni problem prethodnih predsjedništava: razmjenu mišljenja sa članovima i pokrajinskim savezima doživljavali su kao previše napornu, a djelimično i kao dosadnu. Tome se pridruživalo razmišljanje u kategorijama prijatelj–neprijatelj. To želim da prevaziđem i da pronađem dobar nivo saradnje sa ljudima koji predstavljaju naše demokratske suverene. Ako ne želim da mi se teme obijaju o glavu, moram da priđem ljudima i pitam: Da li ćete ići ovim putem sa nama? Da li smatrate da je ovo u redu?
Primjeri?
Paul Meyer-Dunker – Kada smo Wadima Rosensteina postavili za delegata pri FIDE. Naravno, prethodno sam razgovarao sa ljudima u pokrajinskim savezima. Uvijek se mnogo kritikuju pokrajinski savezi, govori se da je DSB nemoguće voditi, o „pokrajinskim kneževima“ i tako dalje. Mislim da je to besmislica. Ako ljudima priđete na razuman način, i oni će prema vama postupiti razumno.
Onaj kome je šahovski sport pri srcu posljednjih godina često je dobro postupao ako nije pratio gorku farsu zvanu Kongres DSB-a.
Bilo bi dobro kada bi se ti ljudi interesovali za vrhunski sport, društveni i politički razvoj umjesto za pitanja statuta i pravilnika. Bilo bi dobro kada ne bi obezvređivali Njemačko prvenstvo ili sabotirali Vincentovu kandidaturu. Da li i tim ljudima prilaziš sa temama u kojima godinama pokazuju ravnodušnost ili neznanje?
Paul Meyer-Dunker –Zla pretpostavka! Ne postaje se predsjednikom pokrajinskog saveza ako čovjeka ne zanima sama stvar. Primijetio sam da se mnogo ljudi u savezima veoma radovalo uspjehu naše reprezentacije. Daniel Meitzner je čak došao na pripreme u Bad Blankenburg prije Olimpijade da poželi uspjeh. Donio je čak i male poklone. Dakle, jedan predsjednik je bio veoma zainteresovan za reprezentacije. Takođe primjećujem da su mnogi veoma otvoreni kada im se priđe sa idejama i sugestijama. A primjer sa Njemačkim prvenstvom zapravo je primjer da ipak idemo naprijed. Na kraju se pronašla većina koja podržava promjenu Njemačkog prvenstva.
Poslije toliko godina! A tome treba dodati i godine tokom kojih tema nije dolazila na dnevni red jer niko nije primijetio da nešto nije u redu.
Paul Meyer-Dunker – Neke stvari jednostavno zahtijevaju vrijeme. Takođe treba vidjeti da pokrajine u mnogim slučajevima imaju druge brige. Bore se da privuku podmladak, da održe rad, da reformišu svoj savez. Mogu da razumijem da onda ne mogu uvijek da usmjere pažnju na neko društveno pitanje u krovnom savezu. Utoliko je važnije da mi kao predsjedništvo idemo naprijed, ali i da stvari objašnjavamo i uključimo ljude u proces.
Više od 20 godina marketing stoji u strateškim smjernicama DSB-a. Izgleda da ga je tvoje predsjedništvo sada otkrilo.
Paul Meyer-Dunker –Da bismo mogli da pokrećemo stvari, potrebni su nam novac i partneri. Bilo da je riječ o tome da igračicama i igračima obezbijedimo najbolje moguće uslove ili da angažujemo nekoga za organizaciju događaja i manifestacija, kao što smo sada uradili sa Sandrom. I tako dalje. Po mom mišljenju, marketing je jedno od ključnih područja na kojima treba raditi. Zato smo brzo prionuli na posao.
Da li su sada objavljena partnerstva već plod saradnje sa Tobiasom Eismannom i njegovom Chess Media Group?
Paul Meyer-Dunker –Apsolutno. Zajedno sa CMG-om smo ih osmislili, zajedno sa CMG-om pregovarali.
A sada DSB rizikuje da zbog silnog marketinga izgubi kredibilitet. To što u javnosti iznosite brojku od „100.000“, iako smo zapravo bliži 90.000, još mogu da razumijem…
Paul Meyer-Dunker –…moj zadatak nije da umanjujem naše brojke, ali slobodno se požali DOSB-u zbog toga što su pravila za brojanje članova takva kakva jesu. U našem sistemu brojimo 100.000 članova. Time ne gubimo kredibilitet.
Ne vjerujem ni u 500.000 mjesečnih posjetilaca koje navodite za internet stranicu DSB-a. Možda ih povremeno ima toliko u vrhuncu. A na ChessBase India govoriš o 3,5 miliona Nijemaca koji navodno svake sedmice igraju šah na internetu, što je brojka koja se nalazi na samoj gornjoj granici onoga što je još moguće smatrati vjerodostojnim.
Paul Meyer-Dunker –Razgovaramo sa ljudima iz privrede koji do sada nisu imali dodirnu tačku sa šahom. Oni moraju da shvate koliki je naš sport zapravo i koliko ljudi se njime zaista bavi. A ako imamo brojku koju, kao što i sam kažeš, možemo opravdati – zašto je ne bismo iznijeli u javnost i ljudima objasnili zašto je sport toliko velik? Naravno, mi smo donekle i prodavci, jasno. Ali zastupamo dobar i legitiman interes za smislenu stvar i ne obmanjujemo ljude. Pokušavamo da objasnimo razmjere u kojima djelujemo. U razgovorima sa potencijalnim partnerima onda sve postaje mnogo konkretnije i individualnije: Šta nam je potrebno? Šta vi želite? Šta možemo realno da ponudimo?
Izbori za predsjednika FIDE, propuštena prilika?…
(Nastavak slijedi. U drugom dijelu govorićemo o izborima za predsjednika FIDE u Samarkandu i njihovim posljedicama, o 150-godišnjici DSB-a koja se obilježava naredne godine, kao i o pitanju da li nam je potrebno 20 pravilnika da bismo igrali šah.)