„Knez Miškin šahovskog carstva“
O životu i stvaralaštvu majstora Seleznjeva
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
Druga glava
Turnir bez završnice
Pod sumnjom za špijunažu
Godine 1914. tradicionalni, devetnaesti po redu kongres Njemačkog šahovskog saveza održan je u gradu Manhajmu. Bio je posvećen tridesetogodišnjici saveza i pedesetogodišnjici tamošnjeg šahovskog kluba.
Nijemci su odlučili da ove datume obilježe svečano i raskošno, pa su u okviru kongresa organizovali čak četiri turnira, na koja su pozvali oko stotinu najjačih šahista iz različitih zemalja.
Ovako su u to vrijeme opisivali ovaj njemački grad:
„Manhajm je nov grad, bučan i trgovački. Po jednoličnoj pravilnosti svojih ulica Manhajm se može uporediti sa američkim gradovima. Podijeljen na pravilne kvadrate, grad je okružen pojasom bulevara, koji je, opet, obuhvaćen kružnom željezničkom prugom.“
Lokalni list „Mannheimer General-Anzeiger“ pisao je 20. jula 1914. godine:
„Slobodan od vreve i užurbanosti velikog grada, sinoć se ‘Ballhaus’, skriven u dubini dvorskog vrta, pokazao u punom sjaju. U srdačnoj i svečanoj atmosferi predstavnici lokalnog društva pozdravljali su svoje goste. Ovdje se okupio sav cvijet šaha!“
Na svečanom otvaranju turnira gradonačelnik Manhajma, gospodin Riter, nazvao je strane majstore „vjesnicima mira“ i izjavio:
„U naše vrijeme, kada se napetost i popuštanje u međunarodnim odnosima brzo smjenjuju, može se samo pozdraviti to što se zahvaljujući čestim međunarodnim kontaktima u različitim oblastima umjetnosti, nauke i sporta sve više širi mišljenje da narodi mnogo više teže miru nego što se to čini.“
Predsjednik Njemačkog šahovskog saveza, doktor Gebhardt, u svom govoru takođe je govorio o miru:
„Šah je duhovna borba koja podrazumijeva bezuslovni mir.“
Na kraju banketa doktor Taraš nazdravio je „svjetskom bratstvu šaha“. Među počasnim gostima bio je i svjetski prvak Emanuel Lasker.
A u vazduhu je već lebdio duh budućeg svjetskog rata…
Od velemajstora na glavnom turniru nisu igrali samo Lasker, Kapablanka i Rubinštajn. Kubanac, čija je konzularna služba u Peterburgu završena po okončanju tamošnjeg međunarodnog šahovskog turnira, u julu 1914. godine isplovio je iz francuske luke Šerbur za Južnu Ameriku i ostao zaglavljen u Argentini zbog izbijanja Prvog svjetskog rata. A Lasker i Rubinštajn pripremali su se za meč za svjetsko prvenstvo, koji je bio planiran za jesen.
Zato su u Manhajm stigle sve ostale zvijezde šahovskog svijeta — Zigbert Taraš, Frenk Maršal, Rudolf Špilman, Oldržih Duras, Milan Vidmar, Rihard Reti, Jakov Mizes, Đula Brejer…
Među učesnicima bilo je petnaest šahista iz Rusije (prisustvovao je i veliki broj gledalaca iz redova ruskih državljana).
Petorica od njih nastupila su u glavnom turniru — Aleksandar Aljehin, David Janovski, Jefim Bogoljubov, Aleksandar Fljamberg i Savijeli Tartakover.
U turniru „A“ igrali su Ilja Rabinovič, Fjodor Bogatirčuk i Aleksej Seleznjev, dok su u dva turnira „B“ nastupili Nikolaj Rudnjev, Petar Romanovski, Samuil Vajnštajn, Boris Maljutin i drugi šahisti iz Rusije.
Aljehin dugo nije potvrđivao svoje učešće na turniru u Manhajmu, iako je poziv dobio mnogo ranije. Stigao je tek 20. jula, doslovno dva sata prije početka takmičenja. Kada ga je Petar Romanovski upitao zašto je tako dugo držao turnirski komitet u neizvjesnosti, Aljehin je rekao da mu je bilo potrebno da utvrdi da li će na turniru učestvovati Kapablanka.
„Stvar je u tome“, objasnio je Aljehin, „da sam bio spreman da igram samo u slučaju Kapablankinog neigranja. Za nekoliko godina namjeravam da igram meč s njim za titulu svjetskog prvaka i zato je veoma važno stvoriti određeno javno mnjenje oko tog pitanja. Danas igram slabije od Kapablanke, i uz njegovo učešće on bi osvojio prvu nagradu, a da sada budem iza Kapablanke nikako nije u mom interesu.“
„Ali svjetski prvak je ipak Lasker, a ne Kapablanka“, prigovorio je Romanovski.
„Ali uskoro će to biti Kapablanka“, samouvjereno je odgovorio Aljehin.
Ponesen nedavnim uspjesima na međunarodnom turniru u Sankt Peterburgu, Aleksandar Aljehin igrao je sigurno i stalno se nalazio u grupi vodećih, iako je dva puta posrnuo — remi u drugom kolu sa Klugerom i poraz u šestom kolu od Janovskog.
Časopis „Deutsche Schachblätter“ pisao je o partiji Janovski–Aljehin:
„Dva ruska lava — stari i mladi — srela su se u Manhajmu po treći put. U Sheveningenu je mladalački polet morao da ustupi mjesto iskustvu. U Peterburgu je postojala samo prividna borba — razmjene i brz remi. U Manhajmu je bilo drugačije. Već prvi Aljehinov potez, kojim je izbjegao teorijske varijante, pokazao je da je mladi lav riješen da se revanšira za Sheveningen…“
Međutim, do revanša nije došlo: Janovski je ponovo pobijedio.
Ali već u devetom kolu Aljehin je izbio na čelo tabele. Poslije jedanaestog kola imao je 9,5 poena iz jedanaest partija. Njegovi pratioci, Vidmar i Špilman, imali su 8,5 odnosno 8 poena.
Dalje su slijedili, na četvrtom do šestog mjesta, Brejer, Maršal i Reti, na sedmom Janovski, a na osmom i devetom mjestu Bogoljubov i Taraš.
A 1. avgusta 1914. godine Njemačka je objavila rat Rusiji. Svi turniri u Manhajmu bili su prekinuti. Do kraja takmičenja u glavnom turniru ostalo je još šest kola.
Turnirski komitet kongresa u Manhajmu našao se u nedoumici — koga proglasiti pobjednikom? Taraš je predložio da se završetak turnira odloži za godinu dana(!). Na kraju je odlučeno da se nagrade raspodijele prema tadašnjem stanju na tabeli.
Prva nagrada u glavnom turniru majstora, u iznosu od 1100 njemačkih maraka, pripala je Aleksandru Aljehinu. Druga nagrada uručena je Vidmaru, a treća Špilmanu. Odgovarajuće nagrade dobili su i učesnici koji su zauzeli mjesta od četvrtog do devetog.
Na turniru A prva nagrada i titula majstora takođe su pripale predstavniku Rusije Ilji Rabinoviču (imao je 7,5 poena iz 10 partija).
U prvoj grupi turnira B prvo mjesto osvojio je Nijemac J. Brah sa 8 poena. Drugo do četvrto mjesto podijelili su P. Jordanski, P. Romanovski i F. Šubert — sa po 5 poena.
U drugoj grupi prvo mjesto zauzeo je devetnaestogodišnji Rus Nikolaj Rudnjev — sa 6,5 poena. Drugo mjesto pripalo je Dominiku — 6 poena, a treće Langeu — 5.
Prema propozicijama takmičenja, Brah i Rudnjev trebalo je da odigraju meč za titulu majstora. Međutim, zbog nastupanja ratnih događaja za to više nije bilo vremena, pa je titula majstora dodijeljena obojici.
Aleksandar Aljehin za vrijeme turnira u Manhajmu.
Turnir majstora u Manhajmu jedini je veliki turnir u istoriji šaha koji je ostao nezavršen.
Tabela majstorskog turnira u Manhajmu. Poslije 11 kola.
(Nastaviće se)