♟️ S LJUBAVLJU PREMA IGRI KROZ GODINE
Vodeći holandski list De Telegraaf objavio je intervju sa 68-godišnjim šahistom Piterom de Rudeom (ELO 2155), koji i danas svakodnevno radi na svom šahu.
„Šah me u osnovnoj školi naučio jedan dječak iz komšiluka. Imao sam deset godina i u početku sam igrao, a da zapravo nisam ni znao sva pravila.“
Sa trinaest godina Piter se učlanio u šahovski klub Kijk Uit i već na prvoj utakmici ubjedljivo izgubio igrajući na posljednjoj tabli.
Kapiten ekipe mu je čak zaprijetio da ga više neće stavljati u tim, što je zapisao i u klupskom biltenu.
Umjesto da odustane, Piter je to shvatio kao motivaciju. Kupio je jedinu šahovsku knjigu koju je tada pronašao u knjižari.
Samo pet godina kasnije postao je omladinski šampion Holandije.
„Posljednjih godina budžet koji izdvajam za šah porastao je na oko 1.000 eura godišnje.“
Najveći dio novca odlazi na šahovski softver, baze podataka, pretplate na šahovske časopise, knjige i video-materijale.
Kada su svojevremeno jednom uplatom kupili program ChessBase zajedno sa dvije baze podataka, to ih je koštalo 600 eura.
„Ali to možeš koristiti nekoliko godina.“
Šah ga je naučio da njegovi rezultati zavise prvenstveno od njega samog — za razliku od fudbala.
„Ako želiš da budeš bolji, moraš sam da radiš na tome. To je sport u kojem se trud nagrađuje.“
Danas postoji ogromna količina informacija i gotovo je nemoguće pratiti sve.
Ipak, jasno se vidi kako se pojedini debiji ponovo vraćaju u modu. Kada neki vrhunski igrač udahne novi život staroj varijanti, ostali odmah počinju da je proučavaju.
Kod kuće, za laptopom, šah mu je prije svega odmor. Bez problema mu posveti i četiri sata dnevno.
Ali šah je za njega mnogo više od same igre — to je i zajednica u kojoj se, čak i poslije četrdeset godina, sasvim slučajno možeš ponovo sresti sa istim ljudima.
A tu je i takmičenje.
„Tvoj rejting je tvoja tržišna vrijednost i uvijek želiš da ga povećaš.“
U svom radnom kabinetu ima četiri police pune šahovskih knjiga.
„Nikada ih ne bacam.“
Najviše se ponosi knjigama iz svoje mladosti, a posebno knjigom My 60 Memorable Games Bobija Fišera, njegovog najvećeg šahovskog heroja.
Ranije je sve bilježio u fascikle, dok danas na laptopu ima posebnu fasciklu za svako otvaranje, u koju unosi bilješke o svakoj partiji.
Informacije je sada mnogo lakše pronaći.
„Samo ih je sada teže zapamtiti. Tvrdoglavo to pripisujem informatičkom preopterećenju, a ne godinama.“
Na njegovoj listi želja još je ostala jedna stvar:
„Želim da odigram jak turnir sa velikim brojem velemajstora i da tamo odigram jednu zaista dobru partiju.“
Prije svega, želi da nastavi da igra šah i da odigra još mnogo partija koje odgovaraju njegovom stilu.
🧠 Njegov šahovski moto
„Prvo zaista razumjeti poziciju, a tek onda je učiti napamet.“
„Sa mojim pamćenjem to postaje sve teži zadatak. Nadam se da će mi moje pedagoške vještine pomoći“, kaže Piter.
♟️ Ljubav prema šahu očigledno nema rok trajanja.