Piše: Nikola Bubica
Sveobuhvatna povijest šaha u Dalmaciji spaja srednjovjekovne zapise, legende o slobodi i kraljevima, crkvene zabrane, vrhunski svjetski dizajn te uspjehe koji su ovu regiju trajno upisali na globalnu šahovsku kartu.
Nezaobilazni dio šahovske povijesti u Dalmaciji je i legenda iz 998. godine koju je u 19. stoljeću zapisao povjesničar Vjekoslav Klaić. Prema toj priči, mletački dužd Petar II. Orseolo zarobio je hrvatskog kralja Stjepana Držislava (u nekim verzijama kralja Suronju) tijekom sukoba na Jadranu. Mlečani su ga odveli u Veneciju. Saznavši da je kralj Držislav izvrstan šahist, dužd mu je ponudio nesvakidašnju okladu. Dogovorili su se da će odigrati tri partije šaha. Ako Držislav pobijedi, dobit će slobodu i vlast nad spornim dalmatinskim gradovima. Ako izgubi, ostaje u trajnom zarobljeništvu. Kralj Držislav je pokazao iznimnu strategiju i pobijedio u sve tri partije. U znak sjećanja na ovu veliku pobjedu kojom je spasio sebe i dalmatinske otoke, Držislav je uzeo crveno-bijela polja (šahovnicu) kao svoj osobni grb i grb hrvatske države.
Srednjovjekovna Dalmacija bila je trgovačko i kulturno središte povezano s Mediteranom, preko kojeg je šah rano stigao u ove krajeve.
Zadar (1385.): Prvi materijalni dokaz igranja šaha na tlu Hrvatske. U službenom imovinskom popisu preminulog trgovca suknom Mihovila pronađen je i popisan stolić s drvenom šahovskom garniturom.
Pag (1393.) i Dubrovnik (1422. i 1434.): Dokumenti bilježe igru pod nazivom scacchi. Igra je bila iznimno popularna među plemstvom i bogatim građanima koji su kroz nju kratili vrijeme i dokazivali taktičke vještine.
Dopisni šah (1650.): Engleski orijentalist Thomas Hyde u svojoj knjizi De ludis orientalibus (1694.) bilježi da su mletački i dalmatinski (hrvatski) trgovci već oko 1650. godine igrali dopisni šah. To se smatra jednim od najranijih oblika dopisnog igranja na svijetu.
Srednjovjekovna crkvena zabrana u Splitu (1535.)
Šah se u početku nije smatrao samo intelektualnom igrom. Mletački nadbiskup u Splitu, Andrija Corner, izdao je 1535. godine strogu odredbu kojom svećenicima zabranjuje igranje šaha. Igra je bila svrstana u kategoriju „nepoštenih igara“ zajedno s kockanjem, kartanjem i svjetovnim pjesmama, jer se smatralo da odvlači pažnju od duhovnih dužnosti i potiče poroke.
Dubrovnik zauzima posebno mjesto u povijesti ove igre, spajajući mitske priče i vrhunsku organizaciju.
Legenda o Richardu Lavljeg Srca (12. st.): Prema predaji, engleski kralj Richard Lavljeg Srca sklonio se na otok Lokrum nakon brodoloma po povratku iz Trećeg križarskog rata. U znak zahvalnosti, Dubrovčanima je navodno poklonio raskošnu šahovsku garnituru. Iako službena klupska povijest kreće kasnije, bilježi se da je profesor Pero Budmani pokrenuo rane šahovske krugove u Dubrovniku još 1879. godine. To je prethodilo osnivanju klubova u Zagrebu (1886.) i formalnom osnivanju Hrvatskog šahovskog saveza 1912. godine.
Službeni Šahovski klub Dubrovnik utemeljen je 20. listopada 1933. godine u kultnoj kavani „Dubravka“ na Pilama. Od igrača bih samo istakao legendu Miha Karača, jednog od prvih majstorskih kandidata u Dalmaciji.
Dubrovnik je 1950. bio domaćin IX. Šahovske olimpijade, povijesnog turnira na kojem nije sudjelovao SSSR i njegovi tadašnji „sateliti“ zbog političkog sukoba Tita i Staljina.
Za potrebe ovog turnira kreirane su šahovske figure Dubrovnik, već sam pisao o tome. Figure su bile revolucionarne za to vrijeme: lišene vjerskih simbola (kralj nije imao križ), imale su glatke i robusne linije stvorene za ugodno igranje. Legendarni svjetski prvak Bobby Fischer izjavio je da mu je to najdraži šahovski set na svijetu i posjedovao je vlastitu garnituru.
Nakon Drugog svjetskog rata, šah u Dalmaciji s ulica seli u klubove i doživljava golem procvat.
Splitska scena i ŠK Mornar (1951.): Najstariji i najtrofejniji šahovski klub u Splitu. Prije osnivanja kluba Mornar, u Splitu je pokrenuta prva šahovska sekcija u rujnu 1945. unutar Radničkog doma, a šah se igrao i u društvima Hajduk i Jadran. Veliki zamašnjak dale su simultanke velemajstora Petra Trifunovića odigrane u Splitu 1946. godine. Samostalni ŠK Mornar Split formalno je utemeljen 6. veljače 1951. godine. Kroz njegove su prostorije prošle istinske legende hrvatskog i svjetskog šaha. Desetljećima je odgajao generacije vrhunskih igrača i redovito je osvajao i branio naslove ekipnog prvaka u šahu. Klub je godinama imao kultne prostorije na spoju Rive i Marmontove ulice. Bio je u vrhu Jugoslavenskog a time i hrvatskog šaha, a danas uspješno djeluje na Blatinama. Od igrača bih istakao njihove legende pok. Vladu Bekavca i Mira Bobanca.
Šahovski klub Poštar je šahovski klub također iz Splita.
Prostorije kluba su u Osječkoj 4, Split. Osnovan je 1969. godine. Igračku bazu formirao je priljev mnoštva igrača iz splitskog Mornara koji je tad bio u krizi. Došli su Jugoslav Žarković (ponajbolji igrač u Dalmaciji), Miro Bobanac (najperpektivniji igrač Mornara), Slaven Jurić, Dragan Jutronić, Mate Karković, Antun Vich, don Ivan Cvitanović, Nebojša Vitaljić i dr. Od 1970. Poštar je vladao južnom zonom republičke lige. 1975. iz Poštara se mnogo igrača vratilo u Mornar i tada se stvorilo veliko gradsko rivalstvo.
Šahovski klub Zadar: Zadar ima snažnu tradiciju koja je kulminirala razvojem klupskog šaha u drugoj polovici 20. stoljeća. Danas su nositelji tradicije seniorski ŠK Zadar te ŠK Casper Zadar koji je regionalno poznat po vrhunskoj školi šaha i radu s kadetima.
Ostali važni klubovi: Šahovska tradicija u Dalmaciji živi i kroz manje, ali povijesno važne lokalne sredine. Ističu se klubovi u Šibeniku (tu ističem pok. fide majstora Antu Bulata), ŠK Brda Split (osnovan 2006. godine, brzo se probio do 1. lige), te klubovi u Sinju, Makarskoj i u Bibinjama (ŠK Goran Bibinje). Poseban slučaj je GŠK Solin-Cemex (ex ŠK Mravince Dalmacijacement) prepun velemajstora iz cijelog svijeta, no to je posebna priča!
Neki značajni šahovski velemajstori koji su vezani uz Dalmaciju:
Petar Trifunović (1910. – 1980.): Rođeni Dubrovčanin, bio je jedan od najboljih jugoslavenskih i svjetskih igrača sredinom 20. stoljeća. Isticao se iznimno čvrstom, neprobojnom igrom te je osvojio brojne medalje na olimpijadama.
Bojan Kurajica (rođ. 1947.): Izdanak splitske škole šaha, Kurajica je 1965. godine u Barceloni postao omladinski prvak svijeta. Tim je rezultatom izravno stekao titulu međunarodnog majstora te je godinama bio stabilan član svjetske šahovske elite.
Ognjen Cvitan (Šibenik, 10. listopada 1961.), hrvatski šahovski velemajstor i bivši juniorski prvak svijeta. Naš najbolji šahovski trener.
Ivan Šarić: Najbolji suvremeni hrvatski šahist, bivši pojedinačni prvak Europe (2018.) i dugogodišnji predvodnik prve ekipe Mornara.
Vlatko (Vlado) Kovačević: Rođeni Dubrovčanin, legendarni velemajstor koji je šah prohodao upravo u Mornaru od svoje 15. godine. Široj javnosti najpoznatiji je po tome što je na turniru u Zagrebu 1970. godine pobijedio Bobbyja Fischera, koji je tada bio na vrhuncu moći.
Juraj Nikolac: Velemajstor, jedan od stupova kluba i splitske šahovske škole, poznat po sjajnom teoretskom znanju.
Dražen Marović: velemajstor i reprezentativac koji je ostavio dubok trag u klupskoj povijesti i pridonio da Split postane snažno šahovsko središte.
Ante Šarić: velemajstor rođen je u Splitu 6. travnja 1984.
Darko Anić (Zadar, 30. travnja 1957.) hrvatsko-francuski je šahovski velemajstor.
Ivan Žaja (29. srpnja 1965.), hrvatski velemajstor iz Aržana. Pojedinačni prvak Hrvatske 1999. i 2000. godine.
Saša Martinović (15. srpnja 1991.), hrvatski velemajstor. Član je GŠK Solin-Cemexa
Od igrača koji su me se posebno dojmili dok sam aktivno igrao šah, osim već spomenutih, nabrojio bih samo par njih: Žarković, Bekavac, Bobanac, Čvorović, Brunski, M. Zelić, Rade, Truta, Pisa, Jurić, Bočina i neka se drugi ne ljute, mnoge neću spomenuti, posebno Dubrovčane da ne ispadnem lokalpatriot. I da, bilo ih je još ali moram negdje stati.
(Preneseno sa fejsbuka)