Achilleas Zographos
2017
17
Prokofjevljeva strast (nastavak)
Njih dvojica su naredne noći, poslije simultanke, proveli neko vrijeme zajedno sa prijateljima u Baškirovljevoj kući:
‘Baškirov me je pozvao kući na čaj i rekao sam da je kasno, ali pošto sam znao da dolazi Kapablanka, prihvatio sam poziv. […] Zajedno smo izašli iz kuće. Rekao sam da ću pješačiti, a isto je učinio i on. Pošto smo razmijenili nekoliko riječi o zori, odlučio sam da ćutim, kao i on. Hodali smo brzo i teško sam ga pratio. Nakon otprilike dvadeset minuta hoda, Kapablanka je počeo da govori i pitao me da li je tačno da idem u London preko Švajcarske i kada; […] Kasnije smo spontano počeli da razgovaramo o stvarima oko nas. Bio je veoma impresioniran ljudima koji su noću izlazili na Nevski prospekt. Žustrim korakom stigli smo do ugla Sadovaje i Voznesenske, gdje smo se rastali — on prema hotelu Astorija, a ja prema Prvoj Roti. Bilo je tri sata ujutro i već sasvim svijetlo.’
Evo jedne anegdote koju prenosi Mihail Botvinik, patrijarh ruskog šaha:
„[…] Upoznao sam Prokofjeva 1936. godine, u jeku Trećeg međunarodnog šahovskog turnira u Moskvi. I sam je bio prvoklasni šahista i nikada nije propuštao partije. Njegova pozicija na turniru bila je delikatna i tokom čitavog događaja zadržavao je strogo neutralan stav, jer, iako su njegove simpatije prirodno bile na mojoj strani kao mladog sovjetskog šampiona, nije mogao željeti poraz bivšeg svjetskog šampiona Kapablanke, koji mu je bio lični prijatelj. Nekoliko mjeseci kasnije Kapablanka i ja podijelili smo prvo mjesto na turniru u Notingemu, u Engleskoj. Kada je turnir završen, primio sam telegram čestitke od Sergeja Sergejeviča. Bio sam, naravno, veoma zadovoljan i, ne razmišljajući, pokazao sam telegram Kapablanki, koji je tada bio sa mnom. Odmah sam shvatio da sam pogriješio — po izrazu njegovog lica vidio sam da on nije dobio telegram od Prokofjeva.
Dva sata kasnije Kapablanka mi je prišao ozaren — i on je dobio telegram. Naravno, Sergej Sergejevič poslao je oba telegrama u isto vrijeme, ali su službenici moskovskog telegrafa očigledno smatrali da sovjetski šampion treba prvi da dobije svoju poruku.“
Portret Prokofjeva kao šahiste biće upotpunjen još jednim karakterističnim događajem koji prenosi Botvinik:“
„[…] Igrao sam šah sa Prokofjevom nekoliko puta. Igrao je veoma energično i otvoreno. Njegov uobičajeni metod bio je da pokrene napad koji je vodio vješto i domišljato. Očigledno nije mario za odbrambenu taktiku. Njegova bolest nije umanjila njegovo interesovanje za šah.
U maju 1949. godine poznati šahista J. G. Rohlin i ja posjetili smo Prokofjeva u njegovoj vikendici na Nikolinoj Gori. Sergej Sergejevič je bolestan ležao u krevetu i izgledao veoma loše, ali čim je ugledao Rohlina, živnuo je. ‘Gdje je onaj tom meča između Štajnica i Laskera iz 1894. koji ste mi obećali?’, zahtijevao je. Jadni Rohlin, koji je očigledno potpuno zaboravio na to, bio je veoma postiđen. […]“
Prokofjev i Moroljev igraju šah 1909. godine.
Evo njegove partije sa velikim francuskim kompozitorom Maurice Ravelom, odigrane u Mon La Žoliju 1924. godine.
Prokofjev – Ravel
1.Sf6 2. c4 e6 3. Sc3 Lb4 4. Lg5 Sc6 5. e3 0-0 6. Ld3 d5 7. Sge2 a5 8. Dc2 h6 9. h4 hxg5 10. hxg5 Te8 11. gxf6 Dxf6 12. 0-0-0 dxc4 13. Lh7+ Kf8 14. Se4 De7 15. Sf4 b5 16. Th5 e5 17. Sg6+ fxg6 18. Lxg6 Le6 19. Tdh1 Tad8 20. Tf5+ Kg8 21. De2 Lxf5 22. Th8+ Kxh8 23. Dh5+ Kg8 24. Dh7+ Kf8 25. Dh8# 1–0
18
Kejdž i Dišan: Reunion
Reunion je bio performans održan u teatru Ryerson Theatre u Toronto, 5. marta 1968. godine. Da bismo bolje razumjeli koncept ovog performansa, ukratko ćemo predstaviti profile njegovih protagonista, Džona Kejdža i Marsela Dišana.
Džon Kejdž
Avangardni kompozitor John Cage (1912–1992) rođen je u Los Angeles. Njegove inovacije, muzička djela, spisi i život svrstavaju ga među vodeće umjetničke ličnosti 20. vijeka. Njegov učitelj Arnold Schönberg opisao ga je kao „ne kompozitora, već genijalnog pronalazača“. Kejdž je volio šah i u poznijim godinama često je provodio vrijeme igrajući partije sa prijateljima. Godine 1944. naslikao je djelo pod nazivom Chess Pieces. Prošlo je više od šezdeset godina prije nego što je pijanistkinja Margaret Leng Tan napravila transkripciju nota prikazanih na slici u izvodljivu partituru.
Šah je za Kejdža bio i sredstvo da ostvari želju da se približi Marcel Duchampu, tako što ga je zamolio da ga nauči da igra. Da li je bio inspirisan Šenbergovim Koalicionim šahom kada je stvarao projekat zasnovan na kraljevskoj igri, ostaće nepoznato. Činjenica je da je Reunion spojio zvuk i šah. Zašto zvuk, a ne muziku? U svojoj knjizi Silence, koju je John Rockwell u New York Timesu opisao kao najuticajniji kanal za prenos istočnjačke misli i religijskih ideja u umjetničku avangardu, Kejdž piše:
„Ako je riječ ‘muzika’ sveta i rezervisana za instrumente osamnaestog i devetnaestog vijeka, možemo upotrijebiti smisleniji izraz: organizacija zvuka.“
Kejdž je bio antiakademski kompozitor i pionir eksperimentalne muzike. Sljedeći tekst Brian Enoa sažima njen duh:
„[…] S jedne strane, pozdravljamo ideju muzike kao izrazito fizičkog, čulnog entiteta — muzike oslobođene narativa i književnih struktura, slobodne da bude čisto zvučno iskustvo. S druge strane, podržavali smo ideju muzike kao izrazito intelektualnog, duhovnog iskustva, mjesta na kojem možemo ispitivati filozofske postavke ili oblikovati intrigantne procedure nalik igrama. Oba ova aspekta oduvijek su bila prisutna u muzici, ali ih je eksperimentalna muzika posebno istakla […].“
Kejdžova estetika zasnivala se na ideji odvajanja sopstvene ličnosti od djela. Kao veliki poštovalac Dišana, u svoj rad uključio je postupke slučajnosti, baš kao i njegov idol. Napisao je i: „Jedan način proučavanja muzike: proučavati Dišana.“
Godine 1952. napisao je 4′33″, vjerovatno svoje najpoznatije djelo. To je kompozicija u trajanju od četiri minuta i trideset tri sekunde, uz uputstvo izvođaču ili izvođačima da ne sviraju svoje instrumente, kako bi se naglasila činjenica da apsolutna tišina ne postoji. Dužina te „tišine“ ima simbolično značenje. Izražena u sekundama, iznosi 273. Apsolutna nula na Celzijusovoj skali iznosi −273,15°. To je tačka u kojoj prestaje svako molekularno kretanje…
Njegova filozofija dokumentovana je u njegovim vlastitim spisima.
Komentarišući, na primjer u Silence, dva svoja glavna uticaja — dadaizam i zen — napisao je:
„[…] ni dadaizam ni zen nijesu nešto fiksno i opipljivo. Oni se mijenjaju; i na sasvim različite načine, u različitim mjestima i vremenima, podstiču djelovanje. Ono što je dadaizam bio dvadesetih godina danas je, uz izuzetak djela Marsela Dišana, samo umjetnost.“
Ovo je rekao o predavanju koje je održao oko 1949. godine u Klubu umjetnika u Njujorku (Predavanje o ničemu):
„[…] Ovo Predavanje o ničemu napisano je u istoj ritmičkoj strukturi koju sam tada koristio u svojim muzičkim kompozicijama (Sonate i interludiji, Tri plesa itd.). Jedna od strukturnih podjela bila je ponavljanje, nekih četrnaest puta, jedne iste stranice na kojoj se pojavljivao refren: ‘Ako je neko pospan, neka zaspi.’ […] Kada me je M. C. Richards pitala zašto jednom ne održim konvencionalno informativno predavanje, dodajući da bi to bilo najšokantnije što bih mogao da uradim, odgovorio sam: ‘Ne držim ova predavanja da bih iznenadio ljude, već iz potrebe za poezijom. Po mom mišljenju, poezija nije proza samo zato što je na neki način formalizovana. Ona nije poezija zbog svog sadržaja ili dvosmislenosti, već zato što dopušta da se muzički elementi (vrijeme, zvuk) uvedu u svijet riječi.’“
John Cage Šahovske figure
„[…] Ručno ispisujući muzičku partituru naizmjeničnim intervalima crnog i bijelog mastila preko sive kvadratne podloge, Kejdž je stvorio mrežu šahovske table. Muzička partitura dodaje zvučnu dimenziju ravnoj, mrežastoj ‘slici’-tabli, nudeći predmet koji može i da se svira i da se na njemu igra.“
(Nastaviće se)