Juriš na šahovske visine
JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO SNAGE (nastavak)
– „Kafa!“ – odjednom je zatražio Reševski i, pošto je dobio narudžbu, počeo je da miješa vrući napitak kašičicom.
Možda je upravo ta zanimacija oduzela mnogo vremena, a možda je i automatski došla do izražaja njegova navika da što duže razmišlja – tek i u tako jednostavnoj poziciji Reševski je uspio ponovo da uđe u cajtnot. Geller je uspio da mu postavi zamku u koju je Amerikanac, pritisnut vremenom za razmišljanje, upao.
Pozicija se odmah promijenila. Do maloprije je bio jednostavan dobijeni nastavak, a sada je crni kralj dolazio u pat – remi! Reševski je zaboravio na kafu, uhvatio se za glavu i počeo koncentrisano da razmišlja. Izlaza nije bilo – remi je bio neizbježan!
Sada je došao red da slavi dugo strpljivi Geller. Efim se prisjetio svega što je morao da pretrpi i odlučio je da uzvrati svom protivniku. Stavio je nogu preko noge, prekstio ruke na grudima i pažljivo pogledao protivnika.
– „Čaj!“ – zatražio je od konobara koji je prišao i počeo polako da miješa šećer.
Nakon nekoliko poteza partija je završena remijem.
Uostalom, ne samo Reševski je volio da nudi remi u pozicijama gdje je do njega daleko. U partiji sa Gellerom, Najdorf je u izgubljenoj poziciji sve češće nudio remi što je njegova pozicija postajala lošija. U susretu sa Boleslavskim, Najdorf je nakon prvih osam poteza na njemačkom obratio svom protivniku:
– „Da li ćete ići na pobjedu?“
Ćutljivi Boleslavski, koji nije dobro čuo šta ga Najdorf pita, ali je naslutio da mu nudi remi, ljutito je mahnuo rukom i odgovorio:
– „Ne.“
– „Da li želite remi?“ – ponovo je upitao argentinski velemajstor, želeći da potvrdi saglasnost.
– „Ne“, uslijedio je još ljući odgovor.
– „Šta onda želite?“ – nastavio je da ispituje Najdorf.
Boleslavski je nestrpljivo odmahnuo rukom i ponovo se udubio u razmišljanje oko poteza.
Poslije osmog kola igra je prebačena u Cirih. Ovaj slikoviti švajcarski grad smješten je među planinama, u blizini čuvenog jezera koje se prostire desetinama kilometara. U gradu ima mnogo lijepih zgrada i prelijepih ulica. Međutim, posjetiocima, pa i mnogim lokalnim stanovnicima, tokom ljetnjih mjeseci život u Cirihu je veoma težak. Tada ovdje često duva vrući afrički vjetar – fen, koji štetno utiče na zdravlje i raspoloženje mnogih stanovnika grada, a posebno na pridošlice. U danima kada duva fen, radio upozorava stanovništvo, pa mnogi tada preduzimaju preventivne medicinske mjere.
Na neke od naših učesnika fen je djelovao veoma jako, što se odražavalo i na njihove rezultate. Ja lično to nisam mogao da provjerim na sebi, jer sam u Nojhauzenu, gdje nema fena, igrao znatno lošije nego u Cirihu, gdje fen duva. Kao kuriozitet treba pomenuti da je od ovog lukavog vjetra najviše patio doktor Vladimir Ridin, koji je mnoge dane proveo u krevetu sa strašnim glavoboljama.
Ali velemajstoru Smislovu nijedan fen nije mogao ništa. On je mirno pobjeđivao partiju za partijom, smjenjujući pobjede samo remijima, i ubrzo se znatno odvojio od ostalih učesnika. Živio sam u sobi pored Smislova i divio se njegovom turnirskom režimu. Smislov je ustajao u šest sati ujutro, doručkovao, zatim išao u dugu šetnju. Nakon pripreme za narednu partiju, počinjao je da pjeva. Zvuk njegovog glasa dopirao je do soba ostalih učesnika.
– „Fen ga tjera da pjeva“, šalili su se drugovi.
Poslije ručka Smislov bi odspavao oko sat vremena, zatim bi išao na turnir da se obračuna sa sljedećom „žrtvom“. U pola jedanaest bi lijegao da spava. Sljedećeg dana cijeli ciklus bi se ponavljao.
Tokom turnira u Švajcarskoj, Smislov je postigao izvanredan uspjeh. Ime Vasilija Smislova, jednog od najjačih šahista našeg vremena, počelo je da se pojavljuje u štampi 1938. godine. Tada je, prvi put učestvujući u prvenstvu Moskve, osvojio prvo mjesto i dobio titulu prvaka glavnog grada. Dvije godine kasnije, skromni riđokosi mladić pojavio se na „velikoj“ šahovskoj sceni kao učesnik XII prvenstva SSSR-a. Ovo izuzetno takmičenje, na kojem su učestvovali svi najjači majstori zemlje, donijelo je Smislovu novi uspjeh: osvojio je treće mjesto.
Još godinu dana kasnije, osvojivši treću nagradu na meč-turniru šest najjačih šahista zemlje, Smislov je dobio titulu velemajstora Sovjetskog Saveza. Najviša šahovska titula u dvadesetoj godini – takav uspjeh do tada nikome nije pošao za rukom!
Mnogo pobjeda donijeli su Smislovu šahovski turniri od tada. Ali nesumnjivo, najveći su: prva nagrada na kandidatskom meč-turniru u Cirihu, pobjeda u Amsterdamu 1956. godine i osvajanje titule svjetskog prvaka 1957. godine. Tu je Smislov pokazao ne samo izuzetne šahovske sposobnosti, nego i umijeće da pravilno gradi cjelokupan plan takmičenja, da raspoređuje snagu na čitavoj distanci turnira.
Jedini poraz koji je Smislov doživio na švajcarskom turniru bio je u partiji sa autorom ovih redova.
Smislov je u to vrijeme bio vodeći na tabeli. Ja sam se nalazio negdje u sredini turnirske tabele. Neposredno iza Smislova bio je Reševski. Čitalac će razumjeti moju poziciju: ponovo, kao u Groningenu, stao sam na put svom sunarodniku ka osvajanju najvišeg sportskog zvanja, a pritom sam svoj turnirski položaj tom pobjedom vrlo malo poboljšao. Dobro sam shvatao besmislenost onoga što se desilo, znao sam da mi sunarodnici neće odobriti pobjedu nad Smislovom, jer su veoma emotivno pratili uspjehe moskovskog igrača. Dovoljno je reći da me je te večeri, kada sam obično razgovarao telefonom sa Moskvom, moja supruga odmah zatekla pitanjem:
– Šta to radiš tamo? Ovdje me zovu šahovski ljubitelji i psuju te. Kako si mogao protiv svog?
Ali nije bilo izbora – sport je sport! Potajno sam se nadao da ću nekako kasnije uspjeti da barem djelimično nadoknadim štetu. Naime, očekivao me još jedan susret sa Smislovim konkurentom – Reševskim. I tako je i bilo. Iskoristivši nepreciznosti u igri Reševskog, uspio sam da pobijedim. Još jednom se ponovila istorija Groningena.
Smislov je herojski podnio poraz. Toliko ga je „poremetio“ taj poraz da je poslije toga dobio tri partije zaredom! Geller je izgubio od njega, ne mogavši da izdrži Smislovljev miran i postojan pritisak figurama; zatim je i Keres priznao poraz; i na kraju glavni konkurent – Reševski – nije izdržao i predao partiju Smislovu, ne zaboravivši da, potez prije nego što je zaustavio sat, ponudi remi.
Te pobjede su Smislovu obezbijedile prvo mjesto u meč-turniru, i posljednje partije je igrao bez posebnog naprezanja, završavajući ih remijem.
(Nastaviće se)