V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

KASPAROV Garri Kimovič (rođen 13. aprila 1963, Baku), 13. svjetski prvak (1985–2000).
Roditelji Garija, radioinženjeri Kim Vajnštajn i Klara Kasparova, sanjali su da njihov sin postane muzičar. Međutim, Garri je pokazivao veće sklonosti ka geografiji i istoriji (sa četiri godine naučio je da čita). U školi ga je posebno privukla precizna nauka — matematika. Maštao je da postane ljekar. Sudbina je, međutim, ubrzo usmjerila njegovo glavno interesovanje ka sasvim drugoj oblasti — šahu, gdje su se izuzetne sposobnosti ispoljile veoma rano.
Sa šest godina Garri je odigrao svoj prvi potez, a sa devet je imao prvu kategoriju. Ubrzo je s njim počeo da radi moskovski majstor Aleksandar Nikitin, a sa 12 godina dospio je u školu Mihaila Botvinika. U značajnoj 1980. godini — kada je završio srednju školu sa zlatnom medaljom — Kasparov je postao svjetski juniorski prvak i uvršten je u reprezentaciju SSSR-a za Šahovsku olimpijadu na Malti.
Tih godina Kasparov je brzo napredovao: iz turnira u turnir njegov stil igre postajao je sve univerzalniji, teorijsko znanje dublje, a pobjede značajnije. Posebno su se izdvojile njegove pobjede na tri velika međunarodna turnira u Jugoslaviji — u Banja Luci (1979), Bugojnu (1982) i Nikšiću (1983). „Kompjuter s dušom“ — tako su ga nazvali jugoslovenski novinari, ističući njegovu bogatu maštu i brzinu proračuna varijanti. Ukras turnira u Bugojnu bila je, na primjer, sljedeća pobjeda Garija nad američkim velemajstorom L. Kavalekom.
Kavalek – Kasparov
Bugojno, 1982
1.c4 g6 2.Nc3 Bg7 3.d4 Nf6 4.e4 d6 5.Nf3 0–0 6.h3 e5 7.d5 Na6 8.Be3 Nh5 9.Nh2 Qe8 10.Be2 Nf4 11.Bf3 f5 12.h4 Qe7 13.g3 Nb4! 14.Qb3 Nfd3+ 15.Ke2 f4 16.Bd2 fxg3 17.fxg3 Rxf3! 18.Nxf3 Bg4 19.Raf1 Rf8 20.Nd1 Qf7 21.Be3 Bxf3+ 22.Kd2 Qd7 23.Rhg1 Qh3 24.a3 Bxe4 25.Rxf8+ Bxf8 26.axb4 Qh2+ 27.Kc3 Nc1! 0–1
Kasparov je, prvi put učestvujući u borbi za svjetsku titulu, osvojio prvo mjesto na međuzonskom turniru u Moskvi (1982), zatim dobio mečeve protiv velemajstora A. Beljavskog (Moskva, +4, -1, =4), V. Korčnoja (London, 1983, +4, -1, =6) i, na kraju, savladao u finalnom meču kandidata bivšeg svjetskog prvaka V. Smislova (Viljnus, 1984, +4, -0, =9).

Garri Kasparov je nedugo prije početka prvog meča za svjetsko prvenstvo (1984).
Meč Karpov – Kasparov, koji se igrao do šest pobjeda bez ograničenja broja partija, počeo je 9. septembra 1984. u Moskvi i poremetio je sve prognoze — kako po rezultatima, tako i po dužini i napetosti borbe. Trajao je 159 dana (!) i neočekivano je prekinut od strane predsjednika FIDE Florensija Kampomanesa poslije 48 (!) partija pri rezultatu 5:3 za Karpova. Odluka je obrazložena „potrebom da se sačuva zdravlje i dugogodišnji stvaralački potencijal velemajstora“. Novi meč zakazan je za septembar 1985. i ograničen na 24 partije.
Uprkos kratkoj „pauzi“, Kasparov je nju maksimalno iskoristio za pripreme za novi meč. Odigrao je trening-mečeve s dvojicom poznatih velemajstora koji igraju suptilnim pozicionim stilom i ostvario uvjerljive pobjede nad R. Hibnerom (Hamburg, +3, -0, =3) i U. Anderssonom (Beograd, +2, -0, =4). Istovremeno je produbio razradu svog repertoara otvaranja. I, konačno, poučen gorkim iskustvom, odlučio je da prije i tokom meča drži „zavjet ćutanja“…
Sve to je donijelo plodove. Već u prvoj partiji Kasparov je protivniku priredio iznenađenje u otvaranju i ostvario pobjedu. Iako je Karpov u 4. i naročito u 5. partiji uspio da pobijedi na izvanredan način, poslije 11. susreta uspostavljena je dinamička ravnoteža. Prelom se dogodio u 16. partiji, koju je štampa nazvala „Kasparovljev gambit“.
Karpov – Kasparov
Moskva, 1985
1.e4 c5 2.Nf3 e6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nc6 5.Nb5 d6 6.c4 Nf6 7.N1c3 a6 8.Na3 d5 9.cxd5 exd5 10.exd5 Nb4 11.Be2 Bc5 12.0–0 0–0 13.Bf3 Bf5 14.Bg5 Re8 15.Qd2 b5 16.Rad1 Nd3 17.Nab1 h6 18.Bh4 b4 19.Na4 Bd6 20.Bg3 Rc8 21.b3

21…g5 22.Bxd6 Qxd6 23.g3 Nd7 24.Bg2 Qf6 25.a3 a5 26.axb4 axb4 27.Qa2 Bg6 28.d6 g4 29.Qd2 Kg7 30.f3 Qxd6 31.fxg4 Qd4+ 32.Kh1 Nf6 33.Rf4 Ne4 34.Qxd3 Nf2+ 35.Rxf2 Bxd3 36.Rfd2 Qe3 37.Rxd3 Rc1 38.Nb2 Qf2 39.Nd2 Rxd1+ 40.Nxd1 Re1+ 0–1
Jednako nadahnuto Kasparov je odigrao i 19. partiju, a zatim zadržao vođstvo do kraja meča. Završivši dvoboj u svoju korist rezultatom 13:11 (+5, -3, =16), dvadesetdvogodišnji velemajstor Garri Kasparov postao je 13. i najmlađi svjetski prvak u istoriji šaha.
Međutim, rivalstvo ove dvojice velikana tu se nije završilo. Odigrali su još tri meča: revanš 1986. (London – Lenjingrad) +5, -4, =15 u korist Kasparova; 1987. (Sevilja) +4, -4, =16; 1990. (Njujork – Lion) +4, -3, =17 u korist Kasparova.
Po svojoj dužini, intenzitetu borbe, oštrini psiholoških sukoba, dramatici i promjenama sportske sreće, ovi dvoboji nisu imali presedana u istoriji svjetskog sporta.
Stabilno ostvarujući pobjede na najprestižnijim međunarodnim takmičenjima, Kasparov je sredinom 1993. dostigao rekordni rejting — 2815, a u januaru 2002. on je iznosio čak 2838! Na turnirima najviše kategorije, po pravilu, uvjerljivo je osvajao prva mjesta. Među njima su i superturniri kao što su Belfor, Moskva, Rejkjavik (1988), Barselona i Šelefteo (1989), Tilburg (1989. i 1991), Linares (1990, 1992, 1993, 1999, 2000, 2001, 2002), Riga i Novgorod (1995), Las Palmas (1996), Novgorod (1997), Vajk an Ze (1999, 2000, 2001, 2002), Sarajevo (1999. i 2000), Astana (2001) i drugi.

Nastavljajući najbolje tradicije svjetskih prvaka, Kasparov je mnogo pažnje posvećivao i društvenom radu u oblasti šaha: organizovao je i podržavao dječije šahovske škole u Rusiji, Španiji, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, SAD-u i Izraelu, zalagao se za maksimalno korišćenje savremene kompjuterske i radio-tehnike u cilju popularizacije šaha u svijetu, objavljivao članke i intervjue u štampi i zastupao ideju profesionalizacije šaha radi njegovog napretka kao sporta, nauke i umjetnosti.
Godine 1993. donio je neočekivanu odluku da naredni meč za svjetsko prvenstvo odigra protiv N. Šorta pod okriljem PŠA (Profesionalne šahovske asocijacije) i istupio je iz FIDE. Osvojio je dva meča za prvenstvo svijeta PŠA — protiv Šorta (1993) i Ananda (1995).
Kasparov – Anand
Njujork, 1995
10. partija meča
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 a6 4.Ba4 Nf6 5.0–0 Nxe4 6.d4 b5 7.Bb3 d5 8.dxe5 Be6 9.Nbd2 Nc5 10.c3 d4 11.Ng5 dxc3 12.Nxe6 fxe6 13.bxc3 Qd3 14.Bc2! Qxc3 15.Nb3!! Nxb3 16.Bxb3 Nd4 17.Qg4! Qxa1 18.Bxe6 Rd8

19.Bh6! „Impresivan završni udar, koji primorava crne da spas traže u završnici bez pješaka.“ Navodimo završnicu ove čuvene partije:
19…Qc3 20.Bxg7! Qd3 21.Bxh8 Qg6 22.Bf6 Be7 23.Bxe7 Qxg4 24.Bxg4 Kxe7 25.Rc1 c6 26.f4 a5 27.Kf2 a4 28.Ke3 b4 29.Bd1 a3 30.g4 Rd5 31.Rc4 c5 32.Ke4 Rd8 33.Rxc5 Ne6 34.Rd5 Rc8 35.f5 Rc4+ 36.Ke3 Nc5 37.g5 Rc1 38.Rd6 1–0
Garri Kasparov autor je niza knjiga objavljenih u Rusiji i drugim zemljama. Među njima su: „Sicilijanska odbrana“ (Moskva, 1984, zajedno s A. Nikitinom), „Ispit vremena“ (Baku, 1985), „Dva meča“ (Moskva, 1987), „Bezgranični dvoboj“ (Moskva, 1989).
Krajem 20. vijeka razvio je aktivnu djelatnost na propagiranju i razvoju šaha putem interneta. Organizovao je onlajn takmičenja među najjačim velemajstorima svijeta, kao i svjetsko prvenstvo za škole.
Godine 2000. u Londonu je izgubio titulu najboljeg šahiste svijeta, pošto je u meču poražen od V. Kramnika rezultatom 6,5 : 8,5.
KATALONSKO OTVARANJE. 1. d4 Sf6 2. c4 e6 3. g3

Tokom međunarodnog turnira 1929. godine u Barseloni — prijestonici Katalonije — velemajstor Savijeli Tartakover predložio je da se raspiše konkurs sa posebnom nagradom za pronalazak novog otvaranje, kojem bi se moglo dati ime po toj istorijskoj oblasti Španije. Učesnici su podržali njegovu ideju. Najaktivnije se sam Tartakover prihvatio posla i upravo je on postao dobitnik nagrade.
Osnovne ideje otvaranja su aktivna borba za centar, jačanje uloge fijanketiranog bijelopoljnog lovca i nastojanje da se izbjegne Nimcovičeva odbrana. Katalonsko otvaranje ima i tu specifičnost da se igra može pretvoriti u druge otvaranja — englesko otvaranje, Retijev otvaranje, slovensku i novindijsku odbranu. Moguće su i obrnute transformacije.
Novo otvaranje brzo je steklo priznanje. Počelo je da se primjenjuje na najvećim međunarodnim turnirima (Moskva 1935; AVRO 1938), kao i u revanš-meču za svjetsko prvenstvo Aljehin – Eve 1937. Početkom pedesetih godina razvoju otvaranja doprinijele su originalne analize P. Keresa i V. Smislova.
Glavni sistemi razvoja otvaranja određeni su odgovorom crnih u trećem potezu: 3…c5, 3…Lb4+, 3…d5 4. Lg2 (tzv. katalonski damin gambit). U posljednjem slučaju može nastati i otvoreni sistem igre (poslije 4…dc), kao i zatvoreni (4…Le7).
KELER–HERMAN (Keller–Hermann), Edit (rođ. 1921), njemačka šahistkinja ženski velemajstor, kandidatkinja za svjetsko prvenstvo.
Edit Keler–Herman bila je druga žena poslije Vere Menčik koja je dostojno nastupala na muškim takmičenjima. Tako je na međunarodnom turniru u Dortmundu (1951) pobijedila velemajstora N. Rosolima i međunarodnog majstora S. Puca, remizirala s E. Bogoljubovom i međunarodnim majstorom G. Grobom, na muškom prvenstvu DDR-a 1953. zauzela 9. mjesto, a u Hasting-su 1954/1955 pobijedila na muškom turniru „B“.
Keler–Herman – Rossolimo
Dortmund, 1951

22…a3 23.f4 Bxc3 24.Qxc3 Qxc3 25.bxc3 Na4 26.Rxd6 Nxc3 27.f5 gxf5 28.exf5 Nf8 29.Bd2 Bxf5 30.Nd4 Rxe1+ 31.Bxe1 Nxa2 32.Nxf5 Ne6 33.Rd1 c5 34.Ra1 Nb4 35.Bxb7 Ra7 36.Be4 Ng5 37.Bb1 Nf3+ 38.Kf2 Nxe1 39.Kxe1 a2 40.Be4 Ra6 41.Kd2 1–0
Edit se još u porodici upoznala sa šahom i pokazala izuzetne sposobnosti. Njen stariji brat Rudolf bio je međunarodni majstor. Tokom četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina potvrdila se kao najjača njemačka i jedna od vodećih svjetskih šahistkinja.
U periodu 1942–1953. pet puta je osvajala njemačko žensko prvenstvo, a tokom pedesetih i šezdesetih isto toliko puta prvenstvo DDR-a među ženama. Na međunarodnim turnirima dva puta je osvojila prve nagrade — u Beču (1957) i Haleu (1967).
Uspješno je nastupala na svjetskom prvenstvu za žene 1949/1950, gdje je podijelila 5–7. mjesto, i tri puta na turnirima kandidatkinja (1952 — 4–6. mjesto, 1955 — 3. mjesto, 1959 — 4–5. mjesto).
Više puta je predvodila žensku reprezentaciju DDR-a na Šahovskim olimpijadama; 1957. godine osvojila je 1. mjesto sa 10,5 poena iz 14, a 1963. bila druga, iza Gaprindašvili (11,5 iz 14).
Godine 1977. Edit Keler–Herman dobila je titulu međunarodnog velemajstora među ženama.
(Nastaviće se)