Muzika i šah -Apolon sreće Kaisu (18.nastavak)

Achilleas Zographos
2017

7
Komponente

7.6 Struktura — sonatni oblik

Sonatni oblik ne treba miješati sa sonatom. U klasičnom periodu (otprilike 1750–1820), sonata je označavala djelo u više (obično tri) stavova. S druge strane, sonatni oblik je strogo organizovana muzička struktura. To je jedan od najvažnijih oblika u istoriji klasične muzike. Tipično se koristio za prvi stav djela kao što su sonate, koncerti ili simfonije. Ima tri glavna dijela: ekspoziciju, razvoj i reprizu.

Ako ovo uporedimo sa šahovskom partijom, možemo pronaći zanimljive analogije. Formalno, partija ima tri faze: otvaranje, središnjicu i završnicu. Doduše, šahovske partije ponekad mogu biti odlučene mnogo prije druge ili treće faze.

Ekspozicija se može uporediti sa otvaranjem. Ona predstavlja tematski materijal koji će kasnije biti razvijan u muzičkoj kompoziciji i definiše njen karakter. Tematski materijal obično je podijeljen na dvije teme (melodije) suprotnog karaktera. Ove dvije melodije međusobno djeluju u dijalogu obilježenom kontrastom i ravnotežom.

Na sličan način, karakter šahovske partije takođe može biti definisan otvaranjem. Obično na početku šahisti igraju dobro poznat niz poteza. Ti potezi dio su takozvane teorije otvaranja. Neki nizovi su veoma česti; pozicije koje tada nastaju nazivaju se tabije. Suprotstavljene strane već iz otvaranja postavljaju okvir za središnjicu. Tabije predstavljaju polaznu tačku partije. Za razliku od muzičkih tema, šahovska otvaranja i njihove varijante nisu beskonačni. The Oxford Companion to Chess navodi 1327 otvaranja. Neka od njih imaju zaista egzotična imena, poput Orangutana, Bradley Beacha ili Soultanbeieffa. (Bilo je dovoljno pretražiti prvih stotinu naziva da bi se pronašli ovi primjeri).¹

Kao što u razvoju kompozitor razrađuje ideje predstavljene u ekspoziciji, tako i igrači u središnjici rade na obrascima i konceptima postavljenim ranije u otvaranju. Ova faza je vjerovatno najkreativnija, i za muzičare i za šahiste. Ona predstavlja otvoreno i izazovno platno za talentovane. Mašta i znanje su ono što je najvažnije. To je faza u kojoj se odlučuje većina partija i najkarakterističniji dio sonatnog oblika.

Posljednja faza, repriza, može se uporediti sa završnicom. Repriza se obično završava kodom, dijelom koji naglašava da se kompozicija približava kraju. Završnica čini isto — ona sumira prethodna zbivanja; predstavlja logičan nastavak otvaranja i središnjice, katarzu drame.

Završnice se smatraju najtehničkijom fazom partije. Ipak, uvijek postoji dovoljno prostora za kreativnost i greške. Ne treba zaboraviti da je šah sukob dvije suprotstavljene volje. Igrač koji je efikasnije koristio svoje snage pokušava da materijalizuje svoju prednost ili, blaže rečeno, matira protivnika. U svijesti šahiste, završnica je koda partije, mjesto gdje se mogu dogoditi svakakvi dramatični obrti.

U izvrsnom članku o sonatnom obliku, Bernard Jacobson piše:

Poput početka razvojnog dijela, trenutak u kojem razvoj prelazi u reprizu predstavlja jedan od najvažnijih psiholoških trenutaka u čitavoj strukturi sonatnog oblika. On označava kraj glavnog argumenta i početak završne sinteze za koju je taj argument pripremio slušaočev um.²

Poslušajte, na primjer, Piano Sonata No. 8 in A minor, K. 310, prvi stav (Allegro maestoso), u izvođenju Maria João Pires:
YouTube izvođenje Mozartove Sonate K.310

Struktura ovog remek-djela toliko je kristalno jasna da ćete lako prepoznati elemente sonatnog oblika. Wolfgang Amadeus Mozartove klavirske sonate toliko su savršeno strukturisane da su inspirisale matematičara John F. Putz da ispita da li je odnos između ekspozicije, razvoja i reprize povezan sa zlatnim presjekom. Nakon opsežnog istraživanja, njegov zaključak bio je da je Mozart možda koristio zlatni presjek u svojim sonatama, iako za to ne postoji dokaz.³

Razvoj sonate nosi pečat Mocartovog genija: nema uvoda. Prva tema (u a-molu) čuje se odmah na početku (ekspozicija): ponavlja se na 0:17. Druga tema (u C-duru) počinje na 0:41. Ponavljanje ekspozicije počinje na 1:29. Razvoj počinje na 2:58, a repriza na 3:50. Ponavljanje posljednje dvije faze počinje na 5:27. Stav se završava na 7:58.

Sumirajmo: ekspozicija traje (približno) 3 minuta, dok razvoj i repriza zajedno traju 5 minuta. To daje ukupno 8 minuta. Brojevi 3, 5 i 8 nalaze se u Fibonačijevom nizu (0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21… Svaki broj dobija se sabiranjem prethodna dva broja).

Iznenađujuće, ako uzmemo bilo koja dva uzastopna broja iz ovog niza, njihov odnos veoma je blizak zlatnom presjeku φ, koji iznosi približno 1,618… Bilo bi zanimljivo ispitati da li se zlatni presjek može primijeniti i na šah. Moje predviđanje je da za to ne postoje dokazi, ali bih zaista volio da neko dokaže suprotno.⁴

Vrijeme je da ponovo usmjerimo pažnju na dramsku dimenziju sonatnog oblika. Jacobson završava svoj članak komentarom koji nas podsjeća da element sukoba postoji i u muzici:

Dok su raniji oblici davali prednost relativno glatkom povezivanju melodijskih elemenata, sonatni oblik naglašava sukob umjesto kontinuiteta, crpeći svoj efekat iz eksplozivne snage tonske organizacije.

(Nastaviće se)