
– Planiram da igram više turnira, ali pravim i određene pauze kako bi mojoj kćerki bilo lakše i da ne bi predugo bila bez mene, kaže Hampi Koneru.
O formi
Moje rivalke mogu neprekidno igrati različite turnire, dok je meni, nakon duže pauze, ponekad veoma teško da ponovo uhvatim formu. To mi predstavlja ozbiljan problem.
Kada dođe vrijeme
Vjerovatno ću za nekoliko godina, ako više ne budem mogla ravnopravno da se takmičim, prestati da se profesionalno bavim šahom. Uvijek sam bila ambiciozna, bez obzira na nivo turnira na kojem sam igrala. Ako više ne budem mogla da ostvarujem rezultate kakve želim, nisam osoba koja će ostati u šahu samo zbog imena ili nekog drugog razloga.
Sve je stvar poređenja
Mislim da je moj sadašnji nivo nešto niži nego ranije. Nekada sam igrala mnogo oštrije pozicije i gotovo nisam pravila greške u partijama koje sam morala da dobijem. Danas se osjeća određeni pad u kvalitetu igre, ali i u sposobnosti da se nosim s velikim pritiskom. Neke stvari je jednostavno teško unaprijediti kada imate između 35 i 40 godina. To treba prihvatiti i nastaviti dalje.
O usponima i padovima
Šahovski život je pun uspona i padova. Nije lako ostati na vrhunskom nivou kada vas okružuju mladi igrači, a istovremeno usklađivati šah s porodičnim životom, brigom o djetetu i svim ostalim obavezama. Trudim se koliko mogu i želim da igram dobre partije. Taj balans se odražava i na moj rejting. Za dvije godine pala sam s drugog na osmo mjesto na svijetu. To je velika razlika, ali i dalje imam veliku želju da se vratim i popravim svoj rejting u klasičnom šahu.
Kada je odmor od šahovskih mašina bio koristan
Prije Svjetskog prvenstva u ubrzanom šahu 2024. godine gotovo mjesec i po dana uopšte nisam koristila šahovsku mašinu. Samo sam pratila partije uživo, igrala bliz i rapid na internetu i rješavala šahovske zadatke. To je bilo sve. Praktično sam potpuno isključila šahovske mašine.
Kada izgubiš vjeru u sebe
Nekoliko mjeseci ranije igrala sam na Tata Steel turniru i ostvarila veoma loš rezultat. Izgubila sam samopouzdanje i pitala se: „Mogu li uopšte još da se takmičim na ovom nivou?“ Tokom cijele godine igrala sam loše na većini turnira i bila sam nezadovoljna svojim šahom. Bilo je trenutaka kada sam pomislila da više ne želim da igram. Nisam vidjela smisao da nastavljam i ostavljam dijete kod kuće.
Podrška najbližih
Podrška moje porodice u tom periodu bila je od ogromnog značaja. Mislim da mi je i osvajanje titule svjetske prvakinje u ubrzanom šahu vratilo samopouzdanje i pomoglo da ponovo pronađem motivaciju za šah – zaključila je Hampi Koneru.