V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (54. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

ŠAHOVSKI ČASOPISI (ЖУРНАЛЫ шахматные)
Još u prvoj polovini 19. vijeka, u nekoliko evropskih zemalja gdje je bio u porastu šahovski život – nastajali su šahovski klubovi i organizovana velika takmičenja – pojavila se potreba za specijalizovanim periodičnim štampanim medijima. Pioniri šahovskog novinarstva bili su Francuska, Engleska, Njemačka, Rusija i SAD.

Francuska. „Život je poput šahovske partije“. Ove riječi španskog pisca Miguela de Servantesa bile su istaknute na naslovnoj strani prvog šahovskog časopisa na svijetu, Palamed, koji je izlazio od 1836. godine u Parizu i nazvan je po mitskom grčkom heroju. Urednik časopisa do 1839. godine bio je jedan od najjačih šahista Evrope, Laburdone, a nakon njegove smrti – Sent-Aman (1842-47). Sadržaj časopisa u velikoj mjeri je oblikovao izgled kasnije francuske i svjetske šahovske štampe: objavljivane su prije svega partije i zadaci, kao i teoretski članci, istorijski dokumenti, eseji, umjetnička djela, dopisi iz prestonica različitih zemalja. U istom duhu bili su i naredni francuski časopisi: Regans i Nuvell Regans (sa prekidima 1849-64), Strateži (1867-1940). Od 1946. godine tokom deset godina izlazio je časopis Échiquier de Paris, a od 1959. godine časopis Europe Échecs u lijepom kolornom izdanju (na početku 2000-ih glavni urednik bio je Bošar Kvatli).

Engleska. Petnaest godina (1841-1856) izlazio je časopis Chess Player’s Chronicle koji je uređivao Hovard Staunton. Izlazio je sa prekidima i u periodu 1859-1902. Među drugim značajnijim izdanjima bili su Chess Player Magazine (1863-1867) i Chess Monthly (1879-1896). Više od 100 godina izlazi British Chess Magazine (osnovan 1891), a od 1991. godine pod uredništvom velemajstora Mjureja Čandlera.

Njemačka. Prvi šahovski časopis u Njemačkoj, Schachzeitung, osnovao je 1846. godine u Berlinu Ludvig Bledov. Izlazio je i pod nazivom Deutsche Schachzeitung. Njegovi urednici tokom godina bili su poznati šahisti – Andersen, Cukertor, Dufern, Lange, Bardeleben, Taraš i drugi. Časopis Deutsches Wochenblatt izlazio je 40 godina (1885-1925). Od 1946. godine izlazi berlinski časopis Schach, koji trenutno uređuje velemajstor Raj Tišbirek. Popularan u različitim dijelovima Njemačke i drugim njemačkim govornim područjima Evrope je šahovski časopis velikog formata Rokade Europa, koji izdaje Karsten Koler u Zomerdu.

Rusija. Ruska šahovska štampa ima bogatu istoriju. Prvi časopis, Šahovski listok, izlazio je u Sankt Peterburgu 1859-63 pod uredništvom V. Mihajlova. Kasnije (1876-81) pod istim imenom izdavao ga je M. Čigorin. Na prelazu iz 19. u 20. vijek, kao jedan od najvećih šahovskih centara isticala se Moskva, gdje su se pojavljivali najbolji periodični časopisi – Šahovsko obozrenije (1891-1910) i Šahovski vestnik (1913-1916). U sovjetskom periodu izlazilo je nekoliko časopisa u Lenjingradu i Moskvi. Najznačajniji među njima bili su Šahovski listok (1922-1931) i Šah u SSSR (od 1992. godine – Šahovski vestnik, a 1997-1999 – Šah u Rusiji). U Moskvi je od 1924. godine izlazio časopis 64, a od 1980. godine 64 – Šahovsko obozrenije, čiji je od 1992. urednik i izdavač A. Rošalj. Od 1935-1941. izlazila je i novina 64, a kasnije kao nedeljno izdanje u dodatku uz list Sovjetski sport. Od januara 1997. izlazi časopis Šahovski Peterburg (direktor B. Hropov, urednik A. Kentler). Od aprila 2002. izlazi u Moskvi sve-ruska novina Šahovska nedelja (urednik V. Barski).

SAD. Šahovski časopisi pojavili su se u zemlji još sredinom 19. vijeka – American Chess Magazine (1846-47) i Chess Monthly (1857-1861). Na prelazu iz 19. u 20. vijek izlazili su časopisi koje su uređivali svjetski šampioni: International Chess Magazine (V. Štajnic, 1885-1891) i Lasker’s Chess Magazine (Emanuel Lasker, 1904-1909). U posljednjih pedesetak godina svjetsku slavu stekli su Chess Review (osnovan 1933) i Chess Life (osnovan 1945. kao novine, od 1960. pretvoren u časopis).

U 19. i 20. vijeku počeli su da izlaze šahovski časopisi i u mnogim drugim evropskim i latinoameričkim zemljama, od kojih su neki postali svjetski poznati. Među njima: austrijski časopis Wiener Schachzeitung (osnovan 1855), italijanski časopisi Italia Scacchistica (Milano, od 1911, danas izdaje A. Kapeče) i Scacco (Rim). Poznata su i dugovječna izdanja u Mađarskoj – Sakkélet, u Poljskoj – Szachy, u Bugarskoj – Šahmatna misl, u Rumuniji – Revista de Sah (osnovan 1925. pisac M. Sadovjanu), kao i časopisi u bivšoj Jugoslaviji, Češkoj, Španiji, Belgiji, Holandiji, Argentini, Kanadi, Kubi, Meksiku, Izraelu i mnogim drugim zemljama Evrope, Azije i Latinske Amerike.

Među novim izdanjima posljednje četvrtine 20. vijeka veliku popularnost stekao je časopis na engleskom jeziku u Holandiji – New in Chess, pod uredništvom velemajstora Jana Timmana i Dirka Jana ten Geizendama. U Španiji i Latinskoj Americi postao je poznat šahovski časopis Ocho Ocho („8×8“), koji izdaje međunarodni majstor Roman Toran, i časopis Jaque pod uredništvom Leonsa Garsije.

Postoje i brojna specijalizovana izdanja posvećena dopisnom šahu, kompoziciji, šahovskom kolekcionarstvu, teoriji, psihologiji i istoriji šaha. Među njima je londonski časopis Chess Collector Vilijama Vilijamsa. U Njemačkoj i Irskoj izlaze časopisi posvećeni dopisnim partijama – Fernschach i Chess Mail. Problemi kompozicije obrađuju se u periodici u Holandiji (Probleemblad) i u Velikoj Britaniji (Problemist – o zadacima, i EG – o studijama). Posljednji se izdaje već mnogo godina (od 1965.) u Holandiji, pod uredništvom poznatog engleskog kompozitora Artura Džona Rojkrofta, i posvećuje veliku pažnju kompoziciji studija u Rusiji.

(Nastaviće se)