V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (45. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

GLIGORIĆ Svetozar (rođen 1923), jugoslovenski velemajstor, kandidat za svjetskog šampiona, arbitar, šahovski pisac i novinar.

U djetinjstvu je Svetozar bio zaljubljen u fudbal, sakupljao je marke i sanjao o tome da postane muzičar. Sa 13 godina, šah je postao njegov glavni interes, i već dvije godine kasnije postao je šampion Beograda među omladincima.
Put Gligorića u „veliki šah“ započeo je ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Godine 1947. postao je šampion Jugoslavije, a na međunarodnom turniru u Varšavi pobijedio je velemajstore V. Smislova i I. Boleslavskog.
„Moj stil se može opisati sa dvije riječi – napeto ravnotežno stanje. To je ravnoteža ukrštenih mačeva. Ko pogriješi u toj borbi, taj pogine“, tvrdi Gligorić. U 1950-im godinama njegova „mač“ je rijetko griješio. Tada je postigao svoje najveće uspjehe. Godine 1958. zauzeo je 2. mjesto na međunarodnom turniru u Portorožu, samo pola poena iza M. Talja, a godinu dana kasnije postigao je najbolji rezultat na Olimpijadi u Minhenu, pobijedivši na 1. tabli M. Botvinika, i bio proglašen najboljim sportistom godine u Jugoslaviji. Godine 1959. zauzeo je drugo mjesto na velikom međunarodnom turniru u Švajcarskoj i pobijedio pobjednika turnira.

Tal – Gligorić
Cirih, 1959

25… Qf7! 26.Qh3 Bg6 27.Qg4 Kg8 28.Qg1 Qe6 29.Qc1 Bd6 30.Ng2 Rcd8 31.Bxd6 Qxd6 32.Nf4 Bf7 33.Qd2 Re7 34.Rag1 Rde8 35.Qd3 g6 36.Qf5 Kf8 37.Qg4 g5 38.Nd3 Re2+ 39.Kf1 Bg6 40.Nf2 Qe7! 41.Qg3 h5 42.Kg2 h4 0–1

Gligorić je tri puta igrao na turnirima kandidata. Na turniru u Švajcarskoj 1953. godine nije imao uspjeha, zauzeo je 13. mjesto među 15 učesnika. Drugi pokušaj, šest godina kasnije u Jugoslaviji, završio je dijeljenjem 5-6. mjesta sa R. Fišerom (1959). Treći pokušaj morao je da čeka još 9 godina, kada je Gligorić u Beogradu igrao u četvrtfinalu kandidatskih mečeva protiv M. Talja (1968). „Domaćin terena“ je pobijedio u prvoj partiji, ali je konačan rezultat ipak bio u korist bivšeg svjetskog šampiona Talja, 5,5:3,5.

Sa 40 godina, Gligorić se zainteresovao za muziku. „Muzika“, priznaje Svetozar, „pomagala mi je da igram šah, smirivala je moje turnirske stresove, umirivala…“ Tako su fudbal i muzika pomogli Gligoriću da dugo zadrži sportsku formu. Sa 47 godina učestvovao je u „Meču vijeka“ na 5. tabli (poraz od E. Gelera – 1,5:2,5), a sa 63 godine sigurno je pobijedio na memorijalu Čigorina u Sočiju (1986).
Početkom 1980-ih, Gligorić je napisao knjigu „Igram protiv figura“, u kojoj je ispričao svoj šahovski put i komentarisao 105 najboljih partija. Bio je glavni sudija na meču kandidata Karpov-Korčnoj (1984) i najdužem šampionatu svijeta Karpov-Kasparov (1984/85). Gligorić je dao značajan doprinos teoriji španske partije, staroindijske odbrane i odbrane Grunfelda.

HOLANDSKA ODBRANA (ГОЛЛАНДСКАЯ ЗАЩИТА) 1. d4 f5.

Po prvi put, ovu oštru početnu poziciju analizirao je holandski teoretičar Elias Stajn u svom udžbeniku, koji je izašao 1789. godine. Osnovna ideja otvaranja je ograničiti kretanje centralne bele pešake „e“, preuzimajući kontrolu nad poljem „e4“, i organizovati kontranapad na kraljevom krilu. Holandsku odbranu primenjivali su G. Pilsberi, S. Tartakover, M. Eve, R. Špilman, M. Botvinik, V. Smislov, D. Bronštajn, M. Talj, B. Larsen, V. Hort i drugi velemajstori.

U različitim vremenima o holandskoj odbrani iznosili su se veoma kontradiktorni stavovi. A. Aljehin je, na primjer, pisao: „Rizična odbrana koju primenjujem u izuzetnim slučajevima“, dok D. Bronštajn nije krio svoje oduševljenje, tvrdeći da je to „Čudesno otvaranje. Naravno, koristeći je, treba uzeti u obzir i protivnike. Ako oni nemaju mladalačke strasti i želje za borbom, protiv takvih protivnika rado igram holandsku odbranu. Često se predugo zadrže na mjestu, a tada se može dobiti šansa za napad na njihovog kralja“.

Još u prošlom vijeku pokušao je da nađe protivotrov „holandskoj“ postavci crnih G. Stauton. Njegov izumljeni gambit 2. e4!? dugo je bio smatran gotovo opovrgavanjem Stajnovog otvaranja. Međutim, i za crnog su pronađeni pouzdani sistemi odbrane, koji su omogućili da se, vraćajući pešaka koji je žrtvovan od strane bijelog, održe jednake šanse.

Tokom 1950-ih godina, u modu je ušla sistemska odbrana crnog u holandskoj odbrani koju je razradio M. Botvinik, a kasnije su je usvojili i drugi šahisti – „stonewall“ (od engleskog „Stone wall“ – kameni zid), u kojem se pješaci postavljaju na polja c6-d5-e6-f5, konj ide na e4, a crni kralj se, preko polja e8, prebacuje na h5.

Godine 1983. 26-godišnji majstor iz Sevastopolja, V. Malanjuk (kasnije velemajstor), na šampionatu SSSR-a, ostvario je dvije značajne pobjede nad A. Beljavskim i L. Polugajevskim, primjenjujući u ovom otvaranju varijantu lenjingradske postavke (1. d4 f5 2. c4 Nf6 3. g3 g6 4. Bg2 Bg7 5. Nf3 O-O 6. O-O d6 7. Nc3 Qe8), što je dalo poticaj bržem razvoju novog nastavka. Njegovi sljedbenici postali su velemajstori M. Gurevič, A. Vıžmanavin, E. Bareev.

HORT (ГОРТ) Vlastimil (rođen 1944), češki velemajstor, oko 20 godina (1967–1985) učestvovao je u takmičenjima za svjetsku šampionsku titulu. Od 1985. godine živi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Šahovski pisac. Autor zbirke šahovskih priča.
Igrao je šah sa 7 godina. Šampion Čehoslovačke među omladincima (1960–1962) i među seniorima (1972, 1975, 1984). Učesnik mnogih Svjetskih olimpijada (1960–1984).


Po preseljenju u Njemačku postao je višestruki šampion Njemačke.

Hort je pobijedio na mnogim međunarodnim turnirima. Među njegovim uspjesima su prva mjesta u Havani (1971), Hastingsu (1967/68, 1974/75, 1975/76), Skoplju (1969), Banja Luci (1976), Sarajevu (1980), Dortmundu (1982 i 1985), Amsterdamu (1987). Nakon uspješnog nastupa na međuzonskom turniru u Manili (1976, 2–3. mjesto), postao je učesnik takmičenja kandidata. Izgubio je od B. Spaskog u četvrtfinalu (6,5:7,5), odigravši u „glavnom vremenu“ remi 5:5.

Hort – Spaski
Rejkjavik, 1977, 10. partija meča

1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 a6 4.Bxc6 dxc6 5.0–0 Qd6 6.Na3 b5 7.c4 Nf6 8.Qe2 Bg4 9.Rd1 Be7 10.d3 Qe6 11.b3 Nh5 12.Nc2 Qf6 13.h3 Bxf3 14.Qxf3 Qxf3 15.gxf3 0–0–0 16.Be3 f5 17.cxb5 cxb5 18.a4 b4 19.d4 exd4 20.Nxd4 Bf6 21.exf5 Rd5 22.Nc6 Rxf5 23.Rac1 Nf4 24.Rc4 Nd5 25.Bd4 Re8 26.Bxf6 gxf6 27.Kf1 a5 28.Re4 Kd7 29.Nxa5 Rg8 30.Rxb4 h5 31.h4 c6 32.Rc4 Rc8 33.b4 Ra8 34.Rc5 1–0

Hort je bio najmlađi učesnik „Meča vijeka“ u timu Svijeta. Na 4. tabli pobijedio je L. Polugajevskog rezultatom 2,5:1,5.

„Šta vas privlači u šahu?“ Na ovo pitanje novinara Hort je odgovorio: „Borba! Dokazati svoju nadmoć nad protivnikom, pobijediti ga – u tome vidim najviši smisao šahovske igre. Šahisti su u određenom smislu slični rimskim gladijatorima: oni se bore međusobno, pobijede ili dožive poraz, ali ipak ostaju dobri prijatelji.“

Hort je šahista aktivnog pozicionog stila.

(Nastaviće se)