V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
7.novembra zemlja je proslavljala 64. godišnjicu Velike oktobarske socijalističke revolucije. Za prazničnim stolom, u krugu porodice i prijatelja, sjedio sam i ja. Svi poslovi su kao ostali po strani. Ali ispostavilo se — samo na kratko. Predveče me zove Pavlov i kaže da hitno treba da letim u Merano.
Zbog prazničnih dana italijanska viza je mogla da se dobije tek 9. i da se iz Moskve poleti ujutru 10. novembra. Tog dana nije bilo direktnog leta za Milano. Morao sam da letim sa presijedanjem u Briselu. Iz Milana sam prvim vozom stigao do Verone, zatim sam presjeo na voz za Bolcano, a tamo me je već čekao automobil iz Merana.
Za to vrijeme Karpov je odigrao briljantno četrnaestu partiju i ona je bila prekinuta u beznadežnoj poziciji za izazivača.
Do mog dolaska Korčnoj je već predao. (Kako su kasnije u Moskvi šalili prijatelji koji su prisustvovali mom telefonskom razgovoru s Pavlovim, Korčnoj se uplašio mog dolaska.) To je, možda, bila jedina vrijedna vijest nakon petodnevnog odsustva iz Merana. U ostalom, sve je bilo praktično isto kao i prije mog odlaska. Delegacija je sprovodila dogovore koje smo utvrdili prije mog odlaska u Moskvu. Karpov je bio optimističan i raspoložen, iako su se već vidjeli znaci fizičkog i emocionalnog umora nakon mjesec i po dana šahovskih i vanšahovskih borbi.
Po dolasku u Merano zatekao sam ga kako radi sa trenerima na vili. Dočekao me je sa osmijehom. Zagrlili smo se, a zatim sam rekao: „Rekao sam vam — ne igrajte se, inače ću se vratiti.“ Na Karpovljev prijedlog odigrali smo nard. I opet, kao nekim čudnim usudom, rezultat naše igre postao je isti kao i u meču s Korčnojem u tom trenutku — 5:2, samo sa obrnutim redoslijedom pobjeda. I opet smo prekinuli naš „meč“.
Uzimajući u obzir ulazak u odlučujuću fazu meča i ponovo pojavljivanje predstavnika sekte „Ananda Marga“ u sali za igru, sa članovima delegacije smo se dogovorili o pojačanoj budnosti i zaštiti Karpova od svih mogućih spoljnih uticaja. Zbog toga smo ograničili telefonske razgovore, a delegacija je prešla na režim potpunog samousluživanja u vili. U hotelu je za Karpova izabran drugi apartman. Sve ove mjere opreza nisu bile suvišne: svaki korak delegacije pratili su paparaci, a možda i ne samo oni.
Čim je Leeverik otišao iz Merana (uzgred, baš na dan mog povratka), u listu „Alto Adiđe“ objavljeno je saopštenje: „Neumjerenost ‘frau Petre’ i stalne provokacije Štejna (Peter Štejn, povwezan sa emigrantskim opozicionim šahovskim krugovima) prirodno, nisu doprinosile dobrom stanju Korčnoja, koji je i sam po sebi nervozan. Nije slučajno, stoga, što su Štejn i Petra Leeverik uklonjeni, a njihovo mjesto zauzela ‘Didi’ iz ‘Anande Marga’.”
Kada sam se ponovo pojavio u Meranu, u jednim novinama su odmah napisali: „Rusi se spremaju za trijumf. Stigao je zamjenik ministra.“ Ekipi Korčnoja to se nije svidjelo, pa je narednog dana objavljena replika Pahmana: „Došli ste malo prerano na slavlje pobjede.“
Meč se, međutim, nastavljao. Zaredom su uslijedila tri remija. Navijači šalju brojne telegrame sa željama za uspjeh, a jedan od njih je sve nas posebno nasmijao. Penzioneri iz Podmoskovlja napisali su: „Pred svaku partiju molimo Boga da Vam podari pobjedu. Sa komunističkim pozdravom.“ I dalje su slijedili potpisi.
Nestrpljenje pokazuje i zvanična Moskva. Sve više brine odugovlačenje meča. Jedan od funkcionera, pozvavši me telefonom, čak je pitao: „Da li Vi mokrite?“ Nije bio zadovoljan ni Karpov: on i treneri još nisu dovršili konačnu verziju odlučujuće varijante.
Situaciju oko meča dodatno podgrijava i štampa. Uoči osamnaeste partije u lokalnim novinama su objavljene provokativne izmišljotine da je Karpov navodno zatražio politički azil, da je Korčnoj zamijenio Petru za Viktoriju, da postoji dogovor o predaji meča od strane Korčnoja u zamjenu za vizu njegovoj porodici i slično. Pritisak, jednom riječju, dolazi sa svih strana.
U međuvremenu, u Karpovljevoj šahovskoj „kuhinji“ pojavljuju se i prvi znaci „ukusnog jela“. Balašov i Zajcev tvrde da su za četvrtak gotovo pronašli varijantu igre. Karpov je u procjeni još oprezan, ali su iz njegovih usta pale riječi: „Treba to završiti u četvrtak.“ Mi smo, naravno, čekali te riječi, ali ga nismo požurivali — morao je sam da sazri. I on je sazrio. Ujutru 19. oktobra ljekari su mi rekli da Karpova odavno nisu vidjeli takvog: potpuna koncentracija i odsutnost od svih razgovora.
I eto smo svi u sali za igru. Na sceni je više od trideset fotografa. Svi nešto čekaju. Počinje 18. partija. I opet otvorena varijanta španske partije, i opet baš na 13. potezu Karpov primjenjuje teoretski novost — potez a2–a4. Korčnoj je zatečen i razmišlja nad potezom 50 minuta. Zatim njegova pozicija postaje sve lošija i partija se prekida bez ikakvih šansi za spas.
Međutim, to nikoga nije smirilo. Karpov i treneri još jednom i još jednom provjeravaju da li protivnik ima mogućnost da se izvuče. Rade do ponoći i čitavu prvu polovinu narednog dana. Svi razumiju da je „stvar već gotova“, ali ne smije se pogriješiti.
Ujutru od najnestrpljivijih počinju da stižu čestitke. Ali borba još nije završena, a protivnik se nije predao. Tek u 15 časova i 15 minuta glavni sudija je telefonirao i saopštio da je Korčnoj poslao pismo sljedeće sadržine: „Obavještavam da predajem bez nastavka igre 18. partiju i čitav meč. Čestitam Karpovu i cijeloj sovjetskoj delegaciji na odličnoj elektronskoj tehnici.“ Kao što vidite, i ovdje je pokušao da svu krivicu prebaci na „zdrave na bolesne“. Ponovo aluzija na neku elektronsku tehniku koja mu je navodno smetala da igra. Ali na tu napomenu više niko nije obraćao pažnju, jer takve izjave nisu nove — ova tema se već više od pola vijeka ponavlja.
Podsjetimo se kako je Botvinik zamjerao Talju što je navodno namjerno dovodio poznatog psihologa Volfa Mesinga na njihove partije. A Korčnoj je u Beogradu tokom meča sa Spaskim tvrdio da na njega hipnotički utiče Bondarevski (trener Spaskog), a i sam Spaski je pravio neke čudne pokrete dok je bio u boksu za odmor. Spaski je, s druge strane, u Rejkjaviku podnosio protest zbog nekog aparata u Fišerovoj stolici. Smislov je nakon meča sa Kasparovom 1984. u Vilnjusu govorio o prisustvu dva ekstrasensa koje je dovela Kasparovljeva ekipa. U Bagiju je Korčnoj protestovao zbog prisustva sovjetskog psihologa Zuhara u sali, a u Meranu je već govorio o sovjetskom parapsihološkom sistemu koji utiče na njega.
(Nastaviće se)