Već osam godina slušam razna pravna tumačenja o zakonskim propisima, među kojima je najbitniji onaj koji se odnosi na zvanje – vrhunski sportista, koje sam dobio od Ministarstva sporta i mladih u junu 2008. godine. Zakonom o sportu iz 2018. status šaha je četvorostruko obezvrijeđen jer „šah nije na programu MOK -a“, što sam prihvatio kao i druge nepravde za koje me život odavno pripremio.
Uviđajući da smo krenuli moralnom nizbrdicom, ćutao sam i pitao se da li će se naći neko ko može vratiti vjeru u istinu i pravdu…
Jutros, poslije toliko dugo vremena zvoni mi telefon dok pijem kafu na cetinjskom trgu.
Čujem kulturan muški glas : „Velemajstore, vjerujem da ste upoznati sa novim odlukama Ustavnog suda kojima se ukidaju, kao neustavne, neke izmjene iz zakona koji je promijenjen 2018. Već su se neki sportisti žalili i tražili odštetu a vi se ne javljate pa sam želio da provjerim jeste li što u tom smislu pripremili“ ?
Baš sam se iznenadio i u sebi priznadoh da moj osjećaj i vjera u „ČOVJEKA“ sad dolazi do izražaja, pa iskreno rekoh :
– Vjerovao sam da će mi se, poslije toliko čekanja, obratiti glas čovjeka poput mog imena Božidar, dakle božanski iskren i pravedan. Prijatelju, (njegovo ime ću možda navesti drugom prilikom) sad si me obradovao kao da si me vratio u 2008. godinu.
Čovjek na to odgovori : „Ja ću to da pripremim i obavim sve što treba jer znam ko ste i kakva vas je nepravda zadesila“.
Dakle, Crna Gora je nešto nestvarno, kad počneš da gubiš vjeru u ljude onda ti se javi božanski glas pravde…
Slika: Knjiga koju sam posvetio najvećem šampionu i tragičaru…
(Preneseno sa fejsbuka velemajstora Božidara Bonje Ivanovića)