Piše kandidat istorijskih nauka Dmitrij Olejnikov
Krajem 1946. godine stigla je odluka „odozgo“:
„U pismu na ime druga Maljenkova G. I., predsjednik Svesaveznog komiteta za fizičku kulturu i sport drug Romanov zatražio je dozvolu da sovjetski šahisti učestvuju u meč-turniru za svjetsko prvenstvo u šahu. Pitanje meč-turnira bilo je proslijeđeno drugu Beriji L. P. Drug Berija je odobrio da Svesavezni komitet za fizičku kulturu i sport vodi pregovore sa šahovskim federacijama Velike Britanije, SAD i Holandije o terminu, mjestu i uslovima održavanja meč-turnira.“ (RGASPI)
Takva odluka otvorila je put kontaktima sa Međunarodnom šahovskom federacijom FIDE, koja se polako, kao i čitava Evropa, podizala iz ruševina Drugog svjetskog rata.
U Božićnim danima 1945. godine predsjednik FIDE, Aleksandar Rjueb, uputio je svim federacijama poziv da obnove ratom razoreni šahovski svijet i, između ostalog, da se stvori „demokratski sistem borbe za svjetsko prvenstvo“.
Dana 25. jula 1946. Rjueb je u gradu Vinterturu (Švajcarska) sazvao prvi poslijeratni kongres FIDE. Od 44 predratne članice bilo je zastupljeno samo 7, a izvještaj sa kongresa nije objavljen „zbog teškoća u uređivanju i štampi“.
N. Romanov je na kongres poslao „probni signal“ — telegrame u kojima je izražena dobra volja za saradnju sa FIDE (Gosudarstveni arhiv RF).
Časopis „Šah u SSSR-u“ komentarisao je skup FIDE (kako se tada pisalo) s ironijom („neuspješan pokušaj“, „skromni rezultati“, „nevjerica“), ali je jednu odluku, koju su sami delegati oprezno nazvali „preporukom“, shvatio ozbiljno.
FIDE je predložila da se titula svjetskog prvaka rješava na turniru najjačih igrača koje nominuju federacije SAD, SSSR-a i Holandije. U SSSR su poslati — „na konsultacije“ — prijedlozi novih pravila za svjetsko prvenstvo.
Pred sam kraj 1947. godine dokumenti (izvještaj kongresa, nacrt novog statuta FIDE, cirkularno pismo članicama FIDE i dr.) stigli su u Državni komitet za sport preko izvanrednog i opunomoćenog ambasadora SSSR-a u Holandiji A. Valkova i Prvog evropskog odjeljenja sovjetskog Ministarstva vanjskih poslova.
U pismu na ime N. Romanova predsjednik FIDE je napisao:
„Čim su šahovske organizacije, nakon prekida izazvanog ratom, mogle da obnove svoju djelatnost, FIDE je postalo jasno da bi bilo poželjno ujedinjenje šaha u čitavom svijetu. Prije svega razmatrano je pristupanje FIDE najznačajnije šahovske organizacije SSSR-a… FIDE iskreno nada se da će, ako SSSR do narednog kongresa u Holandiji 1947. ne riješi pitanje pristupanja, bar prihvatiti da bude predstavljen posebnom delegacijom… S poštovanjem, Rjueb.“
Na dokumente je gotovo odmah stavljena rezolucija: „Hitno pripremiti prijedloge o pristupanju federaciji.“
U Državnom komitetu za sport pripremi se pristupilo veoma ozbiljno.
Treba bilo odrediti delegaciju (na čijem čelu će biti zamjenik predsjednika Državnog komiteta za sport, budući rukovodilac sovjetskog šaha D. Postnikov), izraditi i odobriti „uputstva“ koja će delegacija braniti na kongresu, kao i rezervne stavove za slučaj „ozbiljne opozicije“.
Glavni zadaci bili su četiri:
– usvajanje sovjetske verzije novog statuta FIDE;
– izbor najmanje dva sovjetska predstavnika u rukovodeća tijela FIDE (uključujući potpredsjednika);
– uvođenje ruskog jezika kao jednog od zvaničnih jezika FIDE;
– postizanje najpovoljnijih uslova za sovjetske šahiste na predstojećem turniru za svjetsko prvenstvo.
Pored toga, delegacija je trebalo da „radi na usaglašavanju zajedničkih stavova sa pojedinim delegacijama (Jugoslavija, Poljska, Čehoslovačka, Bugarska, Rumunija i dr.)“.
Na kraju, u aprilu 1947. godine, Rjebu je poslato zvanično pismo:
„Poštovani gospodine predsjedniče!
Svesavezni komitet za poslove fizičke kulture i sporta pri Savjetu ministara SSSR-a i Svesavezna šahovska sekcija sa zadovoljstvom prihvataju Vaš prijedlog o pristupanju šahovske organizacije SSSR-a Međunarodnoj šahovskoj federaciji, ljubazno upućen 31. decembra 1946. godine.
Svesavezni komitet za poslove fizičke kulture i sporta i Svesavezna šahovska sekcija mole da se razmotri pitanje pristupanja Svesavezne šahovske sekcije Međunarodnoj šahovskoj federaciji FIDE.“
Rjueb je odgovorio — i to najprije ne pismom, već brzom telegramom:
„PISMA PRIMLJENA SOVJETSKI ŠAH I DELEGACIJA SRDAČNO SE POZIVAJU U HAGU NA KONGRES 30. JULA“ (Gosudarstveni arhiv RF).
Moskva – Hag
Dana 30. jula 1947. godine, na otvaranju kongresa FIDE u Hagu, predsjednik Rjueb je sa govornice proglasio:
„Veoma sam sretan da vam saopštim molbu Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika za pristupanje FIDE. Savez je izrazio želju da ruski jezik bude prihvaćen kao zvaničan i da on [SSSR] bude predstavljen u Centralnom komitetu. Ne sumnjam da će Generalna skupština prihvatiti ove tačke, koje su u skladu sa statutom. Saradnja sovjetskih šahista u radu FIDE pomoći će ostvarenju lijepog ideala ujedinjenja prijatelja ove plemenite igre u čitavom svijetu“ (Gosudarstveni arhiv RF).
Jedina poteškoća bila je u tome što 30. jula sovjetska delegacija nije stigla na kongres.
Čekali su je jedan dan, pa dva, odugovlačili su vrijeme, pa je čak proglašen i slobodan dan kako bi učesnici mogli da posjete međunarodni turnir u blizini.
U pretposljednji dan kongresa posebna komisija je odlučila o sudbini upražnjenog „šampionskog trona“: pošto Rusi ćute, smatraće se pravednim da se za svjetskog prvaka proglasi M. Eve kao jedini živi bivši šampion, a da se dalja sudbina titule riješi u meču između njega i Amerikanca S. Reševskog…
Učesnici kongresa FIDE u Hagu. 1947. godina
Sovjetska delegacija je u međuvremenu savladavala birokratske zavrzlame u Moskvi, lutala po ruševinama Berlina, „puzala“ kroz Hanover u britanskom vojno-sanitarnom vozu, usput uskačući u lokalne vagone na holandskoj granici…
I pojavila se na posljednjem zasjedanju Kongresa, neposredno uoči konačnog glasanja.
Nakon dugog i uvjerljivog govora V. Ragozina (koji će biti izabran za potpredsjednika FIDE), Generalna skupština je pristala da preispita ranije prijedloge. Na kraju je donesena odluka da se svjetski prvak odredi organizovanjem meč-turnira najjačih šahista u Holandiji i u SSSR-u.
Ulazak SSSR-a u FIDE pretvorio je organizaciju u autoritativnu „šahovsku UN“ (u SSSR-u su tada pisali „UNO“), koja umjesto dotadašnje „neograničene monarhije“ svjetskih prvaka uspostavlja za sve pravedan, demokratski „šahovski poredak“.
Ruski jezik postao je jedan od zvaničnih jezika FIDE.
Od tada se borba za glavnu titulu zasnivala na uređenom sistemu kvalifikacionih takmičenja, koji je svakome davao šansu i određivao najvrednijeg.
(Nastaviće se)